Iz gomile optuženih i advokata u smederevskoj priručnoj sudnici u Skupštini grada zasad se samo, zbog ličnog stava i emotivne reakcije javnog tužioca, u okrilje beogradskog tužilaštva izvukao profesor beogradskog Pravnog fakulteta Oliver Antić
Tek ćemo vidjeti kako će se razvijati priča sa 88 optuženih u „aferi indeks“, koja je zaustavljena već u startu zahtjevom za izuzeće vršioca dužnosti okružnog javnog tužioca u Smederevu Zorana Antića. Predsjednica sudskog vijeća Slađana Bojković nastavak je, u očekivanju odluke o zahtijevanom izuzeću, zakazala za idući ponedjeljak, 8. decembra.
Nakon brojnih hapšenja beogradskih i kragujevačkih profesora optuženih za navodno primanje mita, posrednika i studenata koji su (također navodno) davali mito i optužnice podignute prošle godine, suđenje za korupciju – kupovinu i prodaju ispita i diploma na Pravnom fakultetu u Kragujevcu i drugim fakultetima – stavljeno je u nadležnost smederevskog suda. Isti se krajem prošle godine pokušao proglasiti nenadležnim, ističući stav da je riječ o organiziranom kriminalu, koji spada u Specijalni sud za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu, ali je problem presjekao Vrhovni sud Srbije s obrazloženjem da ni iz činjeničnog opisa krivičnih djela koja su optužnicom okrivljenima stavljena na teret, niti iz spisa predmeta ne proizlazi da su okrivljeni sačinjavali grupu koja je u funkciji organiziranog kriminala, te je smederevski sud i stvarno i mjesno nadležan.
Mjesecima se čekalo da optužnica bude uručena svim optuženicima i postane pravomoćna i da bude zakazano suđenje, jer su neki optuženi izbjegavali primiti optužnicu, mijenjajući adrese i skrovišta. Smederevski pravnici ističu da je to najveći predmet koji se ikad sudio u tom gradu, pa je tamošnji sud najprije tražio i to da se suđenje održi u beogradskoj Palati pravde, da bi se, na kraju, ipak ono smjestilo u zgradu Skupštine grada Smedereva. Kad i ako suđenje počne, s obzirom na raniju najavu predsjednice sudskog vijeća da će ono trajati kontinuirano nekoliko tjedana, sigurno je da će smederevski gradski oci imati prilično slobodnog vremena; to, međutim, nije tema ovog teksta, ali valjalo bi razmisliti da se ubuduće – ako se suočimo sa sličnim mastodontskim optužnicama – unajmi neki komercijalni prostor (Sportski centar Šumice, hala Pionir ili Beogradska Arena, tamo ima mjesta za sve, i optužene, i advokate, i publiku; da ne kažemo navijače).
IZUZEĆE ZBOG IMENJAKA: Oliver Antić, bivši dekan Pravnog fakulteta
IZUZEĆE: Izuzeće smederevskog v.d. okružnog tužioca Zorana Antića, koje su zahtijevali advokati optuženih ovotjednog ponedjeljka, bazira se na oktobarskom protestnom saopćenju Okružnog tužilaštva povodom skupa udruženja „Kopaoničke škole prirodnog prava“, na kojem su – kako je navedeno – profesori prava optuženi za korupciju trebali držati predavanja sudijama koji treba da im sude. To je nedozvoljen utjecaj na tužilaštvo i sud, navodi se i dodaje da Okružno tužilaštvo u Smederevu smatra da je taj postupak organizatora krajnje problematičan s obzirom na to da je u tzv. aferi indeks optužilo za primanje mita i druga krivična djela 23 profesora pravnih fakulteta u Kragujevcu, Beogradu i Nišu, među kojima se nalaze upravo profesori Emilija Stanković i Oliver Antić, koji je čak i u organizacionom odboru seminara. „Taj poziv organizatora seminara ovo tužilaštvo smatra krajnje neprimerenim činom i vidom specifičnog pritiska, jer su tužioci i sudije pozvani da slušaju predavanja iz oblasti prava upravo profesora koje su i optužili zbog izvršenja krivičnih dela sa koruptivnim elementima“, navodi smederevsko okružno javno tužilaštvo u tom saopćenju, u kojem se kaže i da o svemu žele upoznati i širu javnost, kao i još jednom pokrenuti pitanje položaja nosilaca pravosudnih funkcija, njihove samostalnosti i nezavisnosti, kao i potrebe da se „svi uzdrže od postupaka koji se mogu tumačiti nedozvoljenim uticajem na tužilaštvo i sud“.
I još jedno upozorenje nalazimo u tom saopćenju: da se seminar Kopaoničke škole održava upravo u vrijeme kad je zakazan početak suđenja optuženima u „aferi indeks“.
„To je bio lični stav i emotivna reakcija, ali bez namere da naruši prezumpciju nevinosti i nekoga uvredi“, izjavio je idućega dana (25. oktobra) v.d. okružnog javnog tužioca Zoran Antić, tvrdeći da iza saopćenja koje je upućeno javnosti ne stoji Okružno javno tužilaštvo u Smederevu.
Upravo je ta njegova izjava inicirala advokatske zahtjeve za njegovim izuzećem. „Tužilac koji je nepristrasan nema pravo na lični stav i emotivnu reakciju, a Antić je sa svojom izjavom narušio presumpciju nevinosti“, kaže za „Vreme“ jedan od advokata u tom predmetu Saša Dukić, objašnjavajući zašto je obrana podnijela zahtjev za izuzeće tužioca.
No, ima tu i jedna iznimka: optuženi beogradski profesor Oliver Antić (koji se na početku suđenja u ponedjeljak nije pojavio u smederevskoj gradskoj kući, privremenoj sudnici, pravdajući se bolešću) već zna da njemu neće biti nadležan prezimenjak, tužilac Antić: prema odluci v.d. republičkog tužioca Slobodana Radovanovića, tužilac Antić se izuzima u postupanju prema optuženom Antiću, te će za njega biti nadležan okružni tužilac u Beogradu! Optužena Emilija Stanković još takvu odluku nema – njeni su advokati tek zatražili izuzeće – usprkos tome što je u svom „ličnom stavu i emotivnoj reakciji“ tužilac Antić i nju, uz svog prezimenjaka, optuženog Antića, apostrofirao kao nepodobnu za predavača na ovogodišnjoj Kopaoničkoj školi.
Tako postaje sigurno da se optuženi profesor Antić zasad izvukao iz one gomile optuženih; teško je očekivati da bi beogradski tužilac samo zbog njega hodočastio u Smederevo (bila bi to još nedoživljena situacija, da optužnicu zastupaju tužioci iz dva tužilaštva različite nadležnosti), a treba očekivati zahtjev za razdvajanje postupka protiv optuženog Antića od postupka protiv ostalih optuženih.
U pozadini svega toga, dakako, pitanje je moralnosti i tužilac Antić je posve u pravu sa svojim „ličnim stavom i emotivnom reakcijom“, osim što ju sa svoje funkcije nije smio javno iskazati, čak unatoč realnosti da je moral nepoželjan u javnom životu u kojem optuženi profesori – živjela presumpcija nevinosti! – honorarče po seminarima, drže predavanja i dalje ispituju studente i brucošima pričaju o časnom pravničkom zvanju. Ne bi nikoga, u tom odsustvu morala, iznenadila neka nova međupartijska slagalica u kojoj bi optuženi Antić ponovo bio postavljen za dekana Pravnog fakulteta u Beogradu.
PROBLEM „MASOVKI„: S obzirom na to da je jedan od optuženih, bivši dekan Pravnog fakulteta u Nišu Miroljub Simić nedavno preminuo i da je Oliver Antić preusmjeren u nadležnost beogradskog okružnog tužilaštva, na optuženičkoj klupi u Smederevu ostalo je 86 optuženih. Toliki broj optuženih u jednom predmetu nikada nismo imali u srpskom pravosuđu, iako Specijalni sud za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu barata spisima sa 40, 50 ili čak 60 optuženih. Iz sudačkih redova se vrlo često mogu čuti brojni prigovori takvim mastodontskim suđenjima, pa čak i kad je riječ o Specijalnom sudu koji radi u najboljim uvjetima: suđenja se snimaju (za razliku od suđenja u ostalim sudovima, gdje se još uvijek zapisnici diktiraju), u vijećima su isključivo suci profesionalci (u „aferi indeks“ sudi sudija Bojković uz dva porotnika), sudnice su tehnički opremljene. Advokat Dukić, jedan od stotinjak advokata koji brane u „aferi indeks“ kaže da su uvjeti u smederevskoj priručnoj sudnici „ponižavajući“: mjesta za (svojim) stolom imaju samo tužilac i četvorica advokata, svi ostali sjede u stolicama bez mogućnosti da imaju spis pred sobom, a kad dobiju riječ doturaju im (ko pevaljkama!) bežični mikrofon…
Prema njegovom mišljenju, bilo je mjesta tome da se ovako velika optužnica „razbije“ na više manjih, pa danas ne bi smederevski sud i ostali u postupku bili u ovakvoj situaciji. Moglo se sada zajednički optuženima suditi i u Beogradu i Nišu, kao i u Kragujevcu i Smederevu, kaže on, a na pitanje da li bi se u tom slučaju svjedoci „seljakali“ od jednog do drugog suda, kaže: „Niti jedan svedok ne bi svedočio u svim tim postupcima.“
Mnogi ljudi od struke ističu da ovakve „masovke“ od procesa proizvode silne probleme, pogotovo naglašene u istrazi, ne samo u sudnicama u kojima kao da sjede „supermeni“ na mjestu sudaca i tužilaca. Ustav Srbije, naime, besmisleno ograničava trajanje istražnog pritvora na šest mjeseci, nakon čega se mora ili podići optužnica, ili osumnjičenoga pustiti na slobodu. To se primjenjuje bez obzira na težinu krivičnog djela, usprkos tome što evropski standardi dozvoljavaju duži pritvor kad je riječ o težim ili obimnijim predmetima.
„Naš zakonik o krivičnom postupku koncipiran je kao da mi sudimo samo jednom okrivljenom za samo jedno krivično delo i mi to u praksi vrlo teško rešavamo. To je kompleksno pitanje, kojim se niti naši teoretičari nisu pozabavili“, kaže za „Vreme“ specijalni tužilac za borbu protiv organiziranog kriminala Miljko Radosavljević. Taj rok od šest mjeseci, koliko se do podizanja optužnice osumnjičeni može držati u pritvoru, kaže on, nerealno je kratak kad je o djelima organiziranog kriminala riječ, te su tužilaštva često natjerana da podižu „parcijalne“ optužnice, iza kojih ostaju „repovi“, jer nerijetko mnogi aspekti istrage nisu okončani u tom „zadatom“ vremenu. Time se, kaže Radosavljević, gubi i na suštini postupka i na efikasnom kasnijem suđenju. Kako mnogi upozoravaju, zato su tužioci u nekim slučajevima prisiljeni da tokom postupka mijenjaju i dopunjuju optužnice, a nerijetko se čini da se istraga vodi i u toku same glavne rasprave. To, nažalost, upozorava specijalni tužilac, i dalje ostaje „intrigantno pitanje“ i za praktičare i za teoretičare, koje neće razriješiti niti novi zakonik o krivičnom postupku (čija bi izrada trebala početi iduće godine) zbog već spomenute ograničavajuće odredbe Ustava; valjalo bi najprije mijenjati ustavno slovo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.