
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Za Kliniku "Narodni front" ali i za lekarski esnaf bilo bi važno da se sazna istina o okolnostima smrti bebe blizanca jer prećutno pristajanje na atmosferu da su svi krivi, pravim krivcima – ukoliko ih ima – omogućava da se izvuku, da "prođu ispod radara", dok su stručni i odgovorni na stubu srama
Da ne bude zabune, da odmah objasnim da sam od jula 2012. do februara 2013. godine četiri puta hospitalizovana na Odeljenju za visokorizičnu trudnoću GAK „Narodni front“ u Beogradu. Četvrti put sam porođajem na carski rez donela na svet jednog dečaka. Ljudi koje danas povlače po medijima povodom slučaja smrti bebe blizanca, doslovce su izneli moju trudnoću. Niko mi ništa nije tražio, nikome ništa nisam ponudila. I žene koje sam upoznala na Odeljenju iz gotovo svih krajeva Srbije (podrazumevam i KiM), imaju sličnu priču, a one koje su, zbog mnogobrojnih komplikacija, gubile decu, vraćale bi se ponovo.
Baš zato jako dobro znam koliko je važno da se utvrde sve okolnosti smrti bebe blizanca pred sami porođaj Branislave Branković. Nažalost, ni zdravstvena inspekcija ni policija ni aferaško-tviteraška medijska hajka neće vratiti bebu roditeljima.
Istina je neophodna, kako porodici Branković i Klinici „Narodni front“ tako i svakoj trudnici i budućoj majci. Bez pune istine, ova tragedija biće samo jedan od onih slučajeva iz crne hronike koji su povećali broj poseta na domaćim portalima, ponegde podigli tiraž novinama, i pružili priliku hordama anonimusa i onih koji veruju da se medicina može završiti kod „profesora Gugla“ da po društvenim mrežama kao u doba Marije Antoanete arlauču u iščekivanju giljotine da donese muk.
Roditelji imaju prava da znaju jesu li bebu izgubili zbog nestručnog i nesavesnog lečenja, preciznije lekarskom greškom, ili je „sudbina“, koja se u Kodeksu Lekarske komore Srbije zove „neželjeni ishod lečenja“, umešala svoje prste. Granicu te tanke linije bi morala da ustanovi zdravstvena komisija i proceni stepen lekarske krivice ukoliko je ima. Pošto je preturila rekonstrukciju preko glave, i Slavica Đukić Dejanović deluje rešeno da stvar istera na čistac i to je ohrabrujuće.
Za „Narodni front“ ali i za lekarski esnaf bilo bi važno da se sazna istina o okolnostima smrti bebe blizanca jer prećutno pristajanje na atmosferu da su svi krivi, pravim krivcima – ukoliko ih ima – omogućava da se izvuku, da „prođu ispod radara“, dok su stručni i odgovorni na stubu srama.
Nego, kako je počelo i šta deluje nesporno?
Branislava Branković je bila u 37. nedelji trudnoće, a bebe su na pregledu u petak 26. jula imale po 3800 grama i bile su dobro. Reč je o jednojajčanim blizancima kod kojih može da se desi da imaju zajednički protok krvi u posteljici, što je i bio slučaj u ovoj trudnoći, kako je kasnije objasnio direktor klinike dr Dušan Stanojević. U slučaju zajedničkog protoka krvi kroz posteljicu, život jedne bebe može da bude u opasnosti. Zbog toga je i planiran carski rez tri nedelje pre termina porođaja. Doktor Stanojević je još rekao da je bilo naznaka ugroženosti jedne bebe, ali ne takvih „da bi se hitno radio carski rez“. Direktor „Narodnog fronta“ reče i da trudnica nije primljena u bolnicu zbog poremećene trudnoće, nego zbog tegoba od kamena u bubregu ,za šta je terapiju primila. Carski rez je urađen u ponedeljak 29. jula i jedna beba dečak nije više bila živa. Druga beba dečak je bila u kritičnom stanju, ali se oporavila na Institutu za neonatologiju Srbije. I zove se Vedran.
Šta je, međutim, sporno?
Objavljeni tvit Vesne Damjanić, novinarke RTS-a, inače rođake porodice Branković, da „lekarka nije htela“ da uveče porodi pacijentkinju jer je carski rez bio zakazan za ujutro te da se jedan blizanac ugušio dok se drugom bore za život, pokrenuo je lavinu. Na svim internet portalima i društvenim mrežama na kojima se raspravljalo o ovoj tragediji, zaključak je bio isti: po domaćim bolnicama vladaju korupcija, neznanje, nemoral i nestručnost, na porođaj se bez plave koverte ne ide, Kliniku „Narodni front“, koja je valjda prva među jednakima po javašluku, nestručnosti, korupciji etc. najbolje bi bilo zatvoriti, a u međuvremenu nijedna žena da nogom ne kroči više tamo, nije valjda luda?! Eto, ovu nesrećnu ženu nisu hteli da porode za vikend jer je neko uzeo pare za ponedeljak ujutro, pa da mu se ne uskače u termin?!
Za to vreme, sve što je rekao nesrećni otac bilo je da je istragu prepustio policiji i zdravstvenoj inspekciji. Dežurna lekarka dr Zagorka Milovanović, kojoj je u medijima odmah presuđeno, rekla je samo da su navodi kako na dežurstvu nije htela nekoga da porodi sasvim besmisleni. Željko Miković, načelnik Odeljenja za visokorizičnu trudnoću, koji je rukovodio timom dežurnih lekara, rekao je da ga dežurna nije konsultovala o slučaju pacijentkinje Branković, po čemu je zaključio da doktorka nije imala nikakvih nedoumica u vezi sa tom trudnoćom.
GAK „Narodni front“ godišnje ima oko 14.000 žena na Odeljenju za visokorizičnu trudnoću. Od tih recimo 7000 prijema na Odeljenje (određen broj trudnica više puta dođe na patologiju tokom trudnoće), oko 2000 trudnica se tu i porodi, kako reče dr Miković. Što znači da u masi porođaja od 6500 godišnje na celoj klinici, visokorizične trudnoće koje su okončane uspešnim porođajem čine trećinu. I to je takođe nesporna statistika.
Uz brojne nesporne, ima i spornih činjenica. Za jednu su svakako sem aktera zaslužne i kolege iz medija pristajanjem da za račun tiraža citiraju mišljenja „neimenovanih lekara“ iz „Narodnog fronta“. Šteta što tako ne služe istini, nego unutarkliničkom lekarsko-političkom obračunu.
Brankovići su zaslužili bolje.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve