Za Justina Popovića kažu da je bio "skrivena savest cele Srpske pravoslavne crkve i naroda", i jedan od najvećih podvižnika, mislilaca, bogoslova i duhovnika
Na Svečanoj liturgiji u hramu svetog Save na Vračaru, nedelja 2. maj, koju je, sa svim arhijerejima, služio patrijarh srpski Irinej, kanonizovani su novi svetitelji Srpske pravoslavne crkve, Justin Ćelijski i Simeon Dajbabski. Prethodno je Sveti arhijerejski sabor SPC-a jednoglasno usvojio predloge nadležnih arhijereja, i uneo u diptihe svetih Pravoslavne crkve imena blaženopočivših, arhimandrita Justina Popovića, duhovnika manastira Ćelije kod Valjeva, od sada prepodobnog Justina Ćelijskog, i Simeona Popovića, nastojatelja manastira Dajbabe kod Podgorice, od sada prepodobnog Simeona Dajbabskog. Liturgijski spomen prepodobnog Justina slaviće se 1. juna, po starom, 14. juna po novom kalendaru. Ova vest je naišla na jednodušnu radost kod vernika, pa u prilog tome navodimo jedan od brojnih elektronskih komentara – Iako je proglašenje Ave Justina za sveca došla sa zakašnjenjem, pokazalo se da za prave stvari nikad nije kasno. Pravi sveštenik, i pravi duhovnik. Kada bi se na njega ugledali kojekakvi popovi, vera bi nam dobila pravo pravoslavno značenje. Ava Justin je zasigurno zaslužio besmrtnost…
AVINI UČENICI: Arhimandrit Justin Popović je više od trećine života (od 1948. do 1979) proveo u manastiru Ćelije kod Valjeva, pošto je od Novih vlasti, po Drugom svetskom ratu, prognan sa Fakulteta. Tu je napisao brojne teološke radove – celokupni opus oko 40 tomova, među kojima su Dogmatika, Čovek i Bogočovek, Žitija svetih u dvanaest svezaka – a kod njega su u manastir, U To Nevreme, svraćali brojni univerzitetski profesori, teolozi, psiholozi i književnici. U njegove učenike ubrajaju se zadugo najuticajniji episkopi SPC-a, Artemije, Atanasije, Irinej Bulović, i mitropolit Amfilohije, koji su i zbog toga pribavili veliki ugled i uticaj, ne samo među vernicima. Mada među vernicima već dugo slovi za sveca, vreme svesrpske sabornosti devedesetih godina prošlog veka je zahtevalo Jačeg sveca, pa je pre njega kanonizovan, za neke, kontroverzni vladika Nikolaj Velimirović. Zapisi kažu da je vatrena odanost Hristu Ave Justina, kao i njegova duboka učenost i mudrost, pronicljivost i bogorečitost, izvršila presudni uticaj na opredeljenje mnogih za monaški život.
Prigodno žitije, koje je priredio Avin učenik episkop Atanasije Jevtić, kaže da je prepodobni i bogonosni otac Justin rođen na Blagovesti 1894. u Vranju, te da se na isti dan 1979. upokojio u Gospodu u manastiru Ćelije. Najpre završava devetorazrednu Bogosloviju u Beogradu, gde je za profesora imao i Nikolaja Velimirovića. Po završetku Bogoslovije mladi Blagoje Popović je uzet u četu mladih bolničara, povlači se sa Srpskom vojskom kroz Albaniju, u Skadru na novu 1916. godinu prima monaški postrig i uzima monaško ime svetog Justina Mučenika i Filozofa. Kako kaže Atanasije, Izbor ovog hristonosnog dvoimenog Svetitelja, filozofa i mučenika, za svog imenjaka i zaštitnika, bio je izraz njegove mladalačke i doživotne ljubavi prema Hristu, kroz filozofiju po Hristu i kroz mučeništvo po Hristu. Sa grupom mlađih bogoslova Justin 1916. biva upućen na bogoslovske studije u Petrograd, zbog nailazeće Revolucije prelazi u Oksford, da bi se po završetku rata i studija u Engleskoj vratio u zemlju i postao nastavnik Bogoslovije u Sremskim Karlovcima. Kako mu u Engleskoj nije prihvaćena doktorska disertacija o Dostojevskom, sa drugom temom doktorira 1926. u Atini.
HRIŠĆANSKI I MONAŠKI: Od 1934. postaje profesor Bogoslovskog fakulteta, zapisano je i da je, sa Branislavom Petronijevićam, jedan od osnivača Srpskog filozofskog društva. Kako zapisuje Atanasije, Pred sam Drugi svetski rat imao je viziju Raspetoga Hrista, valjda zato što je živo i sa bolom osećao tragediju našeg naroda, koja se približavala i uskoro nas zadesila, od spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja. Ratno vreme proveo je, kako kaže Atanasije, deleći sudbinu svog naroda, u manastirima i u Beogradu. U prigodnom žitiju, o tridesetogodišnjici Justinovog upokojenja, episkop Atanasije zapisuje da je po dolasku komunističke vlasti 1945. Justin prognan sa Fakulteta, a zatim je i uhapšen i zatvoren. Malo je trebalo da bude i streljan kao narodni neprijatelj od totalitarnog režima Josipa Broza Tita i srpskih komunista, od marksističke antibožne i antiljudske pogubne ideologije, od nečovečnog komunističkog totalitarnog režima, koji je tada krvavo nastupao i među Srbima… Justina iz zatvora izbavlja patrijarh Gavrilo Dožić, koji se vratio iz nemačkih logora, i od tada je Ava Justin, sve do kraja zemnog života, živeo praktično u zatočeništvu u malom srpskom ženskom manastiru svetih Arhangela, zvanom Ćelije, kod Valjeva.
Justin je, kako zapisuje Atanasije, progon podneo hrišćanski i monaški. Njemu su dolazili mnogi ljudi iz zemlje i inostranstva, da ga vide i čuju, da ga pitaju za duhovni savet, ili zamole za njegove bogougodne molitve. Episkop Atanasije navodi da je Ava Justin, kao retko ko u novije doba, nastavio svoj monaško-bogoslovski podvig življenja i stvaralaštva iz oblasti biblijske egzegeze, patristike, liturgičkog i dogmatskog bogoslovlja. Kao retko ko u novije vreme, on je u sebi sjedinjavao celovitost podviga života i misli, molitve i liturgisanja, pastirstvovanja i bogoslovstvovanja, te je zato, po svojim duhovnim i bogoslovskim dometima, još za života jednodušno smatran novim ocem Pravoslavne crkve Hristove, i na njega se mogu primeniti sopstvene reči koje je napisao za patrijarha ruskog Tihona, Njegov život na zemlji bio je širok i dubok kao Crkva, a blagodatan kao Duh sveti.
Inače, ženski manastir Ćelije, koji potiče iz srednjeg veka, nalazi se šest kilometara od Valjeva, u klisuri reke Gradac. Grob Ave Justina je na južnoj strani oltara, i, po ličnoj želji, nema drugog spomenika osim ovećeg kamenog krsta. Manastir je, naročito na Blagovesti, 7. aprila, stecište brojnih vernika. Neposredno uz manastirsku portu završava se, po Justinovom testamentnom zavetu, izgradnja Trocrkve Ćelijke, Svetog trioltarnog hrama posvećenog svetom Savi, Justinu Filozofu i svetoj Mariji Egipćanki.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Litijum se pretvara u najskuplju valutu u globalnom privrednom i političkom nadmetanju. Sa stanovišta Berlina, Srbija maltene nema pravo da Evropi uskrati svoja značajna nalazišta, a i zašto bi se odrekla sopstvenog napretka? U tom svetlu ne čudi što je kancelar Nemačke Olaf Šolc ad hok došao u Beograd da se zajedno sa Vučićem smeška dok se potpisuju litijumski sporazumi i svojim prisustvom pomogne naprednjačkoj propagandnoj mašineriji da građanima Srbije omili projekat “Jadar”
Nosioci vlasti sad ponavaljaju da je potreban široki javni dijalog stručnjaka koji bi o rudniku litijuma, njegovim prednostima i rizicima govorili iz raznih uglova. Dakle, poziva se na ozbiljan pristup temi kako bi se izbegle moguće iracionalnosti, netačne informacije i interpretacije. Retko ko se ne bi složio sa dijalogom, čak ni najuporniji ekološki aktivisti. Ali, postoji ovde jedan veliki problem. Upravo je vlast temeljno ukinula javni dijalog u društvu želeći da tako ukine drugačije mišljenje
Ako smo nešto naučili za sedam godina političke karijere Ane Brnabić, jeste da ona ima veliku moć da se menja i prilagođava, te da to čini predano i bez ostatka. Zato je vrlo moguće da još nismo videli sve likove i oblike koje aktuelna predsednica Skupštine može da iznese
Od svih slučajeva iživljavanja policijskih službenika nad građanima, samo je jedan dobio pravni epilog. Pravda, ipak, čak ni u tom jednom slučaju, izuzetku u moru ostalih (koji će verovatno biti zataškani), nije zadovoljena. Presudu u korist žrtve doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu, a iznos novčane naknade koju je žrtva dobila na nivou je naknade za napad i ujed psa
Od osnivanja Fiskalnog saveta 2011. godine njegov predsednik bio je profesor i akademik Pavle Petrović. Po isteku mandata nije mu ponuđeno da nastavi da obavlja tu funkciju, a za novog predsednika Fiskalnog saveta predsednik države Aleksandar Vučić predložio je profesora Blagoja Paunovića. Šta se do sada zbivalo sa radom Fiskalnog saveta i zašto je ova nezavisna institucija važna? Konačno, koji deo struke bi morao da vodi ovu instituciju
Sinoć je u Parizu ceremonija otvaranja Olimpijskih igara bila uzbudljiva veličanstvena emocija zbog nikad, ali nikad, viđene predstave o zajedništvu, slobodi, ljubavi, lepoti, radosti. Šteta što neki ovdašnji mediji to nisu umeli i hteli da vide
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!