Vanja Ćalović izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku seksa sa psom zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman
Ko je, dođavola, Vanja Ćalović? Do pre petnaest dana, najveći deo javnosti u Srbiji ne bi znao da odgovori na ovo pitanje. Danas, međutim, stvari stoje nešto drugačije. Većina i dalje ne bi znala da objasni ko je Ćalović i čime se bavi, ali odgovor na pitanje ko je ona glasi: „To je ona Crnogorka što ima seks sa psima.“
foto: savo prelević…i Vanja Ćalović
Reč je, zapravo, o izvršnoj direktorki crnogorske nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ekonomistkinji specijalizovanoj za pitanja korupcije, svojevremeno članici Komisije za praćenje implementacije Akcionog plana za borbu protiv korupcije i kriminala, čiji je osnivač Vlada Crne Gore. Vanja Ćalović je ujedno i meta svakojakih napada crnogorskih medija naklonjenih tamošnjoj vlasti. Svašta joj se zamera: od toga kako je parkirala auto, koliko dugo je studirala, zašto drži ruke u džepovima dok joj komšija čisti sneg sa automobila, i sl. Još joj se na dušu stavlja i to što se na nudističkoj plaži sunča, čuda li neviđenog, gola.
Ovdašnjoj javnosti, poslovično nezainteresovanoj za prilike u komšiluku, osim ako nije nešto izuzetno sočno (ili izuzetno bljutavo), Vanja Ćalović je zapala za oko kada je do Srbije stigao glas i slika o tome kako je na naslovnoj strani crnogorskog izdanja tabloida „Informer“ objavljen skrinšot iz video-snimka u kom je navodno Vanja Ćalović, snimljena u trenutku navodnog seksualnog čina sa – psom.
Teško da postoji novinar koji je ikada pomislio: u svojoj budućoj karijeri, želim da se bavim temom seksualnih odnosa između ljudi i životinja. Ali šta je tu je, izmet se sručio na ventilator i teško je praviti se da ga nema svuda, od poda do plafona. Stoga, probajmo u ovoj posve bizarnoj situaciji da sagledamo stvari što je racionalnije moguće.
BEZ ODBRANE: Vanja Ćalović, dakle, našla se na meti optužbi da seksualno opšti sa psom. Našao se nekakav video sa ovom vrstom pornografije. Neko ga je uočio, usput uočivši i fizičku sličnost akterke sa Vanjom Ćalović. Od januara ove godine, klip sa raznih adresa stiže brojnim redakcijama, ambasadama i institucijama širom regiona. Da, mnogi su znali za ovaj klip još od zimus. Od januara nikome nije palo na pamet da ga objavi, ni da ga makar ozbiljno shvati. Da li je to indikator odsustva svesti o javnom interesu ili, naprotiv, prava mera te svesti? Odgovor na ovo pitanje zapravo uopšte nije jednostavan, ali je preko potreban.
Uzmimo kao pretpostavku da se na tom snimku zaista nalazi Vanja Ćalović. Uz svo gnušanje i odvratnost prema onome što se na tom snimku događa, razumno je postaviti pitanje: kako to oduzima Vanji Ćalović pravo da govori o korupciji u crnogorskom društvu? Zvuči kao još jedno komplikovano pitanje, ali probajmo da pojednostavimo. Zamislimo da se između Vanje Ćalović i crnogorskog vladajućeg establišmenta odvija sledeći dijalog:
Vanja Ćalović: „Korumpirani ste i imamo dokaze za to.“
Crnogorski establišment: „A ti imaš seks sa psima.“
Vanja Ćalović: „Kako to menja činjenicu da imamo dokaze o vašoj korumpiranosti?“
Ovaj imaginarni razgovor pokazuje svu banalnost i zlonamernost plasiranja spornog videa. Nije Vanja Ćalović ni prva ni poslednja koju neki centar moći, ili javnost, želi da diskredituje preko seksualnog skandala. Ali, ko god da je odabrao ovakav način, optužujući je za zoofiliju, propustio je jedan bitan element u svakom političkom seks-skandalu: nikada nijedan političar nije stradao na ovaj način zbog svojih ovakvih ili onakvih seksualnih sklonosti, nego zbog toga što nije govorio istinu. Nije američkog predsednika Bila Klintona upropastila afera sa Monikom Levinski, nego to što je negirao da je afere uopšte bilo.
Međutim, na toj tački stvari postaju nezgodne za Vanju Ćalović: izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman. Da bi uopšte negirala ove tvrdnje, treba da zagazi u muljagu u kojoj je sve dozvoljeno, granice nema i niko nije pošteđen. Zaista, ko bi razuman pristao na to da izgovori rečenicu: „Ne, ja ne upražnjavam seks sa psima.“ Sa druge strane, ako ne reaguje, izgleda „krivo“. Prosečan ljudski mozak sa gađenjem odbija ideju da je seks između ljudi i životinja prihvatljiv, pa isto tako odbija da je ljude moguće kompromitovati i diskreditovati na način koji je zadesio Vanju Ćalović.
U ovom mehanizmu za diskreditaciju, zanimljiv je još jedan momenat: teret dokazivanja je na žrtvi. „Informer“ je objavio skrinšot izuzetno lošeg kvaliteta, na kom se jedva razaznaju crte lica žene na snimku, ali uz senzacionalistički naslov „Da li je ovo Vanja Ćalović?“ Drugim rečima, optužićemo te za bilo šta što nam padne na pamet, a ti se posle koprcaj da dokažeš da nisi kriva. U principu, kad mediji izađu sa nekom tvrdnjom, red je da je prvo istraže, potkrepe, i koliko god mogu – dokažu. Umesto toga, imamo jednu mutnu fotografiju, jedno nesuvislo pitanje i jednu osobu na čije je ime bačena ljaga. Sa stanovišta onih kojima je u interesu da se Ćalović diskredituje – operacija je uspela. Sa stanovišta zdravog razuma i profesionalnih standarda, „Informer“ je isto tako mogao na naslovnu stranu da stavi mečku s mečićima i da se upita da li je to Vanja Ćalović.
Pa zašto nije? Zato što je bilo koju ženu, za razliku od muškaraca, mnogo lakše diskreditovati i odstraniti iz javne sfere tako što će se zaigrati na kartu seksualnosti. U slučaju Vanje Ćalović, takav pokušaj smo već gledali pre nekoliko godina kada su u javnost procurele njene paparaco fotografije sa Ade Bojane. S kojim pravom ona ukazuje na korupciju, kad imamo dokaz da šeta gola po nudističkoj plaži? Možda bi trebalo uvesti pravilo da se ukazivanjem na korupciju mogu baviti samo isposnici iz manastirskih kelija ili ginekološkim pregledom utvrđene device, kako bi se zadovoljio moralni standard onih koji bi da diskredituju na ovaj način.
ČEGA SE PAMETAN STIDI…: Nego, otkud sve ovo, u ovolikoj količini u javnom prostoru Srbije? Otkad se to srpska javnost toliko zanima za političku i društvenu scenu zemalja u okruženju? Odgovor smo dobili u nedelju, 29. juna uveče, u emisiji „Utisak nedelje“, u kojoj je Vladimir Beba Popović izjavio da sa uživanjem „šeruje link“ sa video-snimkom seksa žene i psa. Popović je u istoj emisiji otkrio da sarađuje sa Vladom Srbije i da mu je uloga u toj saradnji savetodavna. U tom smislu, slučaj Vanje Ćalović mogao bi da bude pokazna vežba ili, pak, savet javnom mnjenju u Srbiji: usudite li se da kritikujete vlast, ovako ćete proći, ako vam ne iskopamo nešto prljavo – izmislićemo. U takvoj atmosferi, svako je potencijalna meta, a nebo je granica kad je reč o načinima na koje bi mogao biti pogođen. Pogotovo kad iza cele operacije stoje centri moći koji imaju na raspolaganju „svoje“ medije. A ti mediji, poput batinaša stoje na ćošku i preteći mašu palicama svakom ko se usudi da prođe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!