Od slavlja do tragedije. Reporter "Vremena" izveštava sa poprišta rata
Podsećanje – „Vreme“, broj 36.
Iz grma je iskočio golobradi vojnik, slovenački teritorijalac. – Stoj! Vraćaj se! Nazad! Ne može napred! – Šiška, ljubljansko naselje koje je raskrsnica puteva prema primorju i Italiji (Kopar, Postojna, Trst), severu Slovenije i Austriji (Kranj, aerodrom Brnik, Ljubelj, Maribor) i jugoistoku (Zagreb), izgledala je odsečena od sveta. Nervozni teritorijalac je nekoliko sekundi razmišljao nad press-karticom, a potom zaključio: „Na vašu odgovornost!“ Dovikuje drugima da paze da ne ometam njihove akcije i gura me u improvizovani zaklon.
Čekaju na desant i tenkove iz pravca aerodroma Brnik. Iz ukrasnog grmlja pored puta viri još pet-šest glava sa novim slovenačkim vojnim obeležjima. Naoružani su „kalašnjikovima“. Svako ima dvostruki ram bojevih metaka. Saplela sam se o „armbrust“, ručni bacač; jedan od vojnika ga hitro podiže na rame i trči prema barikadi. Na tlu leže ispražnjene flaše slovenačkih vina – za podizanje morala.
„Posle ovoga, Marković će moći da bude premijer samo još u svojoj kući.“ Iza mene, očigledno sa dozvolom vojnika, stoji još jedan civil. Vozač je zaposlen u Kompas-Hertzu. Jutros rano su ga pozvali iz firme i naredili da kamion doveze na barikadu pri kraju Celovske ulice. Od tada deli sudbinu teritorijalaca. Čeka, pali cigaretu za cigaretom; gladan je, žedan, umoran. Psuje Janšu koji je „ove momke, tako slabo naoružane, razmestio po celoj Sloveniji kao topovsku hranu. Posle ovoga, u Sloveniji bar u narednih dvadeset godina neće biti ozbiljnijih mirovnih inicijativa i političkih proklamacija o Sloveniji kao demilitarizovanoj zoni.“
Vojnik koji me je propustio dovikuje stanarima obližnje zgrade da zatvore prozore. „Tu žive srpski oficiri, starešine JNA. Pazi da ne zapucaju s leđa“, opominje vozača-civila. Panika je sasvim ratna. Slika je bila potpuno ista i u ostalim delovima Ljubljane, kao i u drugim mestima Slovenije.
Putevi su blokirani. Kamioni, teretnjaci, dizalice, bageri, cisterne pune benzina, prikoličari napunjeni peskom i šljunkom… Pista aerodroma Ljubljana zakrčena je malim letelicama i autobusima… Sve raskrsnice gradova, počevši od Ljubljane pa do Murske Sobote, Pesnice ili Kopra – blokirane su isprečenim autobusima i kontejnerima gradske čistoće. Saobraćaj se odvija po ulicama i uličicama, zaobilaznicama zaobilaznica. Ljudi disciplinovano slušaju ukaze vojnika „generala Janše“ i traže druge prečice kako bi se dočepali najbližih trgovina i benzinskih pumpi.
Uprkos apelima Peterleove i Kučanove administracije, građanstvo je poslušalo domoljubne nagone nižeg stomačnog trakta i nagrnulo u trgovine. Osetna je nestašica brašna, ulja, jaja, mleka i kisele vode. Zatvorena je većina benzinskih pumpi; otegli su se redovi na dežurnim stanicama, a prodavci nestrpljivo očekuju nove količine goriva, pošto su na ivici postojećih rezervi. Iz bolnica su otpušteni svi bolesnici koji nisu u životnoj opasnosti, otkazane su sve zakazane hirurške intervencije i laboratorijska ispitivanja. Od tišine umrtvljenog prometa još jasnije odudaraju udaljene detonacije i puškaranja…
ISCRPLJUJUĆI PATRIOTIZAM: I Slovenija i Hrvatska izvele su očekivani manevar i svoju nezavisnost proglasile dan ranije od utvrđenog dana D, dakle – 25. juna. Tog dana je na teritoriji Slovenije izvršena dodatna mobilizacija rezervnog sastava Teritorijalne odbrane (TO) i onih koji su po vojnom rasporedu donedavne odluke slovenačke vlade pripadali rezervnom sastavu JNA, pa im je pomenutim ukazom status promenjen u status rezervista nove slovenačke vojske. Međutim, uprkos pripremama, sve je izgledalo mirno. Nije bilo vidljivijih pokreta JNA i dežela se opušteno pripremala za proslavu i lumpovanje planirano za 26. jun. Najopuštenije je bilo na 1800 metara visokom alpskom vrhu Vogel, gde je šaka razdrljenih teritorijalaca glumila turiste „štiteći žičaru od mogućeg desanta pripadnika JNA“…
Prvi dan nezavisne države Slovenije protekao je mirno, opet bez očekivanih poteza Armije. Ulice slovenačkih gradova bile su pune Bavčarevih policajaca, a Radio i Televizija Slovenija okruženi su elitnim jedinicama Janšine vojske. Proslava je održana prema svim tačkama dnevnog reda, uprkos povremenom, veoma niskom preletanju „Migova 21“ nad krovovima Ljubljane. Istini za volju, nova slovenačka vlast napravila je tokom same proslave jednu veoma krupnu političku grešku. Ministar informacija Jelko Kacin tvrdio je tokom priprema za konačno otcepljenje i pogađanja oko nove slovenačke zastave i grba, kako mlada slovenačka demokratija neće dozvoliti nedostojanstvene političke poteze tipa Rumunije, tako da neće rezati petokraku sa zastava i uništavati bivše državne simbole. A na proslavi se desilo upravo to. Umesto da sa jarbola bude skinuta jugoslovenska državna zastava (jer Slovenija se valjda otcepila od Jugoslavije), svečano je skinuta dosadašnja slovenačka zastava (sa petokrakom) i spakovana u kovčeg istorije, a uz zvuke nove himne podignuta je 14 metara duga nova zastava. Ispalo je da je predsednik Republike Milan Kučan, stojeći ispod jarbola, zapravo samo zamenio jednu zvezdu drugom, a „mlada demokratija je umazala svoje početke istim prvim grehom kao i druge, bivše socijalističke države“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vučiću niko ne veruje, nema iskrenog saveznika koliko god se grlio i cmakao sa svetskim liderima. Provaljen je odavno, ali je prolazio nekažnjeno pa umišlja”, kaže za “Vreme” spoljnopolitički komentator Boško Jakšić. Pričali smo o zlim vremenima u svetu i snalaženju Srbije u njima
Opšta korupcija i napredovanje podobnih i nekompetentnih obesmišljava pojam poštenja i znanja. Poštenje postaje nešto što je čak pomalo i komično, i svakako arhaično. Potom, ako se potčinjavanje, strah i lojalnost pretvore u nešto što garantuje lični napredak – logično je da kritičko razmišljanje i sloboda mišljenja predstavljaju nešto što je opasno i nepoželjno, infantilno. Ako se sve počne meriti po materijalnom bogatstvu, ko šljivi pravdu i socijalnu jednakost, a tek solidarnost
Život u rasturenom društvu (2): Zoran Pavlović, profesor socijalne psihologije
Razna istraživanja pokazuju da je interpersonalno poverenje u Srbiji među najnižima u Evropi. Evropsko društveno istraživanje (ESS) od pre par godina pokazalo je da je poverenje u političare i političke partije u Srbiji među najnižima od 29 država koje su u njemu učestvovale. Sasvim precizno, po izraženosti poverenja u političare i političke partije Srbija je treća otpozadi (na 27. od 29 mesta)
O vladajućoj atmosferi u Srbiji za “Vreme” govore profesor psihologije Dragan Popadić u Beogradu i docentkinja na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Mina Điković
Brojni su izazovi sa kojima se suočavaju mediji u zemljama Zapadnog Balkana i bivše Jugoslavije, od političkog uticaja i pritisaka preko ekonomske nestabilnosti do pretnji po slobodu izražavanja. I to je samo početak. Da li su mediji u nekim državama gori od drugih? Ili su uslovi u kojima oni funkcionišu negde samo prividno bolji
Bivši predsednik Boris Tadić manuo se ćoravog posla u srpskoj opoziciji i preuzeo masno plaćenu poziciju u kineskoj kompaniji. Ispada da je sve vreme propovedao vodu, a pio vino
„Otvaranje" nove glavne autobuske stanice u Beogradu bio je još jedan fijasko gradonačelnika Aleksandra Šapića, znak da ga je imenjak mu Vučić „pustio niz vodu" i da je u sukobu dvojice bivših funkcionera Demokratske stranke pobedu odneo Goran Vesić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!