Hronologija slučaja "C market", Radulovićeve optužbe i šta se njemu stavlja na teret
Nakon osam godina provedenih u bekstvu, prvostepene kazne od pet godina zbog primanja mita i višegodišnjih najava da će se vratiti u zemlju i dokazati svoju nevinost, bivši direktor C marketa Slobodan Radulović doputovao je u Srbiju iz Moskve i predao se policiji u petak 11. aprila, nakon čega je smešten u pritvor. Radulović je u maju 2013. prvostepeno osuđen u okviru procesa „Stečajnoj mafiji“ zbog sumnje da je C market oštetio za 30 miliona evra, a iz Srbije je pobegao odmah po privatizaciji ove firme, u aprilu 2006.
foto: fonet / tv fonet…i hapšenje 2014.
Bivši direktor trgovinskog lanca više puta je najavljivao da će doći u Srbiju, a poslednji put je to učinio u decembru prošle godine, kada se uključio u emisiju TV Pinka. Tada je izjavio da želi „da mu se omogući da na sudu iznese svoju odbranu“, kao i da „dokaže da iza političke optužnice protiv njega stoji Mišković“. Ujedno, rekao je i da se nije vraćao u Srbiju „zbog toga što je pravosuđe bilo pod kontrolom Miškovića, bivše ministarke pravde Snežane Malović i bivšeg predsednika Borisa Tadića, zbog čega nije mogao da računa na fer suđenje“, a napomenuo je i da mu je u Srbiji život bio u opasnosti. „Mišković je u to vreme bio najmoćniji čovek u Srbjii i nisam imao nikakvu šansu da u takvoj Srbiji dokažem istinu“, rekao je tada Radulović. Povodom dolaska svog klijenta u zemlju, Radulovićev advokat Marko Kljajević optužio je Miroslava Miškovića, Milana Beka i vladu Vojislava Koštunice da su „gonili potpuno nevine ljude samo da bi prikrili sopstvenu pljačku“, te da je od novca dobijenog privatizacijom C marketa finansirana opozicija u Crnoj Gori prilikom referenduma o nezavisnosti. Po Kljajevićevim rečima, „to je bila politička kriminalna aktivnost inicirana iz tadašnjeg državnog vrha Srbije“. Tako se, nakon Šarića, predao još jedan dugogodišnji begunac od policije, ovoga puta uz objašnjenje slično onome koje smo mogli čuti još 2004, prilikom jedne mnogo poznatije predaje – zato što ima poverenja u novu vlast. Inače, u procesu „Stečajnoj mafiji“, jedan od uhapšenih bio je tada predsednik Trgovinskog suda Goran Kljajević, rođeni brat sadašnjeg Radulovićevog branioca. Goran Kljajević se tereti da je sprečio slovenački Merkator da kupi akcije C marketa, a privatizacija C marketa nalazi se na spisku 24 sporne privatizacije, čije je rasvetljavanje tražio Evropski parlament.
HRONOLOGIJA: Ključni datum vezan za privatizaciju C marketa bio je 19. avgust 2005, kada su se na poziv Danka Đunića, a na inicijativu tadašnjeg premijera Koštunice, okupile dve suprotstavljene grupacije zainteresovane za ovaj trgovinski lanac – Miroslav Mišković sa jedne, Milan Beko i Slobodan Radulović sa druge strane. U prostorijama Đunićevog EKI Investmenta potpisan je Memorandum o razumevanju između Miškovićeve Delte M d.o.o., Radulovićevog C marketa a.d. i Bekovog Laderna B.V., a sve „u interesu razvoja nacionalne privrede i efikasnog poslovanja nacionalnog tržišta u celini, a pogotovu finansijskog tržišta“, kako stoji u uvodu Memoranduma. Princip kojim počinje dokument, inače, glasio je: „Obe strane će prestati sa neprijateljskim aktivnostima u pogledu pojedinačnog preuzimanja preduzeća C market.“
Branko Pavlović, u to doba zastupnik malih akcionara C marketa, u januaru ove godine je u intervjuu za „Vreme“ dao jedno od mogućih objašnjenja zašto je došlo do ovog Memoranduma, i zašto se Vlada Srbije umešala: „To što se premijer u tom trenutku upetljao, to je dobro, ali nije on to uradio zato što je razumeo da je to dobro, po mom mišljenju, nego zato što se uplašio da će tuča ove dve grupacije pokazati koliko je državna struktura u stvari u raspadu. Da će se otkriti koliko državni organi međusobno počinju da se sudaraju zbog njihovih uticaja“ („Vreme“ br. 1202 – „Kako je Mišković kupio C market“). Tim Memorandumom je dogovoreno zajedničko nastupanje Miškovića i Beka, a nakon toga Komisija za hartije od vrednosti je omogućila svim zainteresovanim za preuzimanje C marketa da (ponovo) dostave svoje ponude. Slovenački Merkator je, uz obrazloženje da
„postoje dve vrste trgovanja, jedna na berzi, druga nekim privatnim linijama“, odustala od C marketa, iako je pre cele priče o Memorandumu prva uputila ponudu o preuzimanju, vrednu 220 evra po akciji. Uz ponudu Ashmorea (koji su bili „potpuno neozbiljni“, po rečima Branka Pavlovića), jedina preostala ponuda bila je Miškovićeva i Bekova, odnosno kompanije Primer C, u iznosu od 300 evra po akciji – niko drugi nije dao veću, niti bilo kakvu drugu ponudu.
Slobodan Radulović će kasnije u pismu Savetu za borbu protiv korupcije napisati da su ga u leto 2005. u kabinetu ministra policije, tadašnji ministar Dragan Jočić, generalni sekretar vlade Dejan Mihajlov i šef UBPOK-a Mladen Spasić uz pomoć good cop, bad cop pristupa naterali da potpiše Memorandum, i da ga nikada ne bi potpisao da ga na to nije naterao Koštunica („imamo kompromitujuća saznanja, ali ćemo obustaviti zanimanje policije za C market, a ti vidi da domaća firma kupi C market“ – tako je, otprilike, glasio Radulovićev opis događaja u kabinetu ministra unutrašnjih poslova).
Sa druge strane, svedočeći u Specijalnom sudu, Milan Beko je praktično potvrdio navode optužnice protiv Radulovića, objašnjavajući da je Radulović lično izdavao duple menice i menice bez pokrića, da nije bilo dokumentacije za transakciju od tri miliona evra u Atlas banku na Kipru, te da je, iako je Memorandumom predviđeno da Radulović još dve godine ostane na mestu direktora, ovaj odmah nakon privatizacije otišao iz zemlje.
EPILOG: S obzirom na to da je prvostepeno osuđen u odsustvu, prema pisanju „Danasa“, ukoliko bi na Apelacionom sudu presuda bila potvrđena, Radulović bi imao pravo da traži da mu se ponovi suđenje. Takođe, „Danas“ spekuliše da se Radulovićevim povratkom u zemlju otvara nova mogućnost – da bivši direktor „svojim iskazima omogući da se podigne nova optužnica za privatizaciju C marketa, u kojoj bi on mogao da ima status svedoka pokajnika“.
Iz Demokratske stranke Srbije, pak, tvrde da niko iz te partije nije imao dogovor sa Radulovićem. „Istraga protiv Radulovića je pokrenuta dok je DSS bio na vlasti, ali je postupak okončan maja 2013, pet godina nakon što smo prestali aktivno da učestvujemo u vlasti“, rekao je Miloš Aligrudić u ponedeljak 14. aprila. Aligrudić je Memorandum okarakterisao kao „privatni, neobavezujući dokument“, a da su inicijativu za sastanak pokazali privrednici, a ne predsednik vlade Koštunica.
Branko Pavlović u pomenutom intervjuu za „Vreme“ rekao je da Tužilaštvo sasvim sigurno nema ništa novo kada je reč o C marketu, bez obzira na Radulovićeve najave da donosi nove dokaze. „Bilo bi izuzetno čudno da, nakon što je sedam godina bio u postupku C marketa, gde je Radulović okrivljen, gde su se skupljali svi podaci vezani za Radulovića, tužilac naglo nađe razloge za dodatno procesuiranje, naročito što sam Radulović u obraćanjima u javnosti, ako uzmemo da su ona verodostojna, kaže da su njegovi advokati dostavljali sve te dokaze tužilaštvu“, rekao je Pavlović u januaru.
Biografija Slobodana Radulovića
Slobodan Radulović rođen je 27. januara 1943. godine na ostrvu Mamula kod Herceg Novog. Ekonomski fakultet je završio 1968. Bio je direktor Direkcije za gradske robne rezerve, predsednik Gradskog komiteta za privredu i potpredsednik u SOUR Centroprom, a na čelo C-marketa došao je početkom 1990. godine, i tu je ostao sve do bekstva iz zemlje 2006. Bio je poslanik Skupštine Srbije u Drugom sazivu (1993. godine). Na izborima 1994. biran je na listi DS-a u izbornoj jedinici Beograd, a zbog ulasku u Vladu (postao potpredsednik vlade Mirka Marjanovića), isključen je iz članstva DS-a. U septembru 1995. prešao je u Novu demokratiju Dušana Mihajlovića, postavši potpredsednik te stranke, a bio je potpredsednik i druge vlade Mirka Marjanovića (1998–2000). Zbog bliskosti sa režimom Slobodana Miloševića, nalazio se na spisku osoba kojima je zabranjen ulaz u EU. Nakon 5. oktobra, ponovo kao član Nove demokratije, bio je izabran kao jedan od 176 poslanika DOS-a u republičkoj skupštini, na izborima u decembru 2000. Narodni poslanik bio je do 2003.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!