Miroslav Mišković, predsednik Delta holdinga, nije krio da bi se rado otarasio titule maloprodajnog cara Srbije. Šteta je u jednom trenutku bila veća od očekivane dobiti i to ga je, verovatno, prelomilo da proda ceo taj biznis za sumu koja dotiče vrednost od 950 miliona evra
U satima kad ovaj tekst nastaje obavljaju se poslednje pripreme za prodaju celokupnog lanca Miškovićeve maloprodaje u regionu: od Srbije, preko Republike Srpske, Crne Gore, Bugarske, Albanije… Kupac je svetska firma Delez a aranžman je značajan – ekonomski, politički i na svaki drugi način.
Delta holding dugo već najavljuje ovu transakciju i ona bi verovatno bila brže obavljena da celom poslu nisu podmetani klipovi pod točkove, što ne samo da je obaralo cenu regionalno moćnog maloprodajnog lanca već je to podmetanje od jedne ozbiljne trgovačke transakcije napravilo političko pitanje u koje se, svojevremeno, umešao i Boris Tadić, predsednik Srbije.
Delez je ozbiljna firma (vidi okvir „Delez – lična karta“) i dugo, gotovo rovovski je utvrđivao svoje pozicije u Srbiji. Pouzdani izvori govore da će biti potpisano 105 dokumenata koji pravno zaokružuju obaveze kupca i prodavca, a da će se potpisivanje te hrpe dokumenata odigrati u lušatijsko, večernje doba kad su svetske berze zatvorene kako prerano iscurela vest ne bi uticala na privilegovane strane, s obzirom na to da je Delez izlistan na svetskim berzama.
Ugovorne strane će tokom noći obavestiti finansijska tržišta o obavljenoj transakciji a potom će i široj javnosti biti saopšteno da Mišković više nije u poslu koji je donosio ozbiljan profit i ozbiljne optužbe da je monopolizovao tržište i obogatio se na „narodnoj grbači“.
foto: a. anđić
Miroslav Mišković, predsednik Delta holdinga, nije krio da bi se rado otarasio titule maloprodajnog cara Srbije. Šteta je u jednom trenutku bila veća od očekivane dobiti i to ga je, verovatno, prelomilo da proda ceo taj biznis za sumu koja dotiče vrednost od 950 miliona evra.
On je, i ranije, a eksplicitno prilikom proslave dvadeset godina postojanja kompanije, saopštio da je rešen da napravi zaokret u biznisu. Tada je rekao da su tri glavna poslovna usmerenja bili maloprodaja, agrar i nekretnine, ali da je period intenzivne ekspanzije završen.
Ono što menadžment planira za treću deceniju jesu konsolidacija poslovanja i jačanje stečenih pozicija, pa se očekuje da će skora prodaja maloprodajnog lanca Delta Maksi te planove pospešiti.
Glavni biznis biće agrar, za koji predsednik Holdinga veruje da je „srpska nafta“.
Delta holding osnovan je, inače, 1991. godine, u vreme kada je privatna inicijativa bila tek u začetku, a pravi razvoj kompanija je ostvarila tek nakon demokratskih promena i otvaranja Srbije ka svetu. Na to ukazuju i finansijski podaci: od 1991. do 2000. zbir svih prihoda iznosio je 1,52 milijarde evra, dok se u periodu od 2001. do 2011. popeo na skoro 11,5 milijardi.
Ne treba zaboraviti i da godišnji promet Delta holdinga čini devet odsto srpskog bruto proizvoda, ali ni to da se kompanija kod banaka zadužila za blizu 900 miliona evra. Takođe, samo 18 odsto prihoda Holdinga realizovala su preduzeća koja su kroz privatizaciju priključena Deltinom poslovnom sistemu.
Porez na dobit iz ove transakcije s multinacionalnim Delezom biće uplaćen u budžet Srbije, čime je Miroslav Mišković izašao u susret zahtevima predsednika Tadića da se tako krupne transakcije kapitala ne obavljaju preko of-šor firmi.
Srpska privreda ovom prodajom doživeće injekcioni šok. Odjednom će se u kanalima novca naći oko 950 miliona evra spremnih za plasman, delom u budžet preko poreza, delom u ostatke Miškovićevog biznisa, najvećim delom u otplatu dugova, ali, bilo kako bilo, u trenucima kada je prodaja Telekoma potpuno neizvesna, ceo ovaj biznis mora se smatrati najvećim poduhvatom od početka ekonomske krize.
S druge strane, niko ne bi smeo da se prerano raduje zbog toga što je Mišković prodao maloprodajni lanac. Delez nije „narodna kuhinja“ niti je „narodna majka“. Rokovi plaćanja dobavljačima su 180 dana, što i nije najgora vest, već je loše za domaće proizvođače što ova multinacionalna kompanija ima čvrste ugovore sa svetskim proizvođačima i da će oni biti privilegovani u odnosu na domaće.
Prosto rečeno, kad Delez preuzme Miškovićeve radnje, neke od roba će biti najurene, da li zato što nemaju određeni standard ili iz nekog drugog razloga, a pojaviće se nova ponuda iz multinacionalnih lanaca s kojima se Delez udružuje. Ne može se očekivati ni da će samarićanski obarati marže i učiniti robu jeftinijom.
Oni su kupili moćan lanac na sirotinjskom tržištu: promet robe u trgovini na malo je u januaru u odnosu na prosek 2010. godine bio manji u tekućim cenama za 18,5 a u stalnim za 23,2 odsto. Dodajte tome podatak o visini prosečne plate i kupovnoj moći srpske porodice i pomislićete da je Delez preplatio Miškovićev maloprodajni biznis, kao što se on, verovatno, kaje što ga nije prodao pre dve, tri godine. Tada je pola njegovog posla u ovom sektoru vredelo koliko ceo vredi danas.
"Delez" – Lična karta
KUPAC: Pjer Olivije Beker, generalni direktor Deleza foto: reuters
„Blizu je dogovor između Deleza i Delta holdinga. Tim dogovorom belgijska grupa bi bila prvi lanac prodavnica iz zapadne Evrope koji se probio na tržište Balkana“, piše dopisnik Fajnenšel tajmsa iz Beograda ovih dana, a prenose svetski mediji. U nastavku teksta se kaže da su bivša jugoslovenska tržišta i dalje podeljena i donekle osiromašena, ali potencijal za porast tražnje je visok. Srbija ima samo 25 kvadratnih metara prodajnog prostora na 1000 stanovnika, što je znatno manje od proseka Evropske unije. Iz Deleza, koji je već prisutan u Grčkoj i Rumuniji, stiglo je „priznanje“ da žele da se šire po regionu.
Delez je trgovinski lanac koji ima svoje prodavnice na tri kontinenta. Osim u matičnoj Belgiji, prisutni su u Sjedinjenim Američkim Državama, Indoneziji i već pomenutim susedima – Grčkoj i Rumuniji. Obuhvataju mrežu od 2800 prodavnica (što je 68 prodavnica više nego 2009, od toga 21 novootvoreni objekat je u Rumuniji) i 138.000 zaposlenih. Njihovi prošlogodišnji prihodi iznose 20.850 milijardi evra. Od tog broja, 14,2 milijarde dolazi sa američkog tržišta, 4,8 milijardi iz Belgije, u Grčkoj je uprkos krizi Delez zabeležio rast profita od 6,3 odsto, dok je ukupan iznos 1,6 milijardi. Konačno, 300 miliona evra prihoda je iz Rumunije i Indonezije. Broj zaposlenih se, u odnosu na prošlu godinu, smanjio za nekoliko hiljada ljudi.
Ukupno, prošle godine prihodi su im porasli za 4,6 odsto, a na sajtu „obećavaju“ ulaganja od oko 900 miliona evra za tekuću 2011, kao i otvaranje 120–130 prodavnica.
U Americi objedinjuje brendove Fud lajon, Blum, Botom dolar, Harvis, Hanaford bros, i Svitbej, Alfa-Beta, Ena u Grčkoj i Mega imidž u Rumuniji, u Belgiji Lajon, a lav je inače bio njihov zaštitni znak. Između 1999. i 2002. godine kompanija je od holding kompanije prešla u grupu.
Delez je osnovan 1867. godine, a već pre Prvog svetskog rata brojao je blizu 800 prodavnica. Sedamdesetih počinju prodor u SAD. Ubrzo nakon pada Berlinskog zida, svoju pažnju usmeravaju ka Češkoj. Bili su prisutni na Tajlandu i u Slovačkoj, gde 2005. zatvaraju sve prodavnice.
Zanimljivo je da su se 2006. u češkim medijima pojavili napisi da Delez hoće da se povuče iz njihove zemlje što su iz belgijske kompanije energično demantovali i najavili značajna ulaganja. Godinu dana kasnije, svih 97 prodavnica u Češkoj je prodato nemačkom lancu Reve. Pre dve godine otišli su i iz Nemačke. Kupac je bio isti.
Prema magazinu „Fortune“, koji svake godine pravi rang-listu 500 kompanija koje su imale najveće prihode, Delez je u 2010. bio na 291. mestu u svetu, a treći po uspešnosti u Belgiji.
Predsednik Delez grupe je pedesetogodišnji Pjer-Olivije Bekers. Prema podacima sa Forbsovog sajta, mesečna plata predsednika Deleza iznosi 80.000 evra.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.