Privatnici koji su zakupili deo pogona propalog društvenog giganta nameravaju da ga privatizuju i da ožive tekstilnu proizvodnju. Da umeju uspešno da rade, pokazuju njihovi poslovni rezultati
PROIZVODNJA VEŠA: Pogon Cherisha
Beogradski vunarski kombinat, nekada po obimu proizvodnje jedna od najvećih tekstilnih fabrika u Beogradu, trenutno je u restrukturiranju i sada zapošljava samo oko 150 od nekadašnjih više od hiljadu radnika. Međutim, u pogonima ove fabrike ukupno radi više od 500 ljudi, koji su zaposleni u BVK-u i u još devetnaest malih privatnih firmi. Ove firme su pre dve-tri godine zakupile trećinu proizvodnog prostora starog društvenog giganta i u njegove pogone preselile svoju proizvodnju.
„Posebno je zanimljivo da od tih devetnaest firmi, čak sedamnaest posluje u oblasti tekstila, zajedno zapošljavaju između 350 i 400 radnika i prave promet od najmanje pola milijarde dinara“, kaže za „Vreme“ Vojislav Crnjanski, vlasnik firme Sanja dizajn, koja je jedan od zakupaca prostora u BVK-u. On dodaje da su ove firme posebno ponosne na svoje poslovne rezultate, jer ostvaruju veću proizvodnu efikasnost od one koju je imao stari kombinat. „Mnogi od nas proizvode u dve, a neki čak i u tri smene, pa se ovde i u pola noći može čuti zujanje mašina“, objašnjava Crnjanski.
ČARAPE: Sanja dizajn
PODSTANARI: Među zakupcima najviše je proizvođača čarapa, čak pet: Gerbi, BMD Socks, Savarad, Vrač i Sanja dizajn. Tu se nalazi i jedan od najznačajnijih domaćih proizvođača sportske opreme NAAI, koji osim što snabdeva domaće sportske klubove, svoju robu izvozi u Mađarsku i zemlje bivše Jugoslavije, ali i u SAD, Dansku i Nemačku. Firma Arlekino proizvodi žensku modnu konfekciju, a Jatriks trikotažu. Zakupac prostora u BVK-u je i proizvođač mebl-štofova Granteks, zatim Pan koji proizvodi veš marke Cherish. Egalteks se bavi veleprodajom tekstila, a Hemoterm održavanjem uređaja i opreme u tekstilnoj industriji. Firma Fidafil radi teksturizaciju prediva i tako obrađenim repromaterijalom snabdeva većinu „suseda“ u BVK-u, a pored toga ostvaruje i znatan izvoz. Vojislav Crnjanski tvrdi da to što su zakupci u BVK-u uglavnom tekstilne firme čiji se proizvodni programi međusobno dopunjuju, a negde i „prethode“ jedni drugima, nije uopšte slučajno. On kaže da su mnoge od njih i pre preseljenja u prostorije BVK- međusobno tesno sarađivale i imale slične probleme, recimo nedostak prostora za širenje, koji je preseljenjem na ovu lokaciju uglavnom rešen.
KONZORCIJUM: „Na ovoj lokaciji dobili smo dovoljno prostora da širimo svoju proizvodnju, time i šansu da osvajamo nova tržišta. Takođe, nas dvanaest je oformilo konzorcijum koji će se kandidovati za privatizaciju BVK-a, jer smatramo da možemo da ga oživimo. Uostalom, njegova proizvodnja je potpuno kompatibilna sa našim proizvodnim programima“, objašnjava za naš list Nenad Acan, vlasnik i direktor firme NAAI. Paradoksalno, već odavno otpisani BVK danas je mesto gde se mesečno proizvede više od pola miliona čarapa, stotine hiljada komada donjeg veša, dresova i ostale sportske opreme, desetine hiljada komada trikotažnih i konfekcijskih artikala, tone teksturiranog prediva i hiljade metara različitih tkanina.
Stari vlasnik
Beogradski vunarski kombinat počeo je da radi pre Drugog svetskog rata i ubrzo postao jedna od vodećih tekstilnih fabrika u Kraljevini Jugoslaviji. Vlasnik i direktor nekadašnjeg kombinata bio je poznati predratni fabrikant Vlada Ilić, prvi gradonačelnik Beograda i nosilac ordena svetog Save. On je zajedno sa Đorđem Vajfertom, braćom Đorđem i Gedeonom Dunđerski i Vladislavom Ribnikarom bio jedan od najistaknutijih članova Dunavskog kola jahača, društva koje mnogi smatraju začetnikom konjičkog sporta na ovim prostorima. Osim konjičkog sporta, Vlada Ilić je ostavio trag i u sokolstvu, jer je bio osnivač Sokolskog društva Beograd XI – Karaburma, čiji su članovi mahom bili zaposleni u njegovim fabrikama ili su živeli u okolini. Veliki ugled koji je Ilić uživao pre rata dobro oslikava podatak da mu je na venčanju sa Olgom Dunđerski venčani kum bio kralj Aleksandar I Karađorđević. Po završetku Drugog svetskog rata, Vlada Ilić je uhapšen kao narodni neprijatelj i ratni profiter i trebalo je da bude likvidiran. Od smrti ga je, priča se, spasao Vinston Čerčil, koji se za njega založio kod Tita. Iz zatvora je zbog bolesti pušten početkom pedesetih, ali je ubrzo umro.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!