

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija




Pre dve i po godine Džoi Entoni gledao je na televiziji nastup novoizabranog senatora Baraka Obame. Bio je oduševljen. Palo mu je na pamet da, onako na svoju ruku, krene u promociju čoveka, odnosno političke opcije koju on zastupa. Šta je po tom pitanju on mogao da učini kao tada 27-godišnji pravnik (zapravo paralegal, za one koji se razumeju u američki pravni sistem)? Pa, recimo, da napravi profil Baraka Obame na MySpaceu, sajtu za druženje.
To je i učinio i dobro je krenulo. Barak Obama je polako postajao prava politička zvezda u Americi, Entoni ga je zdušno, mada nezvanično zastupao na internetu i ta stranica je lagano dobijala sve više pristalica. Ili, kako se na MySpaceu kaže – prijatelja (friends). Potom je Obama istakao predsedničku kandidaturu i stvari su naprosto eksplodirale.
Odjednom je postao najintrigantniji političar, a rezultat je bio rekordnih 160.000 prijatelja na njegovom nezvaničnom profilu (onom, dakle, koji je vrlo predano održavao Entoni). Tu počinju problemi. Obamin tim, koji je najpre pomagao Entoniju ustupajući mu propagandni materijal, sada je procenio da nije pametno da jedan tako moćan resurs kao što je profil na Myspaceu bude pod kontrolom nekoga ko nije „iz ekipe“. Poslali su Džoiju „nežnu“ poruku: Daj ovamo taj profil!
Džoi se na ove zahteve oglušio, čak malo i uvredio zbog tog nepoverenja. Ne dam, odgovorio je. I onda se zakuvalo…
Krenula je otimačina oko profila. Obamin tim oslanjao se na snagu, Džoi na solidarnost korisnika interneta. Borba se vodila, naravno, oko onih 160.000 registrovanih prijatelja. Entoniju je ponuđeno da se odrekne sajta uz neku pristojnu nadoknadu. On je razmislio i ocenio da je njegov dotadašnji trud vredan 39.000 dolara. Mnogo je to, kume, a ionako nismo iskreno ni planirali da plaćamo za profil, odgovorili su mu. Konačno, MySpace je profil najpre preneo na Obamu, da bi ga dan kasnije (pod pritiskom javnosti) vratili Džoiju, ali prazan, bez ikakvog sadržaja i uz sve pripadajuće prijatelje. Tako su, kao, zadovoljili obe strane. Profile možete pogledati na www.myspace.com/barackobama i www.myspace.com/5173909.
Džoi Entoni se na kraju zahvalio svima koji su ga podržavali u protekle dve i po godine procenjujući da će vremenom broj „njegovih“ prijatelja opasti (trenutno ih je već manje od 140.000). Kaže da je zadovoljan i da će verovatno na kraju glasati za Baraka Obamu uprkos svemu što mu je priredio njegov izborni štab (Obama ga je, inače, zvao da mu se lično izvini). Najvažnije je, kaže Džoi, to da izborni timovi ubuduće obrate pažnju na to šta se stvarno događa na internetu. Kaže, ljudi koji se tamo oglašavaju nisu samo brojevi (glasovi), već misleća bića koja veruju da mogu da promene svet.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve