

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Nemam običaj da pišem rubriku u nastavcima, ali nova ploča (ako se to tako i dalje zove) britanskog benda Rejdiohed neverovatan je primer kako internet utiče na muzičku industriju. Dakle, kao što je rečeno prošle nedelje u ovoj rubrici, grupa je svoje nove, tek snimljene pesme ponudila tržištu na sopstvenom sajtu (mimo izdavača) ostavljajući kupcima da sami odluče koliko su za to zadovoljstvo spremni da plate.
Zaista, 10. oktobra, kao što je i najavljivano, na moju imejl adresu stigao je link pomoću koga sam mogao da daunloudujem novu ploču. Da budem iskren, platio sam je četiri funte (3,99), plus još 45 penija za transakciju, što je ukupno izašlo 4,44 odnosno oko 550 dinara koliko košta i regularan domaći disk. Muzika se bez problema, u obliku zip fajla, spustila na moj računar. Nekih 47 megabajta. Prvo razočarenje bio je relativno loš kvalitet tonskog zapisa (160 kbps što je dosta slabo, reći će vam svako ko prati ove stvari). Dakle, ton je daleko od CD-a, čime su nasamareni mnogi koji su pošteno platili kao da kupuju pravu ploču.
S druge strane, ko je hteo mogao je, i još uvek može, da je skine i za džabe (u kom slučaju nije plaćao ni onih 45 penija) i sviraće kao i kod urednog platiše. Bend još uvek krije rezultate ovog eksperimenta, ali prvi nezvanični podaci govore da je u prva dva dana skinuto malo više od milion primeraka fajla za prosečnu cenu od jedne funte. Ima i tvrdnji da je prosečna cena bila tri ili četiri puta veća. U svakom slučaju bend nije loše prošao budući da će pravu lovu videti tek od predstojeće turneje. Kritičari hvale nove pesme na sav glas. Ja sam uzdržan jer Rejdiohed nisu baš moj omiljeni muzički izbor, ali to ionako nije bila tema.
Svetska muzička scena definitivno je uzdrmana ovom pojavom i već se razmatra da li je ovo kraj muzičke industrije kakvu znamo. Različita su mišljenja, ali većina se slaže da shvatanje intelektualnih prava nije isto otkako postoji internet.
To pokazuje i anketa koju je sproveo sajt ZDNet.com. Njihovi informatički vrlo svesni čitaoci (sajt specijalizovan upravo za te teme) smatraju gotovo bez ostatka da je sasvim u redu prekopirati kupljeni CD na kompjuter ili napraviti rezervni disk za slušanje u kolima. Ali njih osamdeset odsto misli da nije u redu prodati original ako si napravio kopiju. To bi bilo principijelno da trećina ne misli da je u redu napraviti kopiju i pokloniti je prijatelju, a njih 41odsto ima stav da je u redu prekopirati sebi pozajmljeni disk. Ali, pazite sad ovo, tri četvrtine anketiranih ne misli da je u redu napraviti kopiju DVD-ja koji ste iznajmili u video-klubu. Slično je i sa TV programima. Nisu spremni da plate za ono što skidaju sa interneta, a prikazuje se slobodno na televiziji, ali smatraju da program čije se gledanje posebno plaća ne bi trebalo kopirati za džabe.
Teško je snaći se u tom haosu od stavova i bilo bi zanimljivo čuti da li bilo koji srpski izdavač muzike prati ove trendove i šta o tome misli.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve