Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo. Ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o "poruci"
Ovog ponedeljka oko 11 sati pre podne advokatsku pripravnicu Ivanu Hodak (26) ubio je nepoznati počinilac, pogodivši je sa tri metka iz pištolja s prigušivačem u glavu i vrat na stepeništu zgrade u ulici Pavla Hatza („zeleni val“) u centru Zagreba, praktično iza ugla od Policijske uprave zagrebačke. Počinilac je umakao pešice ka centru grada, a blokada svih izlaza iz Zagreba nije donela rezultate.
Istoga dana rastrojeni zaštitar ubio je svoju devojku u Zagrebu, a narednog dana jedan Puležan ubio je ženu i sebe; takve se stvari, nažalost, događaju. Ali, smrt Ivane Hodak zaledila je Zagreb i Hrvatsku i pokrenula sasvim neočekivan sled događaja. Izgleda da je to bila kap koja je prepunila poslovičnu čašu. Iste večeri premijer Ivo Sanader održao je hitnu konferenciju za štampu, a predsednik Mesić dao je par užasnutih i gorkih izjava. Neposredan rezultat tog događaja bila je praktična smena ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića, ministrice pravosuđa Ane Lovrin i direktora policije Marijana Benka. Izvori „Vremena“ u Zagrebu slute da će se zakotrljati još policijskih, tužilačkih i pravosudnih glava. Već se pominje i nešto slično srbijanskoj „Sablji“ iz 2003.
Niko ni pomislio nije na rastrojenog dečka ili ljubomornog verenika: cela Hrvatska je viknula na organizovani kriminal. Ivana Hodak je bila ćerka i pripravnica poznatog advokata Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas-Hodak, nekad istaknute političarke iz HDZ-a (i poznate lepotice). Adv. Hodak zastupao je razne bezbednosno interesantne likove, krupne zverke; trenutno brani penzionisanog generala Vladimira Zagorca (od milja „Zagi“), pre neki dan isporučenog iz Austrije gde se dugo sklanjao i ogorčeno borio protiv izručenja. Od Zagija su nagađanja o ovom zločinu i krenula. Naime, njega optužuju da je – između ostalog, ali to ostalo ne mogu da mu dokažu – proneverio i nekih dijamanata za pet-šest miliona evra. Poreklo tih dijamanata kojima je Zagi, kao, jamčio neke isporuke oružja Hrvatskoj u ratu moglo bi biti zloslutno i nadasve neprijatno. Damir Kajin, istarski zastupnik u Saboru, u ponedeljak uveče podsetio je na televiziji na sumnje da su to dijamanti opljačkani od hrvatskih Jevreja tokom onog rata, pa skrivani u crkvenim riznicama dok Zagiju (i Tuđmanu) nisu zatrebali…
OPASNA KLIJENTELA: General Vladimir Zagorac…
Bilo kako bilo, Zagija je u nepriliku uvalio bivši prijatelj Hrvoje Petrač, optužujući ga u pismima iz Grčke (gde se krio dok nije uhvaćen i izručen) za svašta, pa i za to. Pre toga su Petrač, njegov sin i onaj Ico Mateković (prijatelj naših „Crvenih beretki“) oteli za otkup Zagorčevog sina, ali su bili otkriveni. Od tada traje sukob njih dvojice.
Gde tu spada Ivana Hodak? Kažu da je bila u vezi sa izvesnim advokatom koji zastupa Hrvoja Petrača, pa se pominje „sukob interesa“. Pominju se i neki skupi poslovi advokata Hodaka i da je nekome stao u tanjir. Zagrebačka scena organizovanog kriminala složena je i surova: mnogo umetnika, mnogo uloga, mnogo konkurencije i legalizovanja opranih para. Bilo je pucnjave do mile volje, spektakularnih ubistava i inventivnih sačekuša, ali se na porodice nije išlo, niti na nevine civile (jedan je slučajno stradao kada su raketnim bacačem gađali nekog značajnog gangstera i promašili). Ali ovako nešto nije se desilo nikad: ubiti mladu curu, advokatskog pripravnika i ćerku iz značajne porodice – to je, očito, previše. Pogotovo ako je reč bila o „poruci“.
…i Hrvoje Petrač (levo na slici)
Da je hrvatsku krupnu kriminalnu scenu trebalo dovesti u red bilo je jasno godinama, ali se niko nije preterano trudio: posle poraza akcije „Zločinačka organizacija“ iz 1999. bilo je jasno da je politički i etnički počišćeno pravosuđe nesposobno, a policija ne baš voljna. Sada je, izgleda, došao trenutak, jer su se krupni igrači preterano obezobrazili, a neka pravila ipak treba poštovati.
Kadrovske promene ohrabruju: novi ministar pravosuđa trebalo bi da bude Ivo Šimonović, profesor i iskusni diplomata; novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, dosadašnji šef SOA (Sigurnosno obavještajna agencija) i poverljivo lice predsednika Mesića već godinama; direktor policije bi trebalo da bude Vladimir Faber, sjajan i beskompromisan policajac kome su ti kvaliteti doneli mnoge neprilike. Svi su nestranačke ličnosti, pa se ova imenovanja već tumače kao pomirenje Sanadera i Mesića zarad opšte koristi – što bi bilo lepo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!