Jedan prijatelj i jedan strah

Za „Vreme“ iz Banja luke

Bosna i Hercegovina julske vrele dane, sem u meteorološki crvenom, provodi i u politički opasnom meteoalarmu. Postojana zona crvenog političkog obilježena je reaktiviranjem odluke o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BIH od prije četiri godine. Brojna su i različita tumačenja odluke usvojene početkom jula u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u zavisnosti ko istu tumači: od gandijevske borbe, demokratskog prava, uvoda u secesiju Republike Srpske pa političkog aparthejda, raspakivanja Dejtona, otvaranja Pandorine kutije, političkog avanturizma, postupka ugrožavanja suvereniteta i integriteta države, pa čak i prve stepenice ka novom ratu u BiH.

PRIJATELJU, PRIJATELJU: Da je cijena referendumske igranke visoka čak i za okruženje, najbolje svjedoči to što je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i idejni tvorac i pokretač referenduma, dan uoči sinove svadbe krajem protekle sedmice, došao u Beograd kako bi ga premijer Vlade Srbije Aleksandar Vučić lijepo zamolio da o svojoj odluci u ime Srbije dobro razmisli još jednom.

„Zahvalan sam što poštuju to viđenje Srbije, za koje mislim da je u ovom trenutku celovito, sveobuhvatno i ozbiljno“, istakao je Vučić nakon razgovora sa Dodikom, kojem je posebno zahvalio što je prihvatio ovu vrstu razgovora.

Iako se, prema Vučićevim riječima, Srbija nikada i ni na koji način nije miješala u unutrašnje stvari BiH, kao ni interne političke stvari u Republici Srpskoj, srpski premijer je spreman da „pomogne u iznošenju dodatnih argumenata“ pa čak i pred poslanicima u RS. Istim onim koji su sa 45 glasova ZA, 31 uzdržanim i niti jednim glasom protiv usvojili Odluku o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH. Istina, Vučić dobro „razumije argumente prijatelja Dodika“.

Partija demokratskog progresa usprotivila se „sramotnom i nedopustivom ponašanju predsjednika Republike Srpske u Beogradu, koji je na zajedničkoj konferenciji za medije sa premijerom Srbije ponovo vrijeđao i napadao političke protivnike“, pri čemu ih je posebno iznenadio Vučić, „koji nije reagovao na takav nastup“. Dotle Vučiča mori samo jedan strah: onaj od regionalne nestabilnosti i političkih sukoba. „Veliki strah imam zbog situacije u BiH“, opisao je svoje strahove Vučić u beogradskoj „Politici“.

Nakon prijateljske molbe Vučića, Dodik je osjetno ublažio retoriku. Do tada veoma izričit stav da će referendum sprovesti, omekšao je, ostavljajući prostor za ponovno razmatranje situacije u septembru, ističući kako ipak treba da budu ispunjena četiri uslova: nezavisno sudstvo, procesuiranje svih koji su činili ratne zločine, promjena krivičnog zakona da bi se nadležnost za suđenje proširila prema zakonima entiteta i da primjena ovog zakona ne bude retroaktivna.

Dragan Čavić, lider Narodnog demokratskog pokreta, izbrojao je da je Dodik do sada već tridesetak puta zveckao referendumom na političkoj sceni BiH. Iako Čavić ne spori problematičnost Suda i Tužilaštva BiH, istovremeno otvara potpuno drugo pitanje, zanemareno iz ugla vladajućih stranaka u RS o djelovanju i političkoj nezavisnosti pravosudnih institucija na entitetskom nivou.

STRUKTURNI DIJALOG: Prvu veliku referendumsku bitku predsjednik Republike Srpske izvojevao je početkom juna 2011. godine, kada je pod prijetnjom referendumom isto o Sudu i Tužilaštvu BiH, sa tadašnjom visokom predstavnicom Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Ketrin Ešton dogovorio strukturalni dijalog sa Evropskom unijom o reformi pravosuđa u BiH. Tada mu je, po sopstvenom džentlmenskom priznanju četiri godine kasnije, Eštonova priznala da je vidjevši prostor od aerodroma u Mahovljanima do centra Banjaluke shvatila zašto on zdušno brani Republiku Srpsku.

U strukturalnom dijalogu od početka sudjeluju predstavnici vlada oba entiteta, sa nivoa države BiH i predstavnici Evropske unije. Predstavnici RS i tad su insistirali na bržem procesuiranju ratnih zločina, posebno zločina nad srpskim stanovništvom, koji još nisu dospjeli u fazu procesuiranja pred sudovima, prestanku retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH i razdvajanju apelacione nadležnosti Suda BiH. Prije četiri godine Milorad Dodik je naglasio kako je cilj strukturalnog dijaloga sa Evropskom unijom o reformi pravosuđa „sprečavanje pravnog nasilja koje je oličeno u nametnutim zakonima visokog predstavnika u pravosuđu, a koje ide u pravcu umanjenja značaja zakonodavstva i pravosuđa Srpske“.

„Republika Srpska u strukturalni dijalog sa Evropskom unijom ulazi sa stavom da je reforma pravosuđa BiH neophodna. Očekujem konkretne razgovore sa delegacijom EU i kvalitetnu reformu pravosuđa. Imamo veoma jasnu i preciznu koncepciju o korjenitoj reformi pravosuđa BiH“, tako je govorio Dodik tada. Četiri godine ranije, Željka Cvijanović, u to vrijeme ministrica za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske, imala je puno povjerenje u Evropsku uniju i očekivala da će se strukturalni dijalog o reformi pravosuđa u BiH voditi po principima i na način kako je to predviđeno sporazumom Eštonova–Dodik. U prevodu to je značilo „poštivanje principa partnerstva, uz potrebnu dozu kredibiliteta i međusobnog povjerenja dvije ugovorne strane“.

Predstavnik Evropske komisije u Strukturalnom dijalogu Žan-Erik Pake potvrdio je u intervjuu za bijeljinsku BN televiziju kako je Vlada Republike Srpske „odobrila izuzimanje predmeta ratnih zločina od entitetskih tužilaštava i njihovo prebacivanje u nadležnost Tužilaštva BiH“.

„Ono što je obezbijeđeno kroz Strukturalni dijalog je da se razjasni ko je odgovoran za koju vrstu predmeta. Otpočeli smo 2011. strukturalni dijalog i uspostavili jasne kriterijume ko šta rješava. Preskočili smo prvu prepreku u rješavanju predmeta ratnih zločina. Znači pravosudne institucije i vlade Republike Srpske, Federacije BiH i države uspjele su to da riješe, učinjen je napredak. Znamo da to nije dovoljno i ja razumijem uzroke frustracija kod građana, žrtava, a ponekad i na političkom nivou. Međutim, zna se šta je čija nadležnost, nijedno tužilaštvo, ni na entitetskom ni na državnom nivou, ne može reći da nema dovoljno resursa ili sredstava za rad na predmetima“, istakao je Pake, naglašavajući kako se „strukturalni dijalog nastavlja i u njemu aktivno učestvuju ministri pravosuđa sa svih nivoa vlasti u BiH“.

Prema Dodiku, strukturalni dijalog je opstruisan i to su uradili „zvanično Sarajevo i pojedini dijelovi međunarodne zajednice koji nisu željeli uspjeh Evropske unije“.

„To je nama uvijek bilo jasno. Mi smo željeli taj uspjeh, da nije bilo tako, ne bih poklonio poverenje nekadašnjem visokom predstavniku EU za spoljnu politiku i bezbjednost, gospođi (Ketrin) Ešton da partnerski uđemo u taj proces. U svakom slučaju, ono što se želi postići referendumom i ono što se prvobitno namjeravalo postići strukturalnim dijalogom je potpuno kompatibilno“, dodao je Dodik. Stoga je za Dodika osuđivanje odluke o referendumu „nedemokratski, necivilizacijski i, upravo, antievropski čin“.

Iako su narodni poslanici opozicionih partija u Narodnoj skupštini Republike Srpske bili uzdržani prilikom glasanja o referendumu, oni su ukazali na njegove pogubne posljedice najprije za samu Republiku Srpsku i opasnosti kojima je ovaj entitet izložen usvajanjem ove odluke. Za Dragana Čavića riječ je o direktnom konfliktu sa Evropskom unijom, koji će imati krupne posljedice za RS. Očekujući krajnje rigidne korake prema Republici Srpskoj, ne isključujući ni sankcije prema ovom entitetu, on smatra da će „Evropska unija referendum okvalifikovati kao nešto što podriva ustavni poredak BiH“.

Brojni zvaničnici iz Federacije BiH smatraju da je ova odluka uvod u secesiju Republike Srpske, te da je njome otvorena Pandorina kutija i otpočeo proces za kojeg ni njegovi vinovnici, zapravo, ne znaju kud vodi.

„Nema nikakve sumnje u to da je ova odluka poziv na rat. Već mjesecima sam govorio da je Dodik spreman da izazove organizovano masovno nasilje da bi sačuvao vlast“, izjavio je Emir Suljagić, zamjenik ministra odbrane BiH, vjerujući da u BiH „ima ljudi, kapaciteta i institucija koje će biti spremne da brane njen integritet i suverenitet“. Nakon usvajanja odluke o referendumu za Ramiza Salkića, potpredsjednika Republike Srpske, „upaljeno je crveno svjetlo“, čime se ozbiljno ugrožavaju kako opšte tako i bezbjednosno stanje u cijeloj zemlji.

Za predsjednika Kluba Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini RS Vukotu Govedaricu ovo je „lična bitka Milorada Dodika, koji na primjeru Ive Sanadera zna šta se dešava na putu ka EU“, i da će „takvi ljudi sve raditi kako bi se suzbila vladavina prava u RS“. Prema Govedarici, Dodik se sad bori protiv nametanja koja je nekad sam zagovarao. Istovremeno je upitao predsjednika Republike da li je znao da su odluke o donošenju zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH neustavne kada su za njih glasali poslanici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u državnom parlamentu, ako se to znalo, zašto su za njih glasali, te zašto je SNSD i nakon 2003. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH nastavio svojim glasovima podržavati neustavne, nametnute odluke visokog predstavnika.

POLITIČARI, AMBASADORI, PRAVNICI: Reakcije međunarodnog faktora u BiH bile su žustre, a mogle su se nazrijeti i prijetnje sankcijama. Ambasadori Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira zaključili su da bi najavljeni referendum predstavljao „fundamentalno kršenje Dejtonskog sporazuma“. Ovakav zaključak potpisali su svi, sem Rusije.

„Pitanja koja se odnose na pravosudne institucije BiH spadaju u ustavne nadležnosti BiH, a ne entiteta, dok su status i ovlaštenja visokog predstavnika pitanja koja proističu iz Opšteg kolektivnog sporazuma za mir i međunarodnog prava, te ni oni ne spadaju u okvir nadležnosti RS“, navedeno je u izjavi ambasadora. Dalje su naglasili kako Narodna skupština RS ne može usvajati pravne akte o tim pitanjima putem referenduma ili na bilo koji drugi način, te podsjetili sve organe u BiH da se njihove obaveze iz Dejtonskog sporazuma odnose na sporazum u cjelini i na sve njegove anekse, te da organi ne mogu primjenjivati odredbe selektivno.

I pravnici su različito tumačili Odluku o referendumu. Za profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Greba ova odluka predstavlja elementarno kršenje Dejtonskog sporazuma, s obzirom na to da je u njemu jasno potcrtano da je visoki predstavnik njegov vrhovni tumač. Na drugoj strani, Mile Dmičić, profesor ustavnog prava u Banjaluci smatra da nema ni najmanje sumnje da postoji „ustavna i zakonska utemeljenost da se referendum održi i da on ne predstavlja atak na dejtonska rješenja, niti će pak ugroziti dejtonska načela, a posebno ne integritet i suverenitet BiH, koja je složena zajednica od dva entiteta u čijim je nadležnostima upravo pravosudni sistem“.

Prema saopštenju iz Delegacije Evropske unije u BiH, referendumska agenda ozbiljno bi ugrozila reforme, na koje su se obavezali lideri svih političkih stranaka u BiH, uključujući i Milorada Dodika. Održavanjem referenduma, kako je istakao portparol evropskih komesara za spoljnu politiku i bezbjednost i za politiku susjedstva i pregovore o proširenju, „rizikuje se podrivanje snažnijeg procesa evropskih integracija“. Inicijativa za održavanjem referenduma u ovoj instituciji viđena je kao pokušaj odvlačenja pažnje od stvarnih socioekonomskih problema sa kojima se građani BiH svakodnevno suočavaju.

„Naš osjećaj je da referendum otvara Pandorinu kutiju i zato je on izazvao tako duboku zabrinutost i unutar BiH i izvan nje. Stalno pokušavamo zatvoriti tu kutiju, no neko je uporno iznova otvara i stalno nas vraća da se bavimo pitanjima dejtonskog uređenja. Nema dileme da to jesu važna pitanja, ali ona samo odvraćaju pažnju“, istakao je Lars-Gunar Vigemark, šef Delegacije EU u BiH, naglašavajući kako „sad ulazimo u rizik lančane reakcije raznih nepredvidivih događaja. Evropska unija je jasno rekla da referendum izravno dovodi u pitanje suverenitet i integritet BiH i to je nešto što nadilazi samu RS jer je ovdje reč o državnim institucijama.“

Milorad Dodik izjavio je da odluka Narodne skupštine RS o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH neće narušiti evropski put BiH.

„Biće upravo suprotno. Tek sad se širom otvaraju vrata za sveobuhvatni dijalog i otklanjanje brojnih nedostataka u pogledu Suda i Tužilaštva BiH. Strukturalni dijalog je, nažalost, ta vrata samo odškrinuo i zabilježeni su tek milimetarski pomaci, iako je proces trajao četiri godine“, rekao je Dodik, odgovarajući na pitanje da li će odluka o referendumu narušiti evropski put BiH.

ŠTA ĆE BITI DAN POSLE: Premijerka Vlade RS Željka Cvijanović istakla je kako „međunarodna zajednica pokušava da nametne tezu da je najavljeni referendum nezakonit i neustavan, što je, kako kaže, netačno, jer se građani Republike Srpske mogu izjašnjavati o svemu što ih se tiče“. Vigemark pak potvrđuje kako Evropska unija planira razgovarati sa političarima u BiH ne bi li bila iznađena rješenja za probleme, ali da na osnovu odluke donešene 2011. godine i dalje može posegnuti za mjerama sankcionisanja političara koji ometaju sprovođenje Dejtonskog sporazuma i krše Ustav zemlje. Američka ambasadorka u zemlji Morin Kromak aktivnosti oko referenduma vidi kao antidejtonske i antiustavne, koje jesu prijetnja, te ova ambasada sudjeluje u ozbiljnim razgovorima o potezima nakon odluke o referendumu.

Za to vrijeme premijerka Cvijanović ne očekuje reagovanje OHR-a, jer bi „kažnjavanje zbog referenduma značilo diktatorski obračun sa demokratijom“.

„Iza SAD stoje arogancija i moć, ali iza nas stoje pravo i istina. Narod ide na referendum, ne uzima oružje“, reagovao je Dodik na stav američke ambasade.

Raspisivanje referenduma u RS sa referendumskim pitanjem: „Da li podržavate neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske“, nije još završena stvar. Očekuju se stav Vijeća naroda, Ustavnog suda, i dodatna razmišljanja, bez namjere da se miješa u unutrašnje stvari u BiH, uključio se Aleksandar Vučić, a vladajuće političke strukture u Republici Srpskoj ne isključuju ni pregovarački postupak sa međunarodnom zajednicom. Mnogi vjeruju da međunarodni faktor ovog puta nema namjeru pregovarati, te da do referenduma neće ni doći, s obzirom na to da Bosna i Hercegovina još uvijek, ni 20 godina nakon rata, nije suverena država. Još bitnija su pitanja šta sutradan: hoće li odmah biti oslobođeni oni koji izdržavaju zatvorske kazne, šta sa onima koji su u sudskim procesima, hoće li biti spriječeno djelovanje državnih agencija poput SIPE, Državne granične službe, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, Službi za poslove sa strancima na teritoriji entiteta, hoće li u takvim okolnostima postojati potreba za državnim ministarstvom bezbjednosti? Ima li potrebe propitivati građane za mišljenje kad je ono unaprijed poznato i sugerisano kroz referendumsko pitanje? I da li će ih izlazak na referendum izvesti iz mizerne socijalne i ekonomske situacije?