Ko je bio Goran Obradović Suša, kako je delovao njegov klan, s kim je sve sarađivao i kako je završio čovek koga se decenijama plašio čitav grad
U subotu 27. septembra, u tri sata noću, nedaleko od trga Kosturnica u Kruševcu, ispred ulaza u svoju zgradu izrešetan je Goran Obradović, u gradu poznatiji kao Suša. Zbog Parade ponosa i prebijanja brata premijera Srbije sem u dnevniku „Alo“ vest o ovom ubistvu nije se probila na naslovne strane. Međutim, Kruševljani su odmah prepoznali njen značaj.
DUGA LISTA NEPRIJATELJA: Goran Obradović Suša
Suša se nalazio na čelu najjače kriminalne grupe koja je godinama unazad švercovala drogu, zelenašila i bila uključena u oružane obračune i prebijanja građana. Odsustvo interesovanja vlasti i regionalnih medija za dešavanja u unutrašnjosti bilo je najbolja zaštita za Sušu.
RANI DANI: Suša se pročuo u podzemlju još kao vrlo mlad i kada je to bilo najopasnije. Devedesеtih godina Kruševcom je vladala ozloglašena Jotkina ekipa, koju je predvodio Zoran Jotić Jotka, uključena u reketiranje, ubistva i pranje novca, a koja je imala moć i van grada. Jotke su se svi plašili. Policajce je držao u šaci, sudije je potkupljivao ili zastrašivao bombama, a sarađivao je sa funkcionerom JUL-a Nenadom Jovanovićem. Imućni Kruševljani su Jotki mesečno plaćali „zaštitu“, iz straha da se njihovo ime ne nađe na umrlici.
Banda je, međutim, imala konkurenciju u gradu. Dramatičan događaj se odigrao sredinom februara 1995. godine, u diskoteci „Čikago“ (u gradu poznatija kao „Rupa“). Tada se nekoliko Jotkinih saradnika potuklo sa Daliborom Filipovićem Dakijem, šefom druge kriminalne ekipe koja je švercovala drogu i njegovim ljudima. U tuči je na Dakijevoj strani učestvovao i Suša, tada sedamnaestogodišnjak. Obračun su zaustavili policajci i rasterali umešane.
Daki i njegovi saradnici bili su ti koji su dobili batine. Odmah su otišli do šteka i pokupili pištolje, Suša je uzeo automatsku pušku, a poneli su i jednu sekiru i krenuli u osvetu. Jotkinog saradnika Miroljuba Mitrovića upucali su u gradu, ali je uspeo da preživi.
Posle toga, sukob ove dve bande se nastavio i žrtve su se nizale. Na kraju se Daki, koji je u kriminalnom ratu izgubio i članove porodice, povukao i prepustio Jotki primat u gradu. U međuvremenu, Suša je dva puta hapšen tokom 1997. godine – jer je policija kod njega pronašla pištolj magnum, a i zato što je sa saradnicima opljačkao nekoliko trafika u Jagodini, kao i radnju u Rekovcu. Ukrali su cigarete i zbog toga dobili po nekoliko meseci zatvora.
Policijska akcija „Sablja“ 2003. godine počistila je Jotkinu ekipu. Svi bitni članovi grupe su dobili višegodišnje kazne zatvora zbog reketa, a Jotka i zato što je uspeo da korumpira sudiju Vrhovnog suda Srbije. U akciji razbijanja Jotkine ekipe istakao se načelnik kruševačke policije Saša Vukadinović, koji je kasnije postao direktor BIA. Suša je takođe bio uhapšen u „Sablji“, ali ubrzo je pušten jer nije bilo dokaza protiv njega. Daki se povukao, Jotke više nije bilo, pa je Suša lagano preuzeo tron u gradu.
LICE SA FEJSA: Iako su došla nova vremena, Suša nikada nije uspeo da se udalji od mentaliteta kriminalca iz devedesetih. Umesto da se pritaji, rešio je da ostane na ulici. Verovao je da vlast nad gradom i dalje mora da se održava strahom i nasiljem.
Često se viđao u centru Kruševca kako se „širi“ sa svojom ekipom. Krupan, hrabar i jak, Suša je i lično ulazio u tuče. Ponekad je tokom dana paradirao gradom na terenskom vozilu (kvad) dok ga je u prstenu, poput obezbeđenja, okruživalo nekoliko saradnika na skuterima. Neretko je prebijao ljude i priče o tome su kružile po gradu. Svi su u Kruševcu znali ko je Suša i čime se bavi, a dogodilo mu se i da je nekoliko puta hapšen zbog besmislenih tuča.
Avgusta 2005, Suša je uputio niz pretnji jednom Nišliji koji je imao lokal u Kruševcu, zato što je kola ostavio na njegovom mestu za parkiranje: „Znaš li ti ko sam ja i s kim se kačiš p… jedna, hoćeš li sve da porazbijam i lokal da ti upalim?“ Istog meseca je otišao u kafe „Fleš“ na proslavu dečjeg rođendana, gde su sa drugarima slavila i njegova dva maloletna deteta, i tamo isprebijao jednog od roditelja. Zbog ova dva dela je bio osuđen na devet meseci.
Međutim, dok je padao za ovakve „sitnice“, Suša je ipak uspevao da se izvuče da ne bude osuđen za krupnija krivična dela, poput jednog oružanog obračuna. Nikada nije pao ni za drogu. Kruševački policajci su uglavnom hapsili sitne dilere i klince koji su kod sebe imali po gram marihuane… Takođe, ubistva su se ređala po Kruševcu, čak su stradali i neki ugledni građani – poput poznatog stomatologa Milutina Rokića – a policija je do danas na to ostala nema.
Frustracija u gradu zbog pasivnosti policije dovela je do toga da se i u Kruševcu napravi nešto poput čuvenog pokreta „Sveti Sava“, koji je objavio imena lazarevačkih dilera. Tako je i Sušinu ekipu zadesio sličan šok – njihove slike su osvanule na socijalnoj mreži. Fejsbuk stranica „Dileri narkotika“ objavila je slike i imenovala Sušu i članove njegove ekipe, kao i druge lokalne kriminalce. Kako su Centru za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) rekli kreatori grupe, koji nisu hteli da se predstave imenom, u pitanju je grupa sastavljena od bivših narkomana, a podatke i fotografije o kriminalcima dobijali su od policajaca iz gradske policije.
PRIJATELJI SA KOSOVA: Važno prijateljstvo za Sušu je bilo sa čuvenim kontroverznim trgovcem naftom Zvonkom Veselinovićem, koga mediji opisuju kao jednog od vodećih Srba sa severa Kosova. Veselinović je, kako je objavio „Insajder“, 2003. uhapšen zbog preprodaje tri kilograma heroina, ali su optužbe pale na sudu. Suša je sa Veselinovićem učestvovao u neredima na severu Kosova. Na snimku paljenja prelaza Jarinje sredinom 2011. godine objavljenom na Jutjubu, može se videti Suša – doduše zamaskiran – kako učestvuje u haosu. Njegova kola su bila registrovana na Kosovsku Mitrovicu, a pred sudom u Kruševcu je koristio lažno sastavljane medicinske izveštaje sa Kosova, kojima se izvlačio da bude osuđen za ozbiljna krivična dela. Tako je oslobođen optužbi da je 2002. godine pištoljem upucao jednog Beograđanina. Suša je na sud doneo izveštaj sa Urologije iz Kosovske Mitrovice kojim je dokazivao da je u trenutku pucnjave lečio bubrege u tamošnjoj bolnici. Iako su pale optužbe za nanošenje teških telesnih povreda, utvrđeno je da se Suša ne pojavljuje u evidenciji kosovske bolnice. Suša je na sudu priznao da mu je izveštaj lažno sastavio jedan prijatelj urolog iz Mitrovice i osuđen je na pet meseci zatvora za podnošenje falsifikovane dokumentacije. Niko se nije zainteresovao da otkrije ko je taj urolog.
Kako su godine prolazile, Suša je izgubio kompas. Redovno se kockao i gubio novac po lokalnim slot klubovima. Koristio je i kokain. Njegovom stanju su verovatno doprinele i porodične tragedije: decembra 2011. godine umrlo mu je dete staro svega 20 dana, koje je dobio u vanbračnoj zajednici.
DUGA LISTA: U noći 3. marta 2012. godine, pod uticajem alkohola i kokaina, Suša je otišao sa dvojicom prijatelja u kockarnicu „Olimp“ u centru grada i seo za elektronski rulet. Kockali su se do sutradan po podne i izgubili 80.000 evra. Suša je tada „pukao“ i rekao radnicima da mu vrate sav novac koji je izgubio – ili će „najebati“. Radnicu kockarnice je uhvatio i drmajući je pitao: „Da li ti znaš koliko je 80.000 evra!?“ Njegov saradnik Danijel Gmijović Cafta je dobacivao: „Znate li vi ko je on, nećete smeti da se slobodno šetate gradom, vratite pare.“ Zatim je Suša razvalio šank i došao do sefa, a njegov saradnik Vladimir Nikolić Čkalja je u sefu našao i pokupio 50.000 evra. Sva trojica su uhapšeni i optuženi za razbojništvo. Na suđenju se videlo koliki strah širi Suša. Radnici „Olimpa“ su pred sudom povukli svoje izjave koje su dali policiji, a vlasnik kockarnice je Suši „oprostio“ 50.000 evra i odustao od gonjenja. Čkalja i Cafta su u svojim odbranama pokušavali da krivicu prebace na sebe. Međutim, Suša je ipak osuđen na četiri i po godine zatvora, a saradnici na po tri. Suši se u to vreme rodio sin, te ga je sud pustio na slobodu da čeka odsluženje kazne.
Sušin blizak saradnik Dejan Streljić, zvani Deja Bosnac, takođe je završio u zatvoru jer je pretio pištoljem kruševačkom policajcu kojeg je zatekao u diskoteci „Trokadero“ u Crnoj Gori. Uhapšen je i isporučen za Kruševac.
Sa druge strane, dok su Sušu stizali poroci, neki novi i deceniju mlađi kriminalci su preuzimali delove kriminalnih poslova i ulazili u sukobe sa Sušinom ekipom. Takođe su se i članovi Jotkine ekipe, redom svi sem šefa, vratili u Kruševac. Uprkos tome, Suša nije mnogo pazio na svoju bezbednost i kretao se gradom često sam. Nastavio je da prebija i maltretira ljude šireći listu onih kojima se zamerio i koji bi, verovatno, želeli da ga vide mrtvog. Od kocke i „belog“ nije odustao, a zatvorska kazna mu je visila nad glavom. Nije više delovao kao čovek koji može da se održi na kriminalnom tronu grada.
Kada se taksijem vratio iz grada prošle subote u tri ujutru, ubijen je u sačekuši. Napadač ga je upucao pištoljem i overio u glavu. Kada je došla hitna pomoć, Suša je još pokazivao znake života, ali je ubrzo preminuo, u trideset sedmoj godini života. Desetine umrlica su nakon njegove smrti osvanule po novinama: sem članova porodice, prijatelja i saradnika, Suši su poslednji pozdrav uputili Jotkina porodica, kao i Jotkini saradnici, ali i Nenad Opačić, čuveni kriminalac iz Novog Sada koji služi kaznu zbog šverca heroina.
Ostaje da se vidi hoće li policija uspeti da, na takođe velikoj listi neprijatelja, otkrije ko je Suši skinuo krunu kriminalnog kralja Kruševca.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!