Da bi slobodno tržište električne energije funkcionisalo, mora da funkcioniše i pravna država, naročito u poštovanju ugovora i rokova plaćanja. "Biće veliki proces da se učini tako jednostavna stvar: da se ugovor poštuje, da se plaća na vreme, odnosno da postoji mehanizam koji uređuje odnose između poverioca i dužnika. Veliki pomak će biti ostvaren kad se to postigne"
Otvaranje tržišta ne podrazumeva samo trgovinu električnom energijom već i proizvodnju: za očekivati je da će se u skorijoj budućnosti pojaviti novi, nezavisni proizvođači, naročito kad bude izgrađen Južni tok pa elektrane na prirodni gas budu isplative, kad jednog dana počne eksploatacija uljnih škriljaca, ili se neko najzad seti da termoelektrane mogu kao gorivo da koriste žetvene ostatke. Uspostavljanje slobodnog tržišta – proizvodnje i trgovine, uspostaviće i konkurenciju koja će neminovno dovesti i do zatvaranja neproduktivnih, nerentabilnih elektrana, uzgred i ozbiljnih zagađivača, poput onih najstarijih u Kolubarskom basenu.
Biće organizovana svojevrsna berza električne energije kroz koju će se obavljati celokupna trgovina. Sistem je, u stvari, jednostavan: kupci daju ponudu za kupovinu, prodavci za prodaju, a cena se određuje u odnosu na mesto gde se krive ponude i potražnje ukrštaju, što je najtransprentniji način određivanja cene u datom trenutku.
Za razliku od snabdevanja gasom, u kome postoji samo jedno mesto gde gas ulazi, odnosno može i da izađe iz Srbije, sve dok Južni tok ne bude završen, mada ni započet nije, Srbija je dalekovodima dobro povezana sa susedima: kapacitet dalekovoda je veći od trećine ukupne proizvodnje, tako da svaki trgovac lako može da dopremi, odnosno otpremi električnu energiju. Takođe, za razliku od prirodnog gasa, gde postoji samo jedan snabdevač, Srbijagas, u Srbiji je licencirano 65, a aktivno tridesetak trgovaca strujom: svi oni su potencijalni snabdevači na budućem tržištu.
Od početka ove godine, po slovu Zakona o energetici, svi potrošači na visokom naponu, oni najveći dakle, „skinuti“ su sa snabdevanja strujom po regulisanim cenama i upućeni na tržište. Bilo je tu malo povuci-potegni, jer po običaju nisu svi bili spremni mada su imali dovoljno vremena za to, no tržište je ipak uspostavljeno. To je negde oko 10 odsto od ukupne potrošnje.
Od 1. januara sledeće godine, opet po slovu zakona, na tržištu će se snabdevati svi potrošači na srednjem naponu, što je dodatnih 40 odsto ukupne potrošnje, a od 2015. godine tržište električne energije će biti u potpunosti otvoreno za slobodnu trgovinu, s tim da će i dalje „mali kupci“ – domaćinstva, mala preduzeća, zanatlije, vlasnici „prodavnica na ćošku“ – imati prava da struju kupuju od javnog snabdevača po cenama koje određuje Agencija za energetiku, nižim od tržišnih. Moći će, ali neće i morati, već će se shodno ponudi slobodno opredeljivati od koga će struju da kupuju. Javni snabdevač je (za sad) EPS, verovatno će to i ostati, ali ne mora da znači.
Međutim, da bi tržište električne energije funkcionisalo, mora da (pro)funkcioniše i pravna država, naročito u poštovanju ugovora i rokova plaćanja. „U tom smislu naše ukupno tržište je apsolutno neuređeno – kontaminirano je ogromnim neplaćanjem“, kaže za „Vreme“ Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcije EPS-a za trgovinu električnom energijom. „Biće veliki proces da se učini tako jednostavna stvar: da se ugovor poštuje, da se plaća na vreme, odnosno da postoji mehanizam koji uređuje odnose između poverioca i dužnika. Veliki pomak će biti ostvaren kad se to postigne.“
Biće potrebno, veli, da se izmeni i Zakon o energetici, da se regulatornom telu, Agenciji za energetiku, daju veća ovlašćenja, ne samo da posmatra i opominje već da može i da kazni prekršioce pravila.
Gotovo je sigurno da će biti izmenjena definicija „malog kupca“ u Zakonu o energetici: sad je granica postavljena tamo gde i u zemljama Evropske unije – do 50 zaposlenih i/ili godišnji promet do 50 miliona evra. „Nesumnjivo je da će to morati da se menja“, rezonuje Vlaisavljević. „Kod nas preduzeće sa prometom većim od 50 miliona evra ni u kom slučaju ne može da se nazove malim.“
Trenutno, pored EPS-a, električnu energiju u Srbiji proizvode „povlašćeni proizvođači“ od kojih EPS, kao javni snabdevač mora da otkupljuje svu proizvedenu struju i to po znatno višim cenama od onih po kojima je prodaje. Reč je o malim elektranama koje proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora – vetra, vode, sunca, bio-mase… Uostalom, i ovi sad povlašćeni proizvođači će kad im istekne ugovor o povlastici koju uživaju, postati nezavisni, sa ravnopravnim tretmanom na tržištu.
Povlašćena proizvođačka cena električne energije dobijene iz obnovljivih izvora, naročito sunca i vetra, logična je jer te elektrane, gledano prema instalisanoj snazi, inicijalno koštaju mnogo više nego konvencionalne, a potrebne su jer reka ima samo koliko ih ima, uglja je sve manje koliko god se gomila činila velikom, nuklearna energija nije baš omiljena, dok sunce ne pokazuje nameru da prestane da sija, niti vetar da prestane da duva, dakle izbora nema mnogo. Zbog toga su i ustanovljene fid–in tarife, e da bi se potencijalni investitori u ovaj poduhvat i upuštali.
Sa druge strane, nevolja sa vetrom i suncem je što nisu stalni, što vetar duva i ne duva, a sunca ima samo danju i kad nije oblačno, a proizvodnja i potrošnja električne energije moraju da budu u stalnom balansu – koliko se proizvede, toliko mora da se i potroši, pa kad vetar dune i pokrenu se vetrenjače, koliko se struje tu proizvede, za toliko negde drugo proizvodnja mora da se smanji. „Tako, naše komšije Rumuni, kad dune košava, isključuju svoju polovinu elektrane „Đerdap“ i tako najjeftiniju struju zamenjuju najskupljom“, objašnjava Dragan Vlaisavljević, direktor Direkcije EPS-a za trgovinu električnom energijom.
Čudo neviđeno
Od pristupanja Evropskoj uniji, u Hrvatskoj je tržište električnom energijom liberalizovano: svako može da izabere snabdevača, kojih je na desetine, od malog pa do najvećeg potrošača. Nedugo zatim, dogodilo se nešto nezabeleženo u ovom delu sveta, od kako je prva sijalica zasijala: pritisnuta konkurencijom kompanija iz Slovenije i Nemačke, Hrvatska elektroprivreda je snizila cene električne energije za 10 odsto, jer u svega nekoliko meseci HEP je napustilo više od 12.000 potrošača. Robert Golob, predsednik slovenačke kompanije GEN-I, kaže da se ta firma trudi da uvek ima 10 odsto niže cene od Hrvatske elektroprivrede, a Zoran Miliša, direktor nemačkog preduzeća RVE energija, tvrdi da će njihova cena uvek biti povoljnija za kupca od one koju ponudi HEP. Lepo, zar ne?
Reorganizacija
Po sadašnjoj organizaciji u okviru sistema Elektroprivrede Srbije, JP EPS nema ovlašćenja da organizuje rad unutar svojih zavisnih privrednih društava, pa ni kada je reč o odnosima s javnošću i broju zaposlenih u tim organizacionim celinama. Svako zavisno preduzeće je organizovano prema svom osnivačkom aktu, a ti akti ne prepoznaju EPS kao jednu celinu, već kao skup sasvim nezavisnih privrednih subjekata! Zbog toga, u ukupnom zbiru, postoji neracionalno velik broj zaposlenih na nivou celog EPS-a, i kada se svi individualni budžeti saberu, neracionalno trošenje novca za PR usluge.
Nažalost, tu se neracionalnosti ne završavaju. Elektroprivredu Srbije čine JP EPS i 13 zavisnih privrednih društava, a prema zakonima Republike Srbije to je 14 samostalnih privrednih subjekata i svako od njih ima svoje nezavisne finansije, pravnu službu, ljudske resurse, nabavke, informacione tehnologije. To znači da, na primer, umesto jednog direktora finansija, EPS ih ima 14, umesto jednog direktora pravne službe postoji ih 14, a na to treba još dodati veliki broj sektora, službi i budžeta koji su korišćeni u radu svakog preduzeća ponaosob u okviru EPS-a. Procena je da kao rezultat ovakvog načina organizovanja EPS troši „neracionalno“ oko 30 miliona evra godišnje, odnosno skoro tri miliona evra mesečno.
Poslovodstvo EPS-a je spremno da sprovede reorganizaciju kako bi kompanija u najkraćem roku bila što bolje pozicionirana na otvorenom tržištu električne energije i ispunila strateške ciljeve Elektroprivrede Srbije, a samim tim i Vlade Republike Srbije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!