Pažnju učesnika skupa, a bilo ih je oko 200 iz preduzeća, instituta i raznih organizacija iz Srbije i inostranstva, posebno su privukle nove sorte pšenice, linija testenina Žitka i akcija za obnovu starih mlinova i vetrenjača
KLASIFIKACIJA PŠENICE: Jovan Vukotić, generalni direktor Žitka
Prošlog četvrtka u Bačkoj Topoli održan je drugi privredni Sabor, na kojem se okupilo više od 200 preduzeća, instituta i organizacija iz Srbije i inostranstva. Domaćin Sabora bila je kompanija Žitko a.d. Među gostima su bili predstavnici Privredne komore Srbije, Regionalne privredne komore Subotica, Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), Zavoda za tehnologiju žita i brašna iz Novog Sada, ali i mnogobrojni kupci i partneri Žitka, između ostalih i Marbo produkt, Direkcija za robne rezerve, Apatinska pivara, Carlsberg pivara Čelarevo, BIP, Hleb–Novi Sad. Pre početka zvaničnog programa veliki broj firmi je predstavio svoje proizvodne programe i poslovne aktivnosti.
NOVASEMENA: U stručnom delu Sabora predmet rasprave bila je nadolazeća žetva i načini otkupa, razvrstavanja i klasifikovanja pšenice. Glavni predmet diskusije bio je sistem sortiranja pšenice prema kategorijama kvaliteta, koji je prošle godine prva uvela kompanija Žitko iz Bačke Topole. Kako za „Vreme“ kaže generalni direktor Žitka Jovan Vukotić, „ideja je da se pšenica klasifikuje u tri kategorije, onu sa kvalitetom boljim od prosečnog berzanskog, onu sa berzanskim, i pšenicu koja je ispod berzanskog kvaliteta“. On tvrdi da se na tržištu uvode promene pa „pšenica, kukuruz i ostali artikli konačno postaju savremeni berzanski artikli, i mi vrlo brzo, hteli to da prihvatimo ili ne, idemo tim korakom. Ko to bude na berzi kupio, on nosi, i nema više starog sistema da država dođe i kupi sto hiljada tona pšenice pa se onda štampa novac da se isplate seljaci“, kaže Vukotić. Na skupu se govorilo i o sortama pšenice koje će se koristiti u budućnosti. Jedan od učesnika smatra da je diskusija oko sorti pšenice posledica toga što ljudi neće da vide ono što je neminovno. A to je da će doći neka nova semena koja će zameniti postojeća. Slikovito rečeno, kako je rekao, „neću više da vozim jugo, hoću da vozim bolja kola“. Problem, čulo se na skupu, nije u otporu seljaka prema novim sortama pšenica, pošto oni imaju volju za promenama, već najviše u tome što vlasti Zakon o semenima „prvo hoće da promene, pa onda neće“. Kako je primetio jedan proizvođač, „ako treba da uvezem novo seme, prvo tri godine moram da ga isprobavam i vežbam, pa da tek onda neko ‘izlobira’ za to. Mi imamo sjajna semena i to nije sporno, ali ne možete da idete samo jednim pravcem.“
PRIČA O NOVIM SORTAMA PŠENICE: Učesnici skupa
DURUM: Priča o novim sortama pšenice bila je za predstavnike Žitka dobra prilika da predstave novu liniju testenina, „fine testenine“, proizvedenih od durum pšenice. „Mi smo jedini koji pravimo testeninu sto odsto od durum pšenice“, kaže Jovan Vukotić. „Durum je specijalna vrsta pšenice, specifične namene, upravo za proizvodnju testenina i posebnih je svojstava, pa ju je kao takvu vrlo teško ovde gajiti i mi smo među retkima koji to čine. Durum je teško gajiti zato što traži posebne sisteme navodnjavanja i posebne klimatske uslove. Veliki proizvođači te pšenice su Kanada, Turska i Italija i ona je na tržištu skuplja od obične pšenice.“ Vukotić navodi da je reč o pšenici staklastog izgleda i posebne elastičnosti, a testenina napravljena od duruma ima posebna svojstva, manje se lepi, ima lepšu, žućkastu boju i lako se uobličuje. „U Žitku je pre privatizacije pravljena izuzetno dobra testenina od obične pšenice, ali ni približno dobra kao ova. Sa durumom smo se po kvalitetu testa približili Italijanima“, tvrdi Vukotić. On iznosi da je durum pšenica 40 do 50 odsto skuplja od obične, ali ima manji prinos, pa su je do sada mnogi individualni poljoprivrednici izbegavali. Žitko, koji je i pre privatizacije imao durum u svojim magacinima, testeninu od te sorte pšenice do pre nekoliko godina skoro da nije ni proizvodio. Vukotić smatra da će individualna domaćinstva u budućnosti proizvoditi više ove pšenice. „Oni to još rade sporadično, jer proizvodnja zahteva određena ulaganja i posebno navodnjavanje, pa se pomalo boje rizika, ali svakako da proizvode više nego ranije. Mi sada zajednički proizvodimo durum sa kooperantima iz drugih firmi i sa individualnim proizvođima. Za sada imamo dosta dobar kvalitet koji ćemo pokušati da učinimo još boljim“, rekao je Vukotić. On još navodi da Žitko sad forsira durum proizvode i u neku ruku garantuje proizvođačima plasman i ohrabruje ih da gaje ovu vrstu pšenice jer se to isplati. „Na uvođenju ovih sorti sarađujemo sa mnogim institutima, kako domaćim tako i stranim, između ostalih sa Institutom iz Segedina baš oko semena durum pšenice. Za sada koristimo tri sorte durum pšenice koje najbolje podnose naše klimatske uslove.
VETRENJAČE: Sabor u Bačkoj Topoli je za menadžement Žitka bio prilika da najavi jedan značajan projekat, osnivanje Fonda za obnovu vetrenjača i vodenica. Prvi projekat ovog fonda odnosi se na obnovu jedne stare vetrenjače u Bačkoj Topoli. „Imamo jednu lepu vetrenjaču u Bačkoj Topoli, koja je sada bez ‘krila’. Smatram da to treba jednom da se popravi jer je to deo tradicije, istorije i mislim da je kulturno dobro koje će verovatno jednog dana biti i pod zaštitom države. Trenutno su u toku pregovori sa gradskim vlastima i građevincima koji bi to mogli da poprave. Vetrenjača će biti koncipirana kao mali muzej i naša ideja je da je potpuno spolja sredimo i vratimo joj prvobitni oblik.“ Vukotić dodaje da se nada da će vetrenjača biti osposobljena da radi: „Lako je da se popravi spolja da ne kisne, ali ono što je ključno jeste da se vrati u funkciju.“ Prema njegom mišljenju, novac nije problem. „Da budemo jasni, nama nije toliko potreban novac, koliko su potrebne ideje i onaj programski deo priče koji tu nedostaje. Popraviti jednu vetrenjaču može da bude interes vlasnika, ili jednog grada, ali mi moramo stvarati nekakve međugradske, međuregionalne i međudržavne odnose. Sigurni smo da ovakvim potezom možemo da otvorimo niz ‘normalnih’ priča, sa ‘normalnim’ saradnicima, sa ‘normalnim’ državama. U tome jednostavno treba da se prepoznaju neke tradicionalne vrednosti i kulturološka priča.“ Kao podrška ovom fondu zamišljeno je da u avgustu u Bačkoj Topoli bude održana likovna kolonija koja će za temu imati vetrenjače i čiji će prihodi biti iskorišćeni za obnovu vetrenjača i vodenica. „Doći će desetak slikara, uglavnom akademskih, koji će provesti nedelju dana kod nas. Slike će posle biti izložene i prodate, a sav prihod će biti usmeren ka vetrenjačama“, najavljuje Vukotić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Posle niza propusta policije i tužilaštva u istrazi, pravda je za fudbalskog menadžera Uroša Jankovića – žrtvu braće Terzić – ostala spora i nedostižna, a za nasilnike slepa... Tek ih je napipala. Tako su Kostadin i Nikša Terzić, sinovi generalnog direktora FK Crvena zvezda Zvezdana, kao i Luka Kurtović, vlasnik kluba “Nana”, sklopili sa Drugim osnovnim javnim tužilaštvom u Beogradu sporazume o priznanju krivice. Za niz krivičnih dela osuđeni su na uslovne i novčane kazne. Umesto da sakupljaju dokaze, “Vreme” otkriva kako su policajci i tužilaštvo ređali propuste: nikada nisu saslušali glavnog svedoka, snimak prebijanja sa nadzornih kamera ne postoji, a u napadu je učestvovalo više osoba, dok su tek tri procesuirane... U vreme napada i mesecima posle, Nikša Terzić ostao je da radi u BIA
U Makronovoj i Šolcovoj retorici čak se i frazerski manje spominje “evropski put”, a više poslovni dilovi. Nije to ni tako loše, treba stvari postaviti na pravi temelj. Ko šljivi poštene izbore i demokratiju kada su tu “rafali”, nuklearna energija i litijum. I još jedan paradoks. Evropski fondovi ulažu ogromne pare u projekte institucionalnog razvoja Srbije. I što se više novaca troši, to manje institucije postoje. Srbija je projektno deinstitucionalizovana zemlja. Slično je i kada je reč o medijskim slobodama
Nema sumnje da je jaka Vučićeva želja da mu Makron (ili Emanuel, kako on voli da oslovljava francuskog predsednika), bude najbolji drug i zaštitnik. I eto nas na polju spoljne politike: Angela Merkel je prošlost, Šolc – nesiguran, Tramp – neizvestan, drž’mo se Makrona, i njemu je mandat do 2027
Da li je sa odlaskom francuskog predsednika došao kraj famoznog Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih objekata i to na neslavan način, kroz prelazne odredbe? Nekako je izbegnut prirodni put da se prvo razvedete od antinuklearnog puta, pa da se onda venčavate sa nuklearkom, a ne da se zabrana sa tolikim efektima ukida tako što se dopisuje na margini Knjige venčanih
Dva susedna sela u Braničevskom okrugu, Dubravica i Batovac, dele istorijsko rivalstvo, ali se suočavaju i sa zajedničkom pretnjom. Dok broj stanovnika opada, život u selima postaje sve neizvesniji zbog mogućeg preseljenja izazvanog najavljenim otvaranjem ugljenog kopa Zapadni Kostolac. “Bićemo kao ostrvo – s jedne strane Dunav, s druge strane površinski kop, a mi ni na nebu ni na zemlji. Kad ostanemo bez pijaće vode, bojim se da ćemo sami morati da napuštamo svoje zemljište i to za bagatelu”, kaže za “Vreme” Dejan Životić iz Dubravice
Za Ministarstvo kulture upitan je uticaj monografija o Aniti Mančić i Egonu Savinu na "kvalitet kulturnog života", pa je odbilo da pomogne Udruženju dramskih umetnika Srbije da ih objavi. Šteta što nismo dovoljno naivni i neiskusni pa da poverujemo u to
Stomatolog na čelu instituta za javno zdravlje zvuči kao neslana šala, kao recimo da postavite vlasnika pečenjare da vodi najveći energetski sistem u zemlji. E pa nije šala. Ćerka Jorgovanke Tabaković, zubarka Milena, na čelu je Instituta za javno zdravlje Vojvodine. Pa ti sad imaj herca da u Novom Sadu piješ česmovaču
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!