Nijedna istraga ne može da zanemari ulogu BIA, ulogu MUP-a u formiranju te grupe koja je vladajućim naprednjacima služila kao neka vrsta vanistitucionalnog JSO-a. Svaka fer istraga morala bi da pregleda kretanje svih optuženih na različitim događajima unazad osam godina – od Parade ponosa i Savamale, preko tribine, obračuna sa konkurentskim navijačkim grupama i učešća u lokalnim izborima do blokade rušenja divljeg hotela na Pančićevom vrhu
U nastavku slučaja „Belivuk“ došlo se do novih informacija, ali i do zbunjujućih izjava i poteza, što ne iznenađuje.
Najpre, u petak 30. jula tužilaštvo za organizovani kriminal podnelo je optužnicu protiv grupe Veljka Belivuka na okolnosti koje su ranije bile predočene javnosti: oni se terete da su odgovorni za smrt pet osoba, kao i za neka „manja“ dela kao što su posedovanje oružja, droge i neka silovanja.
Na optužnici je 31 ime. Uglavnom, tužilac je na preko 320 stranica izneo on što je sakupio u istrazi, kvalifikovao i čeka da sud uradi svoje: da potvrdi optužnicu i da počne sa novim „procesom veka“ koji bi trebalo da nam u sitna crevca pokaže surovost grupe Veljka Belivuka i da ih pošalje možda na doživotnu robiju.
Ako je prema onome što su nam nedeljama i mesecima iznosili Aleksandar Vučić i Aleksandar Vulin, ova kriminalna grupa neće videti beloga dana i provešće u zatvoru ostatak života; ako je prema onome što je redovan način borbe protiv organizovanog kriminala, Belivuk i društvo, uprkos želji da „zamute vodu“, neće moći da se izvuku sa robije i svako ko im govori da bi njihova sudbina mogla da se promeni, laže ih; ako je Srbija iole država zasnovana na vladavini zakona, ne postoji niko ko bi mogao njih da oslobodi.
U tom smislu, postupak koji treba da usledi samo je ostvarivanje onoga što se u teoriji zove pravo na pravično suđenje: u to da će oni pokazati da su nevini ili da će promeniti vlast pa će neko da ih oslobodi – niko ne bi trebalo da veruje. Postupak koji se čeka treba da pokaže nekoliko stvari: na koji način su počinjeni zločini za koje se terete Belivuk i kompanija, kako je ta banda funkcionisala, za koga je radila i da li je bilo ikakvih političkih veza.
Međutim, dok se to ne desi i dok ne budemo videli Belivuka i ostale kako „iznose odbranu“, van pravosuđa traje paralelni proces koji svojim političkim kontekstom može da uzdrma i monolitnu vlast Aleksandra Vučića. U tom procesu se pokazuje pravi karakter vlasti i njenih naistaknutijih članova, pa javnost iz dana u dan ima priliku da sluša različita tumačenja onoga što se dogodilo kada je reč o procesuiranju zločina za koje je optužena grupa Veljka Belivuka.
Vučić, Vulin i ostali ministri i „istaknuti članovi stranke“ poput Glišića demonstriraju iz dana u dan ono što je bila ključna odlika radikala, onako kako ih je Šešelj napravio: stvaranje haosa u javnosti, pozivanje na špijunske izvore, forsiranje lažnih vesti proisteklih iz „bezbednosnih službi“, pretnje upućene svima koji nisu za njih i, uopšte, pokušaj da se uzdrma svaki razum i svaka rasprava koja bi mogla da doprinese razrešenju slučaja „Belivuk“ – ako ima šta da se razreši.
…Z. Dolovac i A. Vulin
JESTE FBI, NIJE FBI
U prošlom broju „Vremena“ objašnjeno je da je čitava akcija protiv grupe Veljka Belivuka pokrenuta tek nakon što su informacije stigle iz Amerike, iz FBI-ja (Federalnog istražnog biroa). I bez insajderskih informacija i bez citiranja saopštenja FBI-ja iz juna ove godine a koje je objavljeno na sajtu američke ambasade u Beogradu, zdravorazumskom analizom hronologije događaja bilo je jasno da se nešto važno dogodilo u ranu jesen prošle godine što je nagnalo Vučića da krene „u obračun sa mafijom“.
I da je Srbija „normalna“ država, sve bi bilo kako treba: ne postoji niko ko ne bi podržao svoje bezbednosne organe i institucije da se „obračunaju“ sa organizovanim kriminalom. Međutim, Srbija je godinama slušala da je jedini kriminal u Srbiji onaj koji je vezan za opoziciju i ljude koji ne podržavaju Vučića, iz bilo koje sfere života, a svaka naznaka i prijava da postoji veliki kriminal u državi dočekane su na nož i služile su da se optuže donosioci tih informacija.
Tako je ovaj režim za devet godina od opozicije i „kritičke javnosti“ napravio organizovanu kriminalnu grupu kojoj je sve pripisivano, a u isto vreme je tolerisao divljanje onih koje je sam regrutovao.
Svaka poštena policijska istraga ili tužilačka ne može da zanemari delovanje grupe Veljka Belivuka od starta, a to je tamo negde u 2013, 2014. godini. Nijedna istraga ne može da zanemari ulogu BIA, ulogu MUP-a u formiranju te grupe koja je vladajućim naprednjacima služila kao neka vrsta vaninstitucionalnog JSO-a. Svaka fer istraga morala bi da pregleda kretanje svih optuženih na različitim događajima unazad osam godina – od Parade ponosa i Savamale, preko tribine, obračuna sa konkurentskim navijačkih grupama i učešća u lokalnim izborima do blokade rušenja divljeg hotela na Pančićevom vrhu. U svim tim događajima pojavljuju se ljudi koji jedni na druge liče i koji najviše podsećaju na skupinu kojom je upravljao Veljko Belivuk.
Razume se, daleko smo mi od te „istine“ i pitanje je da li ćemo ikad doći do toga da saznamo na koji način je upravljano tom grupom za specijalne operacije koja je imala, na političkom nivou, posao da zastrašuje protivnike režima.
Da se to ne dogodi, da se sve odvuče na drugu stranu, postarao se sam Vučić, angažujući svog omiljenog čoveka iz Vojvodine, Miloša Vučevića, gradonačelnika Novog Sada i advokata, da i u ovom postupku podnese krivičnu prijavu protiv Vučića i Vulina. Naime, Vučić je sam u Dnevniku RTS-a u nedelju 1. avgusta – najavivši prethodno i sam sebe na svom Instagram profilu – rekao da će samog sebe da tuži i da sam insistira na istrazi protiv sebe. Takođe, ponavljao je i omiljenu radikalsku mantru o poligrafu: „Neka me javno saslušaju na poligrafu, sam se prijavljujem.“ Ove i slične parole ne znače ništa osim što dodatno demonstriraju silu i pokazuju ono o čemu je takođe bilo reči na stranicama „Vremena“: aikido pristup! U konkretnom slučaju to znači – nećete vi mene da ispitujete, nego ću ja sam da organizujem da budem ispitan i proveren, i naravno, da Sveti Poligraf odluči o tome šta je istina, a šta ne.
Vučić je ovaj kontranapad pokrenuo dan nakon što je njegov ministar vojni dr Neša Stefanović izričito izjavio da je u akciji protiv Belivuka postojala pomoć FBI-ja. To je na društvenim mrežama protumačeno kao samoodbrana tipa: Neša se pozvao na Amere, sad mu ne mogu ništa.
NEBO JE GRANICA
A sve se dogodilo zbog činjenice da srpska policija, tužilaštvo i BIA ne bi mogli da imaju neke konsolidovane dokaze protiv Belivuka i grupe da nije bilo saradnje sa FBI-jem koji je pre manje od dve godine počeo da „sluša i prati“ skoro sve kriminalne grupe širom sveta preko aplikacija i telefona koje im je podmetnuo sledeći njihovu „potrebu“ za kriptovanom komunikacijom.
Jednostavnije, Ameri su kriminalcima, pa i ovima ovde, dali oruđe za koje su ovi verovali da je bezbedno za razmenu poruka, i samo im je bilo preostalo da urade transkripte razgovora, prate „akcije“ kriminalaca i pohapse ih širom sveta.
To kaže FBI, to nam je saopštio Stefanović i to je negirao Vučić u svojevrsnom rijaliti obračunu i sa svojim najbližim saradnikom i sa istinom, čini se. Naime, on nam je rekao da su sve uradile srpska policija i Služba, u sadejstvu sa tužilaštvom. Čini se da to nije potpuna istina…
I sad, videćemo na čemu smo. Da li je tužilaštvo sposobno da kontroliše ovaj postupak ili će se sve nastaviti kao pravosudna sprdnja u režiji „najboljeg studenta Pravnog fakulteta svih vremena“? Dok se čeka na ovo razrešenje i dok sam Stefanović u novoj izjavi u utorak 3. avgusta demantuje samog sebe i govori da on nikada nije rekao da je FBI učestvovao u istrazi protiv Belivukove grupe, u javnost dolaze nova i nova pitanja.
Tako, na primer, pojavljuje se ime čoveka koji se zove Bojan Hrvatin: navijač je FK Rad, zaklao je 2005. navijača FK Voždovac, prvobitno je osuđen na 30 godina zatvora, kazna mu je docnije preinačena na 15 godina, a pušten je na slobodu posle 13 odležanih godina. On je jedan od članova grupe koji se pominje kao mogući svedok saradnik – navodno je priznao sve i pomoći će tužilaštvu da na lakši način potkrepi dokaze o kriminalnim delima klana Belivuk.
Pitanje je da li se Fabula, što je nadimak Hrvatina sa tribine, nagodio da radi „za Službu“ kako bi mu kazna bila smanjena i da li je bio „ubačen“ u grupu Belivuka da bi mu se lakše dokazala dela?
Kako bilo, tek smo na početku. Na jesen će se čekati da optužnica bude pravosnažna i da se krene sa postupkom. Veliki broj optuženih traži veliku sudnicu i nudi bezbroj mogućnosti da se ročište ne održi.
Videćemo da li će sud na to moći da odgovori. Dok se priprema teren za još jedno „suđenje veka“, pratićemo kakve su posledice dela koja su bila povezana sa delovanjem ove grupe: ko je iz MUP-a i države štitio kriminalce, ko ih je sponzorisao, ko je prisluškivao, kako su se prisluškivali, ko je za to znao, ko je odobrio i šta piše u transkriptima. Možda se ponovi „tika-taka“ scenario iz Makedonije, a možda ne bude ništa. Vučić i njegovi su prema Amerima više nego servilni.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Manje od dva dana blokade – toliko je vremena bilo potrebno da se uvidi koliko je javni medijski servis slab i nemoćan, kako spolja tako i iznutra. U trenutku pisanja ovog teksta, osmi je dan blokade, a šesti kako RTS ne emituje svoj program. Izgleda i da se suočavaju sa štrajkom unutar kuće. A suština blokade RTS-a nije u onome što objavljuje, nego u onome što prećutkuje
U mesecima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu plamen pobune proširio se po celoj Srbiji. Prvi protesti krenuli su u Novom Sadu odmah nakon tragedije. Vlast je odgovorila hapšenjima, kordonima policije i zastrašivanjem, ali umesto smirivanja demonstranata usledili su novi protesti
Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
“Stojim u kordonu, a moja ćerka mi viče ‘av, av, ubice’. Kako da postupim? Da mi narede – bacio bih pendrek i pancir i stao na stranu svog deteta”, kaže za “Vreme” policajac sa juga Srbije koji po potrebi radi u Policijskoj brigadi Beograd
Nedavno formiranje vlade Đure Macuta jeste deo režimske osvete i cinizma. Najviše se to vidi po “crnoj trojci” novih ministara postavljenih da se obračunaju sa delovima društva koji su predvodnici i simboli velikog višemesečnog bunta, čiji je povod bio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je odneo 16 ljudskih života. Treba rasturiti prosvetu, univerzitete, nepoćudne medije i delove pravosuđa koji odbijaju da slušaju naredbe, što javno, saopštenjima, što krijući se iza zakonskih procedura. Za to su izabrani oni koji neće imati problem da urade sve što im se kaže, pa i da pojačaju naredbe svojim invencijama
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!