
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Kandidatkinja za predsednicu Srbije
Ko je, odakle je: Rođena je 1960. godine u Podujevu, u porodici Pavlović. Majka Olivera bila je domaćica, a otac Vučina medicinski radnik. Do Jadrankinog polaska u školu Pavlovići su živeli u Prištini, a zatim su se preselili u Beograd. Završila je gimnaziju i Višu pedagošku školu, ali nikada nije radila u prosveti – dvanaest godina radila je kao službenica u „Minelu“, a posle se posvetila porodici.

Po čemu je poznata: Po tome što je supruga Vojislava Šešelja. Do njegovog odlaska u Hag 2003, Jadranka je bila poznata samo kao žena iza Šešeljevog ramena, nečujna i skoro nevidljiva. Nakon njegovog odlaska, progovorila je i o njemu i o njihovom braku.
Kako je sve to počelo: O braku, kako se navodi u zvaničnoj biografiji, „nije razmišljala do tridesete, što je zadavalo veliku brigu roditeljima“. Sa Vojislavom Šešeljom srela se slučajno, na beogradskom Sajmu knjiga. „Znala sam ko je, ali me politika i političari nisu zanimali. Možda ću sada zvučati prepotentno, ali potrudio se da ne ostane na jednom susretu, a ja sam prilikom novog viđenja shvatila da je duhovit i šarmantan i da našim viđenjima neće biti kraja.“ Venčali su se kada joj je bilo 32 godine. Imaju sinove Aleksandra, Mihaila i Vladimira.
Šta joj je Voja obećao pre braka: Da neće dugo ostati u političkom životu, jer namerava da se posveti profesuri na univerzitetu.
Šta nosi Voji: „Knjige. Ništa drugo i ne mogu da nosim. Jednom je na statusnoj konferenciji pričao koje sam mu knjige odnela, a onda sam sebi rekla da ću ostati upamćena kao nosač knjiga.“
S kim se druži: Nikada nije viđana na koktelima i zvaničnim prijemima. Od političara, kontaktira samo sa radikalima i gradonačelnikom Jagodine Draganom Markovićem Palmom.
Kakva je domaćica: „Radim sve što rade i druge žene ovog sveta. Moj muž nije gurman i više voli da kvalitetno provedemo zajedničke trenutke nego da ja kuvam.“
Kupa li se u bazenu: Iako ima bazen od 124 kvadrata u dvorištu, kaže da joj on ne treba, jer joj je život „okrenut tumbe“. Nema para da ga zatrpa, a ne veruje ni da bi Voja to želeo.
A u moru: Od kada se udala, samo je jednom porodično letovala u Crnoj Gori. Međutim, tada su ih, zbog Šešeljevih političkih stavova, izbacili iz Prčnja.
Šta je rekla 23. marta 2012: „Nisam nikada bila uključena u izbornu kampanju, pa ni sada. Nemam ja šta da pričam o tome. Nisam ni mislila da bi trebalo. Da sam htela, verujem da Vojislav ne bi imao ništa protiv. Možda bi mu se i dopalo. Možda bih pridobijala neke jeftine poene, a to nikako nisam htela. Nije to u stranci nasleđe. Dovoljno sam bila angažovana u porodici.“
Šta je rekla 7. aprila 2012: „Odlazeći u Hag, moj suprug Vojislav Šešelj, SRS i ideju ponosne Srbije koja se nikome ne udvara i brani svakog čoveka ostavio je Tomislavu Nikoliću, koji je tu ideju izdao, a stranku odlučio da uništi. Izdali su sve, ostala je samo Srbija da je izdaju i ja hoću protiv toga da se borim… Meni je SRS kuća, moja porodica, sve što je moj suprug stvorio. Kandidujem se sa jedinom željom da je sačuvam od onih koji su izdali Voju i stranku i koji bi isto tako izdali i Srbiju.“

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve