Zašto niko nije podneo odgovornost za to što su čak dva svedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svet
Od ljetošnjeg odlaska suca Marka Kljajevića s predsjedavajuće pozicije vijeća koje sudi optuženima za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića i nastavka procesa, u kojem se ispočetka čitanjem provode dokazi izvedeni do tog ljetnjeg trenutka, veći dio javnosti u iščekivanju je najavljenog svjedočenja svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Kako se taj trenutak bude bližio, počet će nove spekulacije gdje se Bagzi nalazi i nagađanja u kojem će ga točno trenutku sudsko vijeće staviti za pult za svjedoke, o čemu se predsjednica vijeća, sutkinja Nata Mesarević zasad još nije izjasnila, vjerojatno prvenstveno zbog toga što valja pročitati silne zapisnike, ali – za pretpostaviti je – i zbog sigurnosti samog svjedoka saradnika.
Upravo čitanje spisa, u kojem prolazi jesenje sudsko vrijeme, podsjeća na dvojicu svjedoka koja su dosad već glavom platila: prvi, Kujo Kriještorac, mirni građanin i „običan“ svjedok, koji je na ulici u vrijeme atentata na premijera vidio neke od optuženih, te prepoznao još odbjeglog Vladu Milisavljevića Budalu, te drugi, Zoran Vukojević Vuk, koji je vrlo važan svjedok saradnik u postupku za ubojstvo premijera i postupku protiv Milorada Ulemeka Legije i kriminalnog „zemunskog klana“. Oba ova ubojstva – a ubojstvo Vukojevića je, prisjetimo se, izvedeno izrazito brutalno i ponižavajuće po žrtvu – ostala su nerazjašnjena i tek na medijskim nagađanjima da su njegovi ubojice upravo odbjegli pripadnici „zemunskog klana“, čemu bi – ako je istina – mogla u prilog ići i tvrdnja jednog beogradskog tabloida da je supruga jednog od njih upravo ovih dana rodila potomka. A u njenu vrlinu nećemo bez dokaza sumnjati.
Bivši je ministar policije bar pričao da će za ubojicama (generala Boška Buhe) prevrtati i nebo i zemlju, iako od tog povrtlarstva ništa nije ispalo. Aktualni ministar policije Dragan Jočić nije čak niti to učinio, već je zajedno sa specijalnim tužiocem za organizirani kriminal lakonski ustvrdio da je Vukojević (oko Kriještorca se, kao poštenog građanina, nitko nije previše potresao) odbio zaštitu ponuđenu po Zakonu o programu zaštite učesnika krivičnog postupka, te bi se valjalo smatrati da je sam na sebe preuzeo odgovornost za vlastitu sigurnost. Ubrzo potom, cijela je priča zaboravljena, a da nitko nije podnio odgovornost za to što su čak dva svjedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svijet.
Stvari, međutim, stoje sasvim drukčije, čak i zakonski. Prvo i osnovno u cijeloj stvari jest svjedoku saradniku sudsko vijeće do kraja postupka, ako ocijeni da ne govori istinu, odustane od svjedočenja itd., taj status može oduzeti i vratiti ga na optuženičku klupu, te mu suditi kao i ostalima iz organizirane bande. Već ta činjenica govori da su nadležni – u prvom redu policija, ali i specijalni tužilac – propustili bitan dio svoga posla, odnosno čuvanja (bilo kojeg) učesnika krivičnog postupka.
Izvan spomenutog Zakona koji regulira program njihove zaštite, naime, u Zakonu o krivičnom postupku jasno stoji da nadležni javni tužilac – u ovom slučaju specijalni – može odrediti posebnu zaštitu svjedoku, svjedoku saradniku i članovima njegove uže porodice (član 504. p, koji je na snazi sve do stupanja na snagu novog ZKP-a 1. juna iduće godine). I policija ima zakonski osnov, propisan u Zakonu o policiji, u kojem stoji da će ona zaštititi osobu kojoj prijeti opasnost uslijed davanja iskaza ili podataka značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku, ako bi bez njih dokazivanje bilo znatno otežano ili nemoguće. Sam zakonski okvir ne regulira posebno što činiti u slučaju ako takva osoba odbija program zaštite, no makar se i suglasili s time da je odbijanjem ona postala sama odgovorna za svoju sigurnost, bilo bi logično očekivati da će neka mudra glava u policijskoj strukturi zaključiti da takvoj osobi treba pružiti redovnu policijsku zaštitu.
Bilo bi, naime, također logično očekivati da će policija pružati bar redovnu zaštitu makar do trenutka dok u praksi ne „zaživi“ Zakon o programu zaštite učesnika i dok se ne popune njegove praznine. Na primjer, one da za primjenu Zakona koji je na snagu stupio početkom ove godine u budžetu Srbije nisu bila predviđena i sredstva za njegovo provođenje. Uzgred budi rečeno, do ubojstva Vukojevića početkom juna država za zaštitu svjedoka nije izdvojila ni dinara.
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
