Zašto niko nije podneo odgovornost za to što su čak dva svedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svet
Od ljetošnjeg odlaska suca Marka Kljajevića s predsjedavajuće pozicije vijeća koje sudi optuženima za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića i nastavka procesa, u kojem se ispočetka čitanjem provode dokazi izvedeni do tog ljetnjeg trenutka, veći dio javnosti u iščekivanju je najavljenog svjedočenja svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Kako se taj trenutak bude bližio, počet će nove spekulacije gdje se Bagzi nalazi i nagađanja u kojem će ga točno trenutku sudsko vijeće staviti za pult za svjedoke, o čemu se predsjednica vijeća, sutkinja Nata Mesarević zasad još nije izjasnila, vjerojatno prvenstveno zbog toga što valja pročitati silne zapisnike, ali – za pretpostaviti je – i zbog sigurnosti samog svjedoka saradnika.
Upravo čitanje spisa, u kojem prolazi jesenje sudsko vrijeme, podsjeća na dvojicu svjedoka koja su dosad već glavom platila: prvi, Kujo Kriještorac, mirni građanin i „običan“ svjedok, koji je na ulici u vrijeme atentata na premijera vidio neke od optuženih, te prepoznao još odbjeglog Vladu Milisavljevića Budalu, te drugi, Zoran Vukojević Vuk, koji je vrlo važan svjedok saradnik u postupku za ubojstvo premijera i postupku protiv Milorada Ulemeka Legije i kriminalnog „zemunskog klana“. Oba ova ubojstva – a ubojstvo Vukojevića je, prisjetimo se, izvedeno izrazito brutalno i ponižavajuće po žrtvu – ostala su nerazjašnjena i tek na medijskim nagađanjima da su njegovi ubojice upravo odbjegli pripadnici „zemunskog klana“, čemu bi – ako je istina – mogla u prilog ići i tvrdnja jednog beogradskog tabloida da je supruga jednog od njih upravo ovih dana rodila potomka. A u njenu vrlinu nećemo bez dokaza sumnjati.
Bivši je ministar policije bar pričao da će za ubojicama (generala Boška Buhe) prevrtati i nebo i zemlju, iako od tog povrtlarstva ništa nije ispalo. Aktualni ministar policije Dragan Jočić nije čak niti to učinio, već je zajedno sa specijalnim tužiocem za organizirani kriminal lakonski ustvrdio da je Vukojević (oko Kriještorca se, kao poštenog građanina, nitko nije previše potresao) odbio zaštitu ponuđenu po Zakonu o programu zaštite učesnika krivičnog postupka, te bi se valjalo smatrati da je sam na sebe preuzeo odgovornost za vlastitu sigurnost. Ubrzo potom, cijela je priča zaboravljena, a da nitko nije podnio odgovornost za to što su čak dva svjedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svijet.
Stvari, međutim, stoje sasvim drukčije, čak i zakonski. Prvo i osnovno u cijeloj stvari jest svjedoku saradniku sudsko vijeće do kraja postupka, ako ocijeni da ne govori istinu, odustane od svjedočenja itd., taj status može oduzeti i vratiti ga na optuženičku klupu, te mu suditi kao i ostalima iz organizirane bande. Već ta činjenica govori da su nadležni – u prvom redu policija, ali i specijalni tužilac – propustili bitan dio svoga posla, odnosno čuvanja (bilo kojeg) učesnika krivičnog postupka.
Izvan spomenutog Zakona koji regulira program njihove zaštite, naime, u Zakonu o krivičnom postupku jasno stoji da nadležni javni tužilac – u ovom slučaju specijalni – može odrediti posebnu zaštitu svjedoku, svjedoku saradniku i članovima njegove uže porodice (član 504. p, koji je na snazi sve do stupanja na snagu novog ZKP-a 1. juna iduće godine). I policija ima zakonski osnov, propisan u Zakonu o policiji, u kojem stoji da će ona zaštititi osobu kojoj prijeti opasnost uslijed davanja iskaza ili podataka značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku, ako bi bez njih dokazivanje bilo znatno otežano ili nemoguće. Sam zakonski okvir ne regulira posebno što činiti u slučaju ako takva osoba odbija program zaštite, no makar se i suglasili s time da je odbijanjem ona postala sama odgovorna za svoju sigurnost, bilo bi logično očekivati da će neka mudra glava u policijskoj strukturi zaključiti da takvoj osobi treba pružiti redovnu policijsku zaštitu.
Bilo bi, naime, također logično očekivati da će policija pružati bar redovnu zaštitu makar do trenutka dok u praksi ne „zaživi“ Zakon o programu zaštite učesnika i dok se ne popune njegove praznine. Na primjer, one da za primjenu Zakona koji je na snagu stupio početkom ove godine u budžetu Srbije nisu bila predviđena i sredstva za njegovo provođenje. Uzgred budi rečeno, do ubojstva Vukojevića početkom juna država za zaštitu svjedoka nije izdvojila ni dinara.
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
