img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman – Deseti život

Avala ponovo pada?

12. decembar 2018, 20:47 Teofil Pančić
Copied

Prvenac mlade Saše Savanović osvežavajuće je i obećavajuće otkriće, duboko uronjeno u "vajb" današnjeg Beograda, "zabavnog" lovišta predatorskog kapitalizma

Odmah smo se ubacile u neke priče. Nametljivo smo se smejale i podvriskivale, pomalo đuskale i pušile iako pušenje nije bilo dozvoljeno. Tu smo se i združile s nekim strancima, odlično se provode i baš im je drago što su večeras došli. Naravno, svi su kreativni i tu su da prikažu svoju i nauče o tuđoj kreativnosti. Gradom su bili naročito oduševljeni: naša beda ih je očaravala! Ipak očekivali su malo više egzotike, uzbuđenja. „Zaboravi na evropsko vreme…“ pevali su. Prvi utisci: u grad su se slili u potocima, željni autohtonog, gladni neobičnosti, nenormalnosti, ružnoće, razmileli su se po ulicama, stanovima, klubovima, željni nečeg sirovog, stvarnog, od mesa, međutim u tom smislu nisu doživeli ništa do blaži fijasko. Za utehu ovo iskustvo je barem bilo jeftino – jeftina hrana, jeftini ljudi, jeftina zabava, jeftino piće i droga. Sve u svemu, bili su zadovoljni.

Čini se da savremena srpska proza, bar onaj njen najpropulzivniji i najuzbudljiviji deo, lakše hvata „vajb“ današnjeg Berlina, Beča ili Londona nego, recimo, Beograda. Je li to zato što su mnogi od najboljih i najperspektivnijih u privremenoj ili trajnoj emigraciji, ili zato što je nekako „lakše“ ukačiti duh vremena i mesta tamo negde, gde se gleda širom otvorenim i utiske upijajućim okom stranca, i gde imigrantske sudbine, same po sebi živopisne i (melo)dramske, nude preobilje literarnih mogućnosti? Kako god, čini se da Beograd uporno ostaje podzastupljen tamo gde bi ga trebalo biti najviše… A nova vremena i okolnosti vapiju za novim proznim izričajem, jer ovo odavno nisu varljivo idilična vremena iz Grlom u jagode, ni postnovotalasne osamdesete, ni mračne i pogibeljne devedesete, ovo je jedan novi svet koji zahteva nove poglede i nove postupke; na filmu se toga gdegde i nađe, pa i u pozorištu, i na televiziji (Jutro će promeniti sve?), ali u romanu… Tek se u poslednje vreme i tu nešto menja.

Saša Savanović (rođena u Novom Sadu 1986.) u debitantskom romanu Deseti život (Kontrast izdavaštvo) locira svoju protagonistkinju u grotlo današnjeg Beograda stisnutog, pa razmazanog, između patrijarhalno-malovaroške baze na kojoj je nikao, starograđanskog i socijalističkog moderniteta koji danas opstaju kao kulise na kojima počiva, „teškog nasleđa novije prošlosti“, i agresivnog periferijskog kapitalizma u nasrtljivoj ekspanziji; ova potonja pošast guta ama baš sve jer je večito gladna i voli svaku vrstu hrane, uključujući sve navedeno u prethodnoj rečenici, ali uključujući – o, i te kako! – i sasvim up-to-date „životne stilove“ urbanog hipsterskog sloja, za koji je globalni kapitalizam osmislio celu paletu proizvoda i usluga iz žanra „nonkonformističkog“ „društveno (ekološki, rodno etc.) osvešćenog“ i dakako „antikapitalističkog“ potrošačkog asortimana. Ona radi u nevladinoj organizaciji, pomalo, zapravo sve više, joj se gadi i taj posao i svet koji se oko njega vrti, i taj jezik i ti rituali; na drugoj strani, teško da bi je neki drugačiji izbor zadovoljio, jer su dosegljive alternative još gore, čak i sasvim nezamislive. Tavoreći na labilnoj granici između mladosti i prve sredovečnosti, između lelujavosti ranog životnog doba u kojem ne samo da nemaš odgovore na većinu važnih pitanja o sebi i svetu (mada ti se nikada kao tada ne čini da ih sve znaš!) nego to niko od tebe ni ne očekuje, i postepenog odustajanja od romantične zablude kako ćeš u svetu izdubiti neku rupu za sebe kakvu niko još pre tebe nije pronašao, te posledičnog „utemeljivanja“ u egzistencijalne modele koji će te po svoj prilici poklopiti za ostatak života, pa – šta izvučeš, izvukao si. Gotovo pa dnevnička/noćnička forma poslovnih sudara i lomova, noćnih lutanja u potrazi za prihvatljivo kvalitetnim zaboravom i nestabilne ljubavne priče-ponornice sa izvesnim Vinsentom, koji jeste i nije tu i jeste i nije stvaran, tmurne soc-proze porodičnog okvira za odrastanje, istovremeno je i odlično postavljen i potom vrlo zadovoljavajuće ispunjen okvir za portretiranje mesta (Beograda, Srbije, Balkana, Evrope…) i epohe, do granice uopštavajuće pretencioznosti ali vrlo retko preko nje. Drugim rečima, Saša Savanović piše roman koji je posve i na sasvim literarno opravdan i uverljiv način duboko uronjen u vreme i mesto, što ga pak ne čini ni na koji pogrešan način trivijalnim i „dnevnim“; naprotiv, čitajući ga, nametala mi se jedna paralela koja je, okej, možda i preterana, ali ne bih je ni odbacio bez temeljitijeg odvagivanja: da u ovom prvencu i u njegovoj protagonistkinji ima nečega, mnogo čega, od onog daha svežine i od one suverene uronjenosti u mesto i čas kakvi su krasili danas već kanonski prvenac Biljane Jovanović Pada Avala, a koji do dan-danas više i bolje govori o stanju duhova, ljudi i mesta sedamdesetih nego što bi to ikada moglo govoriti bilo šta što nije književnost, proza, ona od najprobranije sorte.

Jezik ovog romana, slojevitost, slikovitost, stilistička minucioznost bez napornog „cifranja“ i diskurzivna energija koja s lakoćom trpi i inkorporira i lirske i ironijske ekskurze i još mnogo toga, te generalno izražajno bogatstvo, daleko pretežu nad sitnijim nedostacima, poput nepotrebnog povremenog zapadanja u nerazgovetnost ili izvesnih viškova koje je dodatni rad mogao da „ispegla“. Dakle, sasvim ekstraordinaran debi koji nipošto ne bi trebalo propustiti, malo li je za jedan (književni) život? Za ostalih devet, videćemo.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

59. Bitef

02.avgust 2026. Sonja Ćirić

Vreme saznaje: Bitef je ostao i bez pete predstave, šta će biti s njim

I predstava "Ubij me" argentinske redfiteljke Marine Otero odlučila je da ne dođe u septembru na Bitef. Da li će Bitef moći da se održi sa samo dve preostale predstave

Festivali u avgustu

02.avgust 2026. S. Ć.

Šta se događa sa Beer festom i Zaječarskom gitarijadom

Još uvek nema najava kompletnog programa i ostalih neophodnih detalja o Beer festu i Zaječarskoj gitarijadi – na primer, da li će ih biti i u kom obliku

Festivali u avgustu

01.avgust 2026. S. Ć.

Guča i Nišvil: Zajednički su im truba i rakija

Posle Dragačevskog sabora trubača u Guči, u avgustu će slediti Nišvil džez festival. Tokom prvog će se piti rakija, a u Nišu će muzičare iz Nju Orleansa učiti kako da je peku

In memoriam: Vlatko Gilić (1935-2026)

01.avgust 2026. Đorđe Bajić

Reditelj dva igrana filma, oba su prikazana u Kanu

Vlatko Gilić je snimio dva dugometražna igrana filma i oba su prikazana u Kanu. Posle sukoba sa tadašnjim sistemom, povukao se iz javnosti

Arheologija

01.avgust 2026. Sonja Ćirić

Šta će Beograd uraditi sa arheološkim ostacima ispod Staklenca

Očekuje se da će rušenje Staklenca na Trgu republike otkriti vredne dokaze o prošlosti Beograda. Solun i Turska su arheološka otkrića uklopili u savremenu gradnju. Šta li će Beograd odlučiti?

Komentar
Kričak, Milić

Pregled nedelje

Veselin Milić uzvraća udarac

Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?

Filip Švarm
Vučić

komentar

Zašto Vučić uporno ponavlja da će „priznati poraz“?

Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku

Nemanja Rujević
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1856-1857
Poslednje izdanje

Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače

Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati se
Istraživanje NSPM: Srbija – jul 2026.

Umereni optimizam u priči bez unapred poznatog kraja

Intervju: Željko Hubač – pisac, dramaturg i scenarista

Grogirani Vučić

Sećanja i budućnost

Dogodine, ili one tamo, ponovo u svom Novom Sadu

Intervju: Kruno Lokotar, urednik

U vrtu knjiga

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure