Pažnju učesnika skupa, a bilo ih je oko 200 iz preduzeća, instituta i raznih organizacija iz Srbije i inostranstva, posebno su privukle nove sorte pšenice, linija testenina Žitka i akcija za obnovu starih mlinova i vetrenjača
KLASIFIKACIJA PŠENICE: Jovan Vukotić, generalni direktor Žitka
Prošlog četvrtka u Bačkoj Topoli održan je drugi privredni Sabor, na kojem se okupilo više od 200 preduzeća, instituta i organizacija iz Srbije i inostranstva. Domaćin Sabora bila je kompanija Žitko a.d. Među gostima su bili predstavnici Privredne komore Srbije, Regionalne privredne komore Subotica, Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), Zavoda za tehnologiju žita i brašna iz Novog Sada, ali i mnogobrojni kupci i partneri Žitka, između ostalih i Marbo produkt, Direkcija za robne rezerve, Apatinska pivara, Carlsberg pivara Čelarevo, BIP, Hleb–Novi Sad. Pre početka zvaničnog programa veliki broj firmi je predstavio svoje proizvodne programe i poslovne aktivnosti.
NOVASEMENA: U stručnom delu Sabora predmet rasprave bila je nadolazeća žetva i načini otkupa, razvrstavanja i klasifikovanja pšenice. Glavni predmet diskusije bio je sistem sortiranja pšenice prema kategorijama kvaliteta, koji je prošle godine prva uvela kompanija Žitko iz Bačke Topole. Kako za „Vreme“ kaže generalni direktor Žitka Jovan Vukotić, „ideja je da se pšenica klasifikuje u tri kategorije, onu sa kvalitetom boljim od prosečnog berzanskog, onu sa berzanskim, i pšenicu koja je ispod berzanskog kvaliteta“. On tvrdi da se na tržištu uvode promene pa „pšenica, kukuruz i ostali artikli konačno postaju savremeni berzanski artikli, i mi vrlo brzo, hteli to da prihvatimo ili ne, idemo tim korakom. Ko to bude na berzi kupio, on nosi, i nema više starog sistema da država dođe i kupi sto hiljada tona pšenice pa se onda štampa novac da se isplate seljaci“, kaže Vukotić. Na skupu se govorilo i o sortama pšenice koje će se koristiti u budućnosti. Jedan od učesnika smatra da je diskusija oko sorti pšenice posledica toga što ljudi neće da vide ono što je neminovno. A to je da će doći neka nova semena koja će zameniti postojeća. Slikovito rečeno, kako je rekao, „neću više da vozim jugo, hoću da vozim bolja kola“. Problem, čulo se na skupu, nije u otporu seljaka prema novim sortama pšenica, pošto oni imaju volju za promenama, već najviše u tome što vlasti Zakon o semenima „prvo hoće da promene, pa onda neće“. Kako je primetio jedan proizvođač, „ako treba da uvezem novo seme, prvo tri godine moram da ga isprobavam i vežbam, pa da tek onda neko ‘izlobira’ za to. Mi imamo sjajna semena i to nije sporno, ali ne možete da idete samo jednim pravcem.“
PRIČA O NOVIM SORTAMA PŠENICE: Učesnici skupa
DURUM: Priča o novim sortama pšenice bila je za predstavnike Žitka dobra prilika da predstave novu liniju testenina, „fine testenine“, proizvedenih od durum pšenice. „Mi smo jedini koji pravimo testeninu sto odsto od durum pšenice“, kaže Jovan Vukotić. „Durum je specijalna vrsta pšenice, specifične namene, upravo za proizvodnju testenina i posebnih je svojstava, pa ju je kao takvu vrlo teško ovde gajiti i mi smo među retkima koji to čine. Durum je teško gajiti zato što traži posebne sisteme navodnjavanja i posebne klimatske uslove. Veliki proizvođači te pšenice su Kanada, Turska i Italija i ona je na tržištu skuplja od obične pšenice.“ Vukotić navodi da je reč o pšenici staklastog izgleda i posebne elastičnosti, a testenina napravljena od duruma ima posebna svojstva, manje se lepi, ima lepšu, žućkastu boju i lako se uobličuje. „U Žitku je pre privatizacije pravljena izuzetno dobra testenina od obične pšenice, ali ni približno dobra kao ova. Sa durumom smo se po kvalitetu testa približili Italijanima“, tvrdi Vukotić. On iznosi da je durum pšenica 40 do 50 odsto skuplja od obične, ali ima manji prinos, pa su je do sada mnogi individualni poljoprivrednici izbegavali. Žitko, koji je i pre privatizacije imao durum u svojim magacinima, testeninu od te sorte pšenice do pre nekoliko godina skoro da nije ni proizvodio. Vukotić smatra da će individualna domaćinstva u budućnosti proizvoditi više ove pšenice. „Oni to još rade sporadično, jer proizvodnja zahteva određena ulaganja i posebno navodnjavanje, pa se pomalo boje rizika, ali svakako da proizvode više nego ranije. Mi sada zajednički proizvodimo durum sa kooperantima iz drugih firmi i sa individualnim proizvođima. Za sada imamo dosta dobar kvalitet koji ćemo pokušati da učinimo još boljim“, rekao je Vukotić. On još navodi da Žitko sad forsira durum proizvode i u neku ruku garantuje proizvođačima plasman i ohrabruje ih da gaje ovu vrstu pšenice jer se to isplati. „Na uvođenju ovih sorti sarađujemo sa mnogim institutima, kako domaćim tako i stranim, između ostalih sa Institutom iz Segedina baš oko semena durum pšenice. Za sada koristimo tri sorte durum pšenice koje najbolje podnose naše klimatske uslove.
VETRENJAČE: Sabor u Bačkoj Topoli je za menadžement Žitka bio prilika da najavi jedan značajan projekat, osnivanje Fonda za obnovu vetrenjača i vodenica. Prvi projekat ovog fonda odnosi se na obnovu jedne stare vetrenjače u Bačkoj Topoli. „Imamo jednu lepu vetrenjaču u Bačkoj Topoli, koja je sada bez ‘krila’. Smatram da to treba jednom da se popravi jer je to deo tradicije, istorije i mislim da je kulturno dobro koje će verovatno jednog dana biti i pod zaštitom države. Trenutno su u toku pregovori sa gradskim vlastima i građevincima koji bi to mogli da poprave. Vetrenjača će biti koncipirana kao mali muzej i naša ideja je da je potpuno spolja sredimo i vratimo joj prvobitni oblik.“ Vukotić dodaje da se nada da će vetrenjača biti osposobljena da radi: „Lako je da se popravi spolja da ne kisne, ali ono što je ključno jeste da se vrati u funkciju.“ Prema njegom mišljenju, novac nije problem. „Da budemo jasni, nama nije toliko potreban novac, koliko su potrebne ideje i onaj programski deo priče koji tu nedostaje. Popraviti jednu vetrenjaču može da bude interes vlasnika, ili jednog grada, ali mi moramo stvarati nekakve međugradske, međuregionalne i međudržavne odnose. Sigurni smo da ovakvim potezom možemo da otvorimo niz ‘normalnih’ priča, sa ‘normalnim’ saradnicima, sa ‘normalnim’ državama. U tome jednostavno treba da se prepoznaju neke tradicionalne vrednosti i kulturološka priča.“ Kao podrška ovom fondu zamišljeno je da u avgustu u Bačkoj Topoli bude održana likovna kolonija koja će za temu imati vetrenjače i čiji će prihodi biti iskorišćeni za obnovu vetrenjača i vodenica. „Doći će desetak slikara, uglavnom akademskih, koji će provesti nedelju dana kod nas. Slike će posle biti izložene i prodate, a sav prihod će biti usmeren ka vetrenjačama“, najavljuje Vukotić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.