
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
O pravom novinarstvu, "Vreme" broj 1555
Poštovani gospodine Ivanoviću, nisam ja pisala o novinarstvu zbog BIRN-a. Iskreno da vam kažem, za BIRN me, manje-više, baš briga. Nisam pisala ni zato što sam bila, kako vi to pežorativno insinuirate – „profesionalni PR“ Svetske banke. Pisala sam zato što sam 20 godina bila novinar. Od „Ekspres politike“ (gde me je novinarstvu učio Dragoljub Žarković), preko NIN-a, „Vremena“ i „Evropljanina“ (do ubistva Slavka Ćuruvije). O tome kakav sam novinar bila govore moji tekstovi, koje, ako niste lenji, možete naći u dokumentaciji tih novina.
Vaš odgovor meni je upravo primer onoga o čemu sam ja pisala.
Nije tačno da sam ja vašeg novinara uputila na EPS „kao jedini izvor informacija“ o ispumpavanju vode iz Tamnave. Sa vašim novinarom razgovarala sam, najmanje 45 minuta, na katolički Božić, 24. decembra 2014. godine. Nije tačno da sam ja „istraživanje relativizovala“ zato što nije pomenuta Svetska banka. Naprotiv, Svetska banka tim povodom nije reagovala pet dana baš zato što nije pomenuta. A reagovala je posle pet dana na mejl kojim je novinarka „Politike“ – koja je znala ko to finansira – zatražila objašnjenje. Njoj sam rekla isto što sam rekla i vašem novinaru. Nisam joj rekla – jer me to nije pitala – kako je netačna tvrdnja BIRN-a da firma koja je dobila posao nema iskustva. Da nisu imali reference, ne bi dobili posao, a to što vaš novinar nije bio dovoljno vešt da shvati odakle im reference nije moja krivica. Nisam joj rekla – jer me nije pitala – ni da firma koju ste vi promovisali tim tekstom nije mogla da dobije posao jer se nije ni javila na konkurs. Nisam joj rekla – jer me to nije pitala – ni da direktna pogodba sa nekom firmom – što ste vi zagovarali – zavisi od veličine ugovora. Što sam, inače, rekla vašem novinaru. Toliko o Tamnavi, mada je tu bilo još svega i svačega.
Što se tiče brojeva oko korona virusa, pravo da vam kažem u momentu kada sam pisala tekst, ja sam izgubila iz vida da je celu priču pokrenuo BIRN. I zbog toga se izvinjavam. Reagovala sam na ukupno izveštavanje ovdašnjih medija tim povodom. A mogla sam da izaberem i celokupno izveštavanje o epidemiji tog virusa u Srbiji. Inače, brojeve o preminulima revidiraju i revidirale su mnoge zemlje. Kina je to prva uradila posle smirivanja epidemije. BBC je izveštavao da se u Velikoj Britaniji mnogi slučajevi smrti od kovida 19 ne registruju zato što se dešavaju van bolnica i u zavisnosti od toga šta je navedeno u umrlici. Slično je izveštavao i CNN za situaciju u Njujorku. Itd, itd…
I ne, gospodine Ivanoviću, ja nisam rekla da su za ponašanje političara najodgovorniji novinari (a kamoli novinari BIRN-a). Za njihovo ponašanje su odgovorni samo oni. Ja sam samo navela da – možda naivno – verujem da političari ne bi bili arogantni i nevaspitani prema novinarima koji su objektivni, profesionalni i nezavisni. A i ako bi bili, to njihovo ponašanje prema obrazovanom, nearogantnom i vaspitanom novinaru bi toliko štrčalo da bi, mislim, morali da promene svoje ponašanje prema novinarima. O tome kako se oni generalno ponašaju nije moje da sudim. Lično mislim da o tome treba da sude građani ove zemlje na izborima.
Na kraju, gospodine Ivanoviću, moram da ispravim još jednu pogrešnu činjenicu – mada nebitnu za temu: nisam ja „profesionalni PR“. Ja sam profesionalni ekonomista koji je, igrom slučaja, dospeo i do novinarstva i do PR-a.
Jer, ako se već bavite novinarstvom, trebalo bi da znate da su činjenice neprikosnovene, a mišljenje je slobodno.
i nekadašnja novinarka „Vremena“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve