Krenu repriza Parade, VIP sedala ne bila prazna, sve zauzeli poštovani građani, na drugom kraju Trga pojedine partije su samostalno davale svoj doprinos pobedi nad fašizmom...
Reporter stiže baš kad uključiše video-zid, koji bio pored spomenika knezu Mihailu, sa bine, na koju bjehu dve grande ikebane so cveće, dvoje voditelja saopštiše da za nekoliko trenutaka, tačno u 9 sahata, u centru prestonice Rusije, na Crvenom trgu, počinje parada…
Pred binom bi tri reda sedala, u prvom ambasador Rusije Čepurin, Belorusije Čušev, savetnik u ambasadi Azerbejdžana Pašajev. U prvom redu i lider Srpske napredne partije Nenad Popović, sa svoju tradicionalno-patriotsku frizuru gospođa DSS Sanda Rašković… u drugi red tri bajkera iz slavnog udruženja Nočnoe volk, koji su svoja slavna prevozna sredstva parkirali desno od bine. Iza VIP sedala stotinak ljudi, nigde gospodina Malog, nigde gospodina Velikog, iako je u Prenos parade bila uključena državna logistika.
…ambasadori i veterani,…
NOVI KOMADI: Dakle, uključiše RTS prenos, general Šojgu prevozom krenu u smotru jedinica, TV komentator objavi da to jedna od najvećih parada u istoriji, 15.000 vojnika, 1300 stranih, 75 srpskih gardista… prisutni dadoše aplauz, sa ekrana bi veliko Uraaa, ministar Šojgu krenu ka Svečanoj tribini, predsednik Putin primi raport, stade za govornicu, Poštovani građani Rusije, dragi veterani, poštovani gosti, drugovi vojnici, mornari…
Kad Putin pomenu Srbiju, živnuše prisutni, zateže se transparent „Prezident Putin spasi Srbiju od NATO okupacije“, koji držahu momci sa „Zavetnici“ crnim majicama. Krenu defile jedinica, posle Mongolije, Srpski gardisti, koji su jedini gazili drugačiji strojevi korak, na ponos svi prisutni preko ceo ekran bi gospodin Tomislav Nikolić.
…publika…
Komentator preko naš Javni servis najavi da se očekuje nekoliko novih komada tehnike, objavi i da je svake godine nad Crvenim trgom lepo vreme, ove godine deset aviona raspršivalo oblake, što 6,7 miliona evra. Prvo bi istorijska tehnika, tenk T-34, pa nova tehnika, tenk „Armata“, od koga se najviše očekivalo… Pojaviše se helikopteri, koji najbolji na svetu, avion „Antonov“, koji najveći na svetu, bombarderi, lovačka avijacija, sve sam „mig“ i „suhoj“, „Striži“ na nebu opraviše Rusku zastavu…
Aplaudiralo se i napred i pozadi, Parada se završi pesmom, TV komentator podseti da bilo 15.000 vojnika, 148 jedinica vojne tehnike, da prisustvovalo i nekoliko predsednika država i vlada, među kojima i predsednik Srbije Tomislav Nikolić, koji je, pred odlazak u Moskvu, rekao da je pravo i obaveza Vojske Srbije da zauzme mesto među pobednicima… što i bilo, Srpski gardisti gazili srpskim strojevim korakom, njih 75 prešlo 280 metara, i dostojno predstavljalo svoju zemlju.
…i ekipa s transparentima
Putin čestita generalima, RTS se odjavi, na bini bi pesma, voditelji rekoše da bila himna današnjeg dana, Dan pobede, koju izveo Dmitrij Jurtajev, najaviše da će govoriti izvanredni ambasador Ruske federacije u Srbiji, Aleksandar Čepurin, ambasador Belorusije, Vladimir Čušev, savetnik u ambasadi Azerbejdžana Pašajev i veterani Velikog otadžbinskog rata. Javi se Čepurin, Dragi veterani, Beograđani, hvala svima što ste sa nama… Ostalo prevede gospodin Prevodilac, Mi Rusi i Srbi jako volimo ratne praznike, u istoriji smo imali poteškoća, ali smo uvek pobeđivali… Proterali smo nemačku fašističku zverku, uništili smo je, i oslobodili, i Srbiju, i Rusiju, i nemački narod, i Evropu, i ceo svet…
Ambasador Čušev na srpskom reče, Dobar dan, dragi srpski veterani, gospodin Prevodilac prevede na srpski, Dobar dan, draga gospodo… Čušev nastavi na srpskom, gospodin Prevodilac se povuče, Danas je veliki praznik, veliki za istoriju, ne samo za prošlost, nego i za budućnost… Živela Rusija, živela Belorusija, živela Srbija, živeo Azerbejdžan!
TESNO CRVENO: Savetnik Pašajev izvadi hartiju, pa bi detaljan, Azerbejdžan dao značajan doprinos pobedi, na frontu više od 700.000 ljudi, skoro polovina poginula, doprinos nije bio samo na bojnom polju, više od 70 posto nafte, 80 posto benzina i 90 posto motornog ulja bilo iz Azerbejdžana. Reč dobiše veterani, gospodin Prevodilac je sve uredno beležio, i prevodio, Dragi Beograđani, danas je divan dan, srdačno vas pozdravljam, i želim dobro zdravlje i sreću, naše prijateljstvo ništa neće pokvariti…
Tri reda VIP sedala ne bila prazna, sve popuniše poštovani građani, nastavi se Prenos, behu inserti iz ratnih filmova i žurnala. Na dugom kraju od bine, neka bude kod „Ruskog cara“, ambasador Čepurin i lider SNP Nenad Popović kod partijskog SNP štanda, deli se Georgijevska lenta, koja, na letku pisalo, simbolizuje Dan pobede, a njena crna i narandžasta boja smrt i vaskrsenje. Na pozadini letka bilo, Neka svet vidi Georgijevsku lentu, i neka današnje slavlje pokaže da su Srbija i Rusija opet zajedno!
Tu se novinarima obrati gospodin Nenad Popović, Danas je 70 godina pobede nad fašizmom, veliki praznik, svi građani Srbije treba da budu ponosni, drago nam je da su Srpski gardisti marširali zajedno sa ruskom vojskom, što je naš Predsednik bio sa Ruskim predsednikom… Obrati se i ambasador Čepurin, gospodin Prevodilac objavi svoje beleške, Hvala vam svima za lep dan, nisu bili potrebni avioni da se rasteraju oblaci… mi ćemo slaviti i dalje… Neko iz pratnje viknu, Srbija, Rusija, velika bratija, vratiše se do bine, Čepurin se uslika sa transparent „Prezident Putin spasi Srbiju od NATO agresije“…
Program Prenosa se nastavi, na bini se pridruži umetnica Galina, plava haljina sa na prsa svetlucavo-providnu borduru, klimnu harmonikašu, bi „Tamna je noć“. Bi i „Ovo je Srbija“, svi prisutni viknuše, bravo! VIP sedala su bila zauzeta, po sredini sede jedan sa tašnu, koju stavi preda se, u odelo, sa kravatu, sve gledo dalje od Galine. Ne bilo više od desetaka ljudi, Galina pređe na „Podmoskovske večeri“, sve živnu, jedino dvojica u prvom redu bili van teme, otvorili Srpsko-engleski rečnik, pa se sve slažu da postoji prošlost od nekoliko minuta, i dupla prošlost.
Tačno u podne krenu prva repriza Parade, general Šojgu se opet prekrsti i krenu u smotru jedinica… Na drugom kraju trga, neka bude kod „Ruskog cara“, antifašistička promocija SPS-a, zastave, muzika na svaki nivo, letak Socijalisti protiv fašizma, koji ima crvenu, revolucionarnu, i plavu, evropsku, stranu. Na plavoj strani piše da 2010. Ivica Dačić bio dobitnik prestižne nagrade-titule „Evropljanin godine“. Među zastave i ministar Antić, a među sve najbolje stajala, i slikavala se, drugarica poslanica Dijana Vukomanović. Drugarica Dijana imadela belu majicu sa pesnicom na kojoj pisalo Socijalisti protiv fašizma. I još imadela tesno mi ga skrpoji crvene pantalone, koje imađahu sitan izrez na članci, kao i kakav treba, crven, ruž za usne, i crvenu o desno rame torbicu.
Na bini, na onaj video-zid, repriza Parade je išla dalje, opet nastupi Mongolija, iza nje Naši gardisti, jedina jedinica koja drugačije gazi strojevi korak, preko ceo ekran jopet bi predsednik Nikolić, nastaviše se tri roda vojske Narodne republike Kine… Preko puta se instalira i Srpska radikalna stranka, na štandu sa Šešelj slikom potpisivanje Narodne peticije za jok vraćanje vojvode u Hag. Među taj materijal dominatne knjige, u preko nekoliko primeraka, sa slike Vučić gospodin, i taj naslov „Politička fukara“…
Program prenosa Parade se nastavi, gospodin sa torbom preda se je drž’o položaj u prvom redu, posle prve reprize, sledilo još programa, pa druga repriza Parade, sve do vatrometa sa Ušća.
A centralna državna proslava, sa televizija prenos, bila uveče, u Sava centru. Tamo, ko brinuo di je, na najbolji način demantovan, bio gospodin Premijer, sa decu u pionirske marame oko sebe rek’o, Imamo sreću da na Dan pobede, slavimo pobedu jake pobedničke Srbije!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!