

Iz novog broja
Zašto Miljenko Jergović više ne krade knjige
Pisac Miljenko Jergović za „Vreme“ priča o knjizi „1983“ gde se sudara sa 17-godišnjim sobom. I pomalo priča o nama, društvu i politici




Svetski fenomen sa Jutjuba svakako je PSY, reper iz Južne Koreje. Njegov prethodni hit Gangam style tokom devet meseci je pregledan 1,5 milijardi puta, a sada se novi hit Gentleman polako penje i stigao je skoro do 300 miliona za tri nedelje.
Pitanje glasi, kako je tekst koji niko van Koreje ne razume, u spotu sa smešnim čovečuljkom nalik na karikaturu, uspeo da pređe kulturološke barijere u postane najgledanija stvar na internetu – ikada? Ovakvu besmislicu bi mnogo pre očekivali na televiziji za koju su rezervisani besmisleni sadržaji. Navikli smo da na televiziji gledamo gluposti, dok nam sloboda izbora koju nudi internet omogućava da biramo ono što želimo. Ruku na srce, znali smo da je pornografija najčešći internet sadržaj, ali gde su zabava, edukacija i kultura. PSY je u Koreji poznat i popularan odranije, on je deo veoma produktivne pop scene koja ima milionske tiraže. Njegov prvi hit je parodija skorojevića u Koreji koji žive u snobovskim četvrtima i imaju manire novokomponovanih bogataša. Međutim, posetioce sajta privukao je smešni ples koji izvodi, niko nije razumeo ništa osim par engleskih reči u refrenu.
Sada imamo novi hit – koji parodira mačo ponašanje. Gentleman ima novi, zarazan refren i plesni korak koji deca pamte i imitiraju. Za mene je bila interesantna premijera nove pesme koja je održana u „Happening areni“ u Seulu. Na stadionu je bilo 50.000 posetilaca željnih da prvi čuju uživo novi svetski hit.
Naizgled nećete primetiti ništa osim svetske pop atrakcije, ali kada pomislite da je koncert održan u trenutku dok je zemlja izložena nuklearnoj pretnji od severnog suseda. Dakle, ova premijera liči na Target kampanju tokom NATO bombardovanja, jer je Severna Koreja na samo nekoliko desetina kilometara dalje, dakle definitivno u dometu raketa.
Ovaj paradoks me potakao da saznam više o Korejama, zemljama sa izuzetno homogenim nacionalnim sastavom i praktično istim stanovništvom sa obe strane veštačke granice. Dok se na jugu milioni dive reperu PSY i istovremeno dečji besno cepaju i pale slike lidera Severne Koreje – Kim Džong Una.
Upada u oči sličnost u odnosu obožavanja prema lideru na Severu i prema pop zvezdi na Jugu. Paradoksalno – o obe zvezde znamo veoma malo, gotovo ništa, naročito o vođi Severne Koreje. Da biste shvatili neobičnu situaciju u Severnoj Koreji pomislite samo da je ovo jedina zemlja na svetu gde je Kim Il Sung (deda aktuelnog lidera) i posthumno Vođa. Znači – govorimo o naciji koja u političkom smislu prihvata ono što smo mi imali samo u naznakama u krilatici „I posle Tita – Tito!“
Sa druge strane, nije ni pop kultura sklona da muzičarima priznaje život i vladavinu posle smrti? Nije li Elvis večno „Kralj“?
Odgovor na paralelu između PSY-ja i Kim Džonga možda je važan za razumevanje konflikta na Korejskom poluostrvu. Stranci teško mogu razumeti aktove obožavanja koje vojnici i građani pokazuju prema Vođi u Severnoj Koreji. Smatra se da je ta idolatrija isključivo posledica straha i diktature, što je velika greška. I sami znamo da je za opstanak svakog vođe, bio on Tito, Sloba ili Kim Džong neophodna iracionalna ljubav prema lideru. Tito je čak doživeo najveći doček na sletu u Severnoj Koreji gde su dečica telima stvarala njegovu sliku a pionirke pevale uz harmoniku „Tito – slobodo!“
Isti taj narod, ubeđen da je najpošteniji i najiskreniji na svetu, živi i sa južne strane granice gde je u kapitalizmu ulogu obožavanog Vođe dobila pop zvezda.
Postoji potreba za formiranjem novog identiteta, u demokratskoj Južnoj Koreji, gde su u suštini novac i moć koncentrisani u samo nekoliko basnoslovno bogatih korporacija i porodica. Kada zagrebemo, prepoznaćemo isti model u dva naizgled dijametralno suprotna sistema – konfrontirana do te mere da postoji pretnja napada nuklearnim oružjem. Ako slučajno mislite da ovo nema nikakve veze sa nama, setite se samo TV dvoboja „Pesmom na pesmu“ tokom ratova na ex-Yu prostorima gde su se na istu melodiju pevali sasvim suprotni stihovi. Pri tome smo svi ubeđeni da smo najbolji narod na svetu koji, nažalost, niko ne želi da razume, a moćni uvek žele da pokore i podele veštačkim granicama.


Pisac Miljenko Jergović za „Vreme“ priča o knjizi „1983“ gde se sudara sa 17-godišnjim sobom. I pomalo priča o nama, društvu i politici


Shodno Pravilniku o nagradi „Dr Špiro Matijević“, žiri je naknadno uvrstio u finale četiri knjige među kojima i studiju „Srpska kultura dvadesetog veka“ Petra Pijanovića, koju je i nagradio sa 15.000 evra


Festival dokumentarnog filma DOK je među malobrojnima koji su održani i prošle godine. U ovogodišnjem programu je 19 premijernih filmova, a među njima samo jedan domaći


Vojislav Šešelj je na TV Informer rekao da je Olivera Marković, majka "blokadera" Gorana Markovića, kako je nazvao ovog velikog reditelja, bila ljubavnica gestapovskih oficira. Da li će Narodno pozorište reagovati i odbraniti istoriju srpskog teatra, pita Željko Hubač


Snimanje je bilo kao neki začarani krug, napišete scenario inspirisan stvarnošću, a onda, pokušavajući da je rekonstruišete, ona se prelije u neku novu stvarnost koja se dešava prvi put. Jedno inicira drugo i rađa novi, neponovljivi trenutak
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve