Za sve pare koje su letos date privatnoj firmi da pokrije navodne gubitke od koncerta Robija Vilijamsa mogla su biti održana dva Oktobarska salona. I još bi ostao pozamašan kusur
Isporučenom novom aferom, drugom po redu za svega dve-tri nedelje, gradonačelnik Beograda Siniša Mali postao je još više „razgolićen“ u svojim poslovima, ali, čini se, ne haje mnogo zbog toga. Dakle, ne samo što „ostavlja“ potpise na kupoprodajnim ugovorima za nekretnine u Bugarskoj, zarad svoje i tuđe koristi, nego, ovoga puta, i direktno uzima novac od građana. U aferi koja govori o njegovoj ruci u budžetskoj rezervi grada i fantomskoj isplati od 35 miliona dinara privatnoj firmi zbog koncerta Robija Vilijamsa, prelomila su se mnoga pitanja: ne samo puko arčenje novca, nego i odnos prema građanima, odnos prema kulturi, poštovanje procedura, monopolski savezi…
NEKAD I SAD: Čini se da je Siniši Malom kao bumerang počela da se vraća ista ona priča kojom se razračunavao sa prethodnikom. Otkada je preuzeo Grad, vadio se na politiku Dragana Đilasa, bivšeg gradonačelnika: „Beograd je poslednjih godina opljačkan, opterećen skupim i pogrešnim projektima i veoma lošim rukovođenjem.“
Samo malo posle tih reči doneo je prvu veliku odluku o štednji, da Oktobarski salon, najuglednija izložba likovne i primenjene umetnosti, međunarodnog karaktera, koja ima nemalu tradiciju i koju je Grad osnovao još 1960, dobije bijenalni karakter. Ušteda bi iznosila oko 15 miliona dinara. Danas je jasno da su za sve pare koje su letos date privatnoj firmi da pokrije navodne gubitke od koncerta Robija Vilijamsa mogle biti održane dve velike izložbe savremene umetnosti. Ali čak i da se to htelo, tih izložbi ne bi bilo jer je Oktobarski salon, kakav god bio, jedina takva manifestacija kod nas. Pod nebrigom i bez ikakve strategije za održivost kulture a kamoli njen razvoj, kada budžet za ovu oblast iznosi 2,6 odsto ukupnog budžeta što je najniži iznos u istoriji Beograda, kada festivalske i druge kulturne institucije polako odumiru, odluka o Oktobarskom salonu bila je ozbiljan znak za uzbunu. Tada je ceo upravni odbor Salona – koji je samo obavešten i koga niko ništa nije pitao iako ga je postavio sam Grad – podneo ostavku. Profesori univerziteta su ocenili odluku beogradskih vlasti kao skandaloznu, kao ubijanje kulture i kao – donesenu bez ikakvih konsultacija.
„SKY“ DO NEBA: Novac iz budžetske rezerve, 35 miliona dinara ili nekih 300.000 evra, koji se po rečima bivšeg v.d. gradonačelnika Beograda Zorana Alimpića troši uglavnom za nepredviđene događaje, ove godine je otišao pravo u ruke privatnoj kompaniji. Reč je o jednoj izgleda povelikoj korporaciji, sa nekoliko njenih kompanija i brendova. Svi imaju predznak „Sky“, pa da li su „communications“ ili „music“, svejedno – vlasnik je isti. U korporaciji jedni su zaduženi „za organizaciju i produkciju svih tipova javnih manifestacija, muzičkih koncerata, kulturoloških i korporativnih događaja“, a drugi opet za prodaju (ili rentiranje) muzičke i studijske opreme, i tako redom. Na koncertu R. Vilijamsa ova firma, prepoznatljiva pod nazivom Skymusic, dobija dva posla, i organizaciju i opremu, da bude i promoter i rentalista – tek da se zna.
Inače, iza sebe Skymusic ima podugačak spisak koncerata: Andrea Bočeli, Leni Kravic, Karlos Santana, Rijana, Toto, Fifti sent, Džipsi kings, Madredeuš, Pusiket dols, Dejvid Geta, Dženifer Lopez, Bijonse… A najširoj publici poznati su i po pehovima. Na primer, koncert Rijane je kasnio dva sata jer je pukla zaštitna ograda, isto se desilo i na koncertu Fifti senta. Nekima se Rijanin koncert pretvorio u pravu noćnu moru, pisala je tada „Politika“. „Koncert je kasnio dva sata, publika je maltretirana uz obrazloženje da je ‘ima previše u parteru’, neke posetioce su na silu izvlačili iz prvih redova…“ Posle se Skymusic izvinjavao svima koji su imali bilo kakve neprijatnosti. Njihovo ime pominje se i kad je reč o onom nesrećnom koncertu Dejvida Gete na Kalemegdanu kada je povređena pevačica benda Mistejk, mistejk pošto se srušila bina, a sam koncert je zbog toga otkazan.
„Povlašćeni“ su postali onda kada su se ozbiljnije vezali za ovu vlast. Sada glatko dobijaju poslove na svečanim dočecima sportista ispred gradske skupštine, „drže“ Exit, Beer fest, Sea Dance u Crnoj Gori, Pinkove zvezdice, Pinkove zvezde, X faktor, radili su na paradi povodom oslobođenja Beograda (na kojoj je bio Putin), potpisnici su radova na otkrivanju Spomenika Gavrilu Principu 28. juna ove godine, radili su promociju Air Serbia, zatim Srbija Expo 2015. u Milanu, i velike koncerte ne samo ovde nego i u regionu: Željka Joksimovića, Severine Vučković, Zorice Brunclik, Masima Savića… Baš za Expo, na primer, na njihovom sajtu piše kako su svojom tehničkom podrškom za kompletnu rasvetu, konstrukciju, produkciju, LED ekrane bili zaduženi za taj, jedan od najvažnijih događaja za Srbiju ove godine.
JUN 2015: Ako se vratimo u drugu polovinu juna ove godine, videćemo da su u malim razmacima bila zakazana tri koncerta: Robi Vilijams, koji je bio u organizaciji Skymusica 17. juna, zatim Smak 20. i „Belgrade Calling festival“ sa najvažnijim hevi-metal i rok izvođačima Toto i Judas Priest 29. i 30. juna. Samo je prvi koncert bio predviđen za Ušće, a ostali za Donji grad na Kalemegdanu. Pošto je na Kalemegdanu malo teže održati koncert zbog potrebne dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture, svi su preseljeni na Ušće. Na kraju su se organizatori „metalaca“, uvidevši da im se više isplati Arena nego Ušće, odlučili za koncerte u zatvorenoj hali…
Ostaju dakle dva koncerta na Ušću, a to je važno, jer kada su dva koncerta jedan pored drugog, oba participiraju u zajedničkom trošku, pa sve dođe znatno jeftinije: npr. ograda, bina, tribine, sve to stoji za oba koncerta i ne namešta se iznova. Kako navode ljudi upućeni u organizaciju drugih koncerata, troškovi za jedan ozbiljan koncert te vrste, kao što je Vilijamsov, mogu dostići 150.000–200.000 evra, a tu su uračunati bekstejdž, razvođenje struje, ulazne kapije, tribine… U obzir treba uzeti i to da je kupljen festivalski nastup R. Vilijamsa, što je takođe jeftinija varijanta. Iz pretpostavki procene troškova zapravo se i javljaju sumnje zašto je Skymusicu trebalo nadoknaditi baš celih 35 miliona dinara i insinuira se da je u pitanju neko „čašćavanje“ druge vrste. Demokrate se javno pitaju da li je Robi Vilijams bio samo povod da se oduže neki dugovi upravo toj firmi. I zaključuju da je to već posao za nadležne organe.
Takođe, smatra se da od početka nije postojala dobra matematika za taj koncert. Po iskustvu iz Zagreba moglo se znati da prodaja karata za Robija Vilijamsa neće dobro ići, a tamošnji organizator je posle koncerta bankrotirao iako je održan na stadionu u Maksimiru. To, zapravo, znači da je takva organizacija donela i veću zaradu, samim tim što ima više mesta za sedenje a karte za sedenje koštaju od 80 evra naviše. Ove stajaće, u Beogradu, na Ušću, bile su oko 50 evra, daleko ispod isplative cene, dok je karata za sedenje bilo ukupno četiri do pet hiljada. Kad se na to doda slaba prodaja ulaznica, sve je već bilo predvidivo. Međutim, računalo se, kako tvrde ljudi iz branše, na pomoć Grada. Nije to neuobičajeno, kažu, niti se događa prvi put. Iz Grada su se, zarad svoje odbrane, ponovo setili Đilasa i njegovog izdvajanja za Madonin koncert. S pravom, osim što je organizator tada „pokriven“ sa 20 miliona dinara i što tada niko nije šparao na kulturi tako što će ukinuti, recimo, Oktobarski salon.
DVA PITANJA: Dva su principijelna problema koja se ovde nameću.
Gradska uprava sada se pravda kako je Grad imao velike koristi od koncerta R. Vilijamsa, zbog novca od PDV-a, prodaje pića, hotelskih prenoćišta, turističkih promocija grada, zemlje… Međutim, opet nije jasno zašto se 35 miliona dinara dalo privatnom izvođaču kada eno je Kombank Arena kao gradsko preduzeće, koje je i namenjeno toj vrsti posla. Pride, po zakonu, Arena bi morala da objavi javnu nabavku. Drugim rečima, zašto je Grad izbacio Arenu i zašto je počeo da daje Ušće za džabe, čime pravi nelojalnu konkurenciju vlastitom objektu tj. Areni?
I drugo – navodno su neka nova vremena došla. Nema više rasipanja, nema takmičarenja ko će veću zvezdu dovesti i nema koncerata od političkog značaja, kao što su bili U2 u Sarajevu ili Stonsi u Srbiji i Crnoj Gori. Nastupilo je vreme racionalnosti, ili je plus ili minus, trošak ili dobit, a ovi na vlasti se prave da sve to znaju. Osim kad dođe do afere – onda zaćute.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
Vladajuća Srpska napredna stranka gubi podršku birača, ali se još uvek ne zna kada će, i pored brojnih najava predsednika, biti raspisani izbori, ko će biti na studentskoj listi, te kakva može da bude uloga opozicionih stranaka koje (ne)će podržati studentsku listu? Pitanja je mnoštvo: da li se studentska strategija može nazvati keč-ol? Po čemu se onda, u svojoj suštini, razlikuje od keč-ol pristupa SNS-a? Koje su prednosti i mane toga? Koliko je jedan front nužan u okolnostima borbe protiv režima poput ovog? I ako njega nema, šta onda
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.