Utisci Jugoslava Pantelića, direktora Jugoslovenske kinoteke, o upravo završenom Pulskom filmskom festivalu
Samo osam godina mlađa od u svetu najstarijeg Venecijanskog filmskog festivala, Pula poslednjih godina trči trku života, bolje reći maraton, koji sasvim dobro podnosi. Tim sa direktorkom festivala Gordanom Restović na čelu, te umetničkim većem koji čine Hrvoje Pukšec, Tanja Miličić i Majk Dauni, uspeo je da Puli povrati potreban značaj koji je dugo bio izgubljen.
…Lazar Ristovski…
Film S one strane Zrinka Ogreste očekivano je u Pulskoj areni ponovio trijumf sa poslednjeg izdanja beogradskog Festa. Ovaj hrvatsko/srpski film nagrađen je sa čak sedam Arena, koje podrazumevaju sve takozvane glavne kategorije (najbolji film, režija, scenario, glavna ženska i muška uloga). To znači da su, pored Ogreste, zaslužene Arene dobili i scenarista Mate Matišić, glumac Lazar Ristovski, koji je i koproducent ovog filma, te glavna glumica, izuzetna Ksenija Marinković.
Uz već godinama primetan manir hrvatskih producenata da čekajući strane međunarodne festivale preskaču prisustvo na nacionalnom festivalu (to najčešće nije uslov za prikazivanje filma u inostranstvu), stiče se utisak da je oskudan broj domaćih premijera bio uslovljen i izvesnošću pobede Ogrestinog filma već nagrađivanog na drugim festivalima. Iz ovog ili onog razloga, S one strane gotovo da nije imao konkurenciju u, za Pulski festival, najbitnijim kategorijama i – došlo je do zasluženog trijumfa. Od dva potencijalna konkurenta Ogrestinom filmu (Sve najbolje Snježane Tribuson i Život je truba Antonija Nuića, Fest 44), Nuićev poslednji učinak bio je izopšten iz konkurencije, a razlog je Majk Dauni, koji je producent Trube ali i jedan od članova umetničkog veća festivala. Nuićev Život je truba ovako je ispao žrtva, jer u pitanju je film koji je lako mogao da bude nagrađen u više kategorija. Sve najbolje Snježane Tribuson prijatno je iznenađenje ovogodišnje Pule. Za ulogu u tom njenom filmu Goran Navojec je zasluženo nagrađen za najbolju mušku epizodu. U međunarodnom programu takođe zasluženo trijumfovao je film o zabranjenoj ljubavi Nezakonito Rumuna Adrijana Sitarua.
…i Ksenija Marinković
Međutim, ovogodišnji festival u Puli bio je u znaku jedne glumice. Njeno ime je Ksenija Marinković, a nepravedno je nagrađena samo za glavnu ulogu u filmu S one strane. Žiri je bez problema ovu veliku umetnicu mogao da nagradi i za ulogu dijametralno drugačiju od one koju je ostvarila u Ogrestinom filmu a isto sjajnu, za ulogu u filmu Snježane Tribuson. Za razliku od lika žene koja u društvenoj i ličnoj tranziciji doživljava kulminaciju problema pripadnosti (S one strane), u filmu Sve najbolje Ksenija Marinković daje fantastičan omaž Štefici Cvek iz popularnog Grlićevog filma U raljama života, te na briljantan način ostvaruje ulogu gubitnice koja, verujući da to možda nije, uz splet samoobmana i klasičnih zabuna dolazi, baš kako i treba, za Božić do svoje nagrade. Zapaženu ulogu u ovom filmu ostvario je i Bogdan Diklić.
O značaju festivalskih premijera možda najbolje govori iskustvo filma Hjuston imamo problem slovenačkog reditelja Zige Virca, koji je iako bez velikog uspeha imao distribuciju u većem delu ex-Yu prostora, a ispostavilo se da je festivalski hit. Dokumentarna satira o jugoslovenskom svemirskom programu, sa Titom u glavnoj ulozi, film je vredan pohvale, ali i povratka pred publiku uz adekvatnu medijsku afirmaciju. Nakon što pogledate Vircovu majstoriju, s pravom se zapitate kako je moguće da ga neko (distributer) nije pretvorio u pravog pljačkaša bioskopskih blagajni čitave regije.
Za razliku od nacionalnog, program manjinskih hrvatskih koprodukcija bio je za učesnike znatno opasniji teren, na kome je trijumfovao rediteljski debi dvostruke (sada trostruke) dobitnice Zlatne Arene, Mirjane Karanović. Njen film Dobra žena nagrađen je za najbolju hrvatsku manjinsku koprodukciju, što je značajno priznanje poznatoj glumici i kao rediteljki.
Za potpisnika ovih redova, osim pomenute glumice Ksenije Marinković, događaj 63. Pule bilo je pretpremijerno emitovanje prve dve epizode najnovijeg projekta Dalibora Matanića, TV serije Novine. Snimana u Rijeci po scenariju Ivice Đikića i sa Brankom Katić u glavnoj ulozi, Novine su prva serija ovih prostora koja kvalitativno dostiže, u svakom smislu, one inostrane programe zbog kojih plaćamo skupe pretplate kablovskim operaterima. Život novinara, ali i onih koji rukovode (ili to žele) njihovim profesionalnim a samim tim i privatnim životom, sasvim će sigurno prevazići regiju i ostvariti uspeh na međunarodnom tržištu. Bravo za Matanića, prošlogodišnjeg Spartaka Pulske arene (Zvizdan).
Bila je to produkciona godina (2015), koja tek treba da bude prevaziđena na nekom novom, nadam se već sledećem izdanju Pula film festivala, koji sasvim je sigurno – ide napred.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Nedavno je Srbija uzela kredit od Banke Saveta Evrope za rekonstrukciju ustanova kulture, treći od 2021, iako većinu za koje se ranije zadužila još nije realizovala a neke nije ni počela. Obećanih a neostvarenih projekata ima mnogo više od ostvarenih
„Nemogućnost da se izmeni postojeće stanje stvari rađa beznađe i apatiju. Beznađe i apatija jesu jedna konstanta već decenijama. Pogotovo sada, kada savremeni svet zaista pokazuje svoje neverovatno lice destrukcije, razaranja“, kaže rediteljka „Ivanova“, predstave o poraženom intelektualcu, koja se sutra igra 50. put u Narodnom pozorištu
Dok jedni veličaju ovo filmsko ostvarenje, dobar deo publike negoduje i misli da produkcija nije prišla pevačicinoj priči pažljivo, već da na senzacionalistički način pokazuje brojne mračne trenutke preminule umetnice
U Italiji je prošle godine svaka tri dana ubijena jedna žena. Film o femicidu „There’s Still Tomorrow“ Paole Kortelezi pojavio se u Italiji u vreme burnih protesta protiv femicida, i 2023, postao gledaniji i od "Barbi" i "Openhajmera".Ujedno je i najbolje rangirano ostvarenje koje je režirala jedna Italijanka do sada.
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!