
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Kandidatkinja za predsednicu Srbije
Ko je, odakle je: Rođena je 1960. godine u Podujevu, u porodici Pavlović. Majka Olivera bila je domaćica, a otac Vučina medicinski radnik. Do Jadrankinog polaska u školu Pavlovići su živeli u Prištini, a zatim su se preselili u Beograd. Završila je gimnaziju i Višu pedagošku školu, ali nikada nije radila u prosveti – dvanaest godina radila je kao službenica u „Minelu“, a posle se posvetila porodici.

Po čemu je poznata: Po tome što je supruga Vojislava Šešelja. Do njegovog odlaska u Hag 2003, Jadranka je bila poznata samo kao žena iza Šešeljevog ramena, nečujna i skoro nevidljiva. Nakon njegovog odlaska, progovorila je i o njemu i o njihovom braku.
Kako je sve to počelo: O braku, kako se navodi u zvaničnoj biografiji, „nije razmišljala do tridesete, što je zadavalo veliku brigu roditeljima“. Sa Vojislavom Šešeljom srela se slučajno, na beogradskom Sajmu knjiga. „Znala sam ko je, ali me politika i političari nisu zanimali. Možda ću sada zvučati prepotentno, ali potrudio se da ne ostane na jednom susretu, a ja sam prilikom novog viđenja shvatila da je duhovit i šarmantan i da našim viđenjima neće biti kraja.“ Venčali su se kada joj je bilo 32 godine. Imaju sinove Aleksandra, Mihaila i Vladimira.
Šta joj je Voja obećao pre braka: Da neće dugo ostati u političkom životu, jer namerava da se posveti profesuri na univerzitetu.
Šta nosi Voji: „Knjige. Ništa drugo i ne mogu da nosim. Jednom je na statusnoj konferenciji pričao koje sam mu knjige odnela, a onda sam sebi rekla da ću ostati upamćena kao nosač knjiga.“
S kim se druži: Nikada nije viđana na koktelima i zvaničnim prijemima. Od političara, kontaktira samo sa radikalima i gradonačelnikom Jagodine Draganom Markovićem Palmom.
Kakva je domaćica: „Radim sve što rade i druge žene ovog sveta. Moj muž nije gurman i više voli da kvalitetno provedemo zajedničke trenutke nego da ja kuvam.“
Kupa li se u bazenu: Iako ima bazen od 124 kvadrata u dvorištu, kaže da joj on ne treba, jer joj je život „okrenut tumbe“. Nema para da ga zatrpa, a ne veruje ni da bi Voja to želeo.
A u moru: Od kada se udala, samo je jednom porodično letovala u Crnoj Gori. Međutim, tada su ih, zbog Šešeljevih političkih stavova, izbacili iz Prčnja.
Šta je rekla 23. marta 2012: „Nisam nikada bila uključena u izbornu kampanju, pa ni sada. Nemam ja šta da pričam o tome. Nisam ni mislila da bi trebalo. Da sam htela, verujem da Vojislav ne bi imao ništa protiv. Možda bi mu se i dopalo. Možda bih pridobijala neke jeftine poene, a to nikako nisam htela. Nije to u stranci nasleđe. Dovoljno sam bila angažovana u porodici.“
Šta je rekla 7. aprila 2012: „Odlazeći u Hag, moj suprug Vojislav Šešelj, SRS i ideju ponosne Srbije koja se nikome ne udvara i brani svakog čoveka ostavio je Tomislavu Nikoliću, koji je tu ideju izdao, a stranku odlučio da uništi. Izdali su sve, ostala je samo Srbija da je izdaju i ja hoću protiv toga da se borim… Meni je SRS kuća, moja porodica, sve što je moj suprug stvorio. Kandidujem se sa jedinom željom da je sačuvam od onih koji su izdali Voju i stranku i koji bi isto tako izdali i Srbiju.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve