Deo vernika smatra da su govori patrijarha srpskog Irineja kada je u pitanju Kosovo umereni i "na mestu", kakvi i dolikuju verskom poglavaru. S druge strane, "tvrđa struja" mu zamera na višku diplomatije, ocenjujući njegove poruke kao preterano pomirljive i nedovoljno oštre. Verovatno da im, naviknute na zapaljive i takoreći ratničke govore pojedinih crkvenih velikodostojnika, smeta odmereni ton prvog među jednakima
„Najvažniji zadatak naše crkve i naroda je pomoć državi da sačuva naše sveto mučeničko Kosovo od svih koji bi da ga prigrabe. Kosovo je naša sveta zemlja i moramo biti spremni na svaku žrtvu da bismo ga sačuvali, makar ona zahtevala stradanja. Ako mi zaboravimo Kosovo, zaboraviće i ono nas“, kazao je patrijarh Irinej na dan kada je ustoličen, dodajući da bez svetinja na Kosovu Srbija ostaje „bez uma i duše“.
Šest meseci kasnije, u četvrtak 22. jula, u 16.55 oglasila su se zvona na svim pravoslavnim hramovima. Tačno u pet, u crkvama i manastirima SPC-a počeo je moleban, služen za povoljno rešenje statusa Kosova i Metohije. (Savetodavna) odluka Međunarodnog suda pravde (MSP) u Hagu već je u tom trenutku bila poznata. Otud verovatno i ne čudi što molebanu u Hramu svetog Save u Beogradu nije prisustvovalo više od 150 ljudi.
Poziv da dođu na moleban vernicima je uputio patrijarh Irinej u svom govoru pred odluku MSP-a. Na početku govora, održanog u Patrijaršiji, pozvao je srpski narod da ostane sabran i da slogom doprinese miroljubivoj odbrani Kosova i Metohije. Naglasio je pritom da Srbija vodi jednu od najvećih bitaka u svojoj istoriji da sačuva svoju dušu i svoju Svetu zemlju.
ODMERENO: Patrijarh Irinej
No, za razliku od svetovnih lica koja su se poslednjih nedelja i meseci obraćala građanima s puno optimizma, patrijarh Irinej je bio oprezniji. „Znamo da nas čeka još teških dana i da ovo iskušenje nije poslednje“, poručio je, dodajući da šta god da bude odlučeno „mi se moramo izboriti da se pregovorima dođe do najcelishodnijeg rešenja koje će biti prihvatljivo za Srbe i Albance, da bi zajedno živeli u miru i blagostanju i imali bezbednu budućnost“. Nekoliko dana pre toga, na proslavi gradske slave u Prokuplju, kazao je da očekuje mudru odluku MSP-a i da se moli da ona bude trajno rešenje za oba naroda. Patrijarh srpski Irinej koristio je svaku priliku da govori o patnjama Srba na Kosovu, ali naglašavajući da se Kosovo mora braniti istorijom, kulturom i ljubavlju prema njemu, kao i da je neophodan suživot Srba i Albanaca.
Govori patrijarha tumačeni su različito. Deo vernika smatra njegova obraćanja narodu odmerena i „na mestu“, onakva kakva i dolikuju verskom poglavaru. S druge strane, „tvrđa struja“ zamera mu na višku diplomatije, procenjujući njegove poruke kao preterano pomirljive i nedovoljno oštre kada je u pitanju „odbrana Svete zemlje“. Verovatno da delu vernika, naviknutog na zapaljive i takoreći ratničke govore pojedinih crkvenih velikodostojnika, smeta ton prvog među jednakima. Pogotovo što se situacija sa bivšim episkopom raško-prizrenskim Artemijem još nije smirila, a odbegli monasi sa Kosova i Metohije uporno odbijaju da se vrate u svoje manastire. Njihov duhovni otac, penzionisani vladika Artemije, veoma omiljen među delom vernika, poznat je po (pre)jakim rečima, pogotovo kada je reč o očuvanju Kosova u okviru Srbije.
Kao „svedoka“ da Crkva više ne brani dovoljno odlučno Kosovo i Metohiju, pojedini su navodili Pitera Fejta, šefa Misije EU na KiM. Naime, u govoru održanom pred Evropskim parlamentom pre oko mesec dana, Fejt je pomenuo i promene u pristupu SPC-a prema Kosovu. Rečenica koja je dospela u medije glasila je da je „tranzicija SPC-a prema umerenijem pristupu po pitanju Kosova takođe još jedan pozitivan pomak“. Međutim, ubrzo su Sveti arhijerejski sinod i patrijarh srpski zatražili ispravku prevoda i izvinjenje od Evropske unije.
Naime, original je glasio da je „tranzicija SPC-a prema umerenijem pristupu na Kosovu takođe još jedan pozitivan pomak“.
„Razlika između ‘umerenijeg pristupa (ponašanja) na Kosovu’ i ‘umerenijeg pristupa po pitanju Kosova’ (da li po pitanju statusa?) veoma je velika i predstavlja grubu grešku za koju je Njegova svetost tražio javnu ispravku i izvinjenje od strane kancelarije EU“, navedeno je tada u saopštenju za javnost SPC-a, uz rečenicu da Crkva niti menja niti namerava da menja svoj stav o pitanju koje je jasno regulisano Ustavom i voljom građana. Međutim, sam pomen umerenijeg pristupa od strane stranog zvaničnika, ma na šta da se odnosio, imao je loš odjek kod dela vernika koji su to shvatili kao popuštanje u borbi.
„Nama ostaje da budemo mirni i spokojni, da se koristimo svim sredstvima ljudskog morala da dođemo do cilja i dokažemo pravo na našu najsvetiju zemlju. Mogu da donesu bilo kakvu odluku, ali je srpski narod nikad neće prihvatiti, jer znamo da se ono što je nepravedno uzeto mora na kraju i vratiti“, kazao je u svojoj besedi, nakon održanog molebana, patrijarh Irinej.
Prilikom obraćanja poglavar SPC-a poručio je vernicima da ne gube nadu, dajući primer Jevreje koji su na svoju državu čekali dva milenijuma.
Ostalo je nejasno zašto je moleban zakazan za pet posle podne, kada se znalo da će do tada odluka već biti donesena.
Moleban je služen i na Kosovu, a u crkvi manastira Gračanica služili su administrator Eparhije raško-prizrenske mitropolit Amfilohije i vladika lipljanski Teodosije. Tamošnju besedu održao je mitropolit Amfilohije, kazujući da je mišljenje MSP-a „nastavak bezakonja“ i „nasilja“.
„Mi se nalazimo na svetom mestu, raspetom više od 600 godina. Kosovsko raspeće 1389. godine traje neprekidno do naših vremena. To raspeće se i danas nastavlja. I 1999. godine kada su moćnici ovog sveta nastavili delo tiranina Murata sultana bombardujući svetu kosovsku zemlju ponovo ugrožavajući dušu i biće ovog svetosavskog naroda“, govorio je mitropolit Amfilohije, poredeći sudije MSP-a sa Pontijem Pilatom.
U nedelju, 25. jula, u obnovljenom Vladičanskom dvoru u Prizrenu održana je sednica Eparhijskog saveta, prva posle 1999. godine. Kao dokaz, kazali su, da se Crkva ne odriče svojih svetinja i vekovnog sedišta Eparhije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izvršna vlast najavljuje da će neugodno Tužilaštvo za organizovani kriminal pretvoriti u odeljenje Višeg tužilaštva u Beogradu – koje vodi lojalni Nenad Stefanović. O tome za novi broj „Vremena“ govori predsednik Visokog saveta tužilaštva Branko Stamenković
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Potpuno mi je nejasno šta zaista znače floskule koje pojedinci koriste o otuđenju, odvajanju i ugrožavanju države od javnih tužilaca. Simptomatično mi je da su se one pojavile kada su nadležna javna tužilaštva, postupajući po zakonima, otpočela postupanje po službenoj dužnosti u vezi sa krivičnim postupcima u koje su uključeni i visoki predstavnici izvršne vlasti. Podsetiću da je vlada više puta proklamovala borbu protiv korupcije kao jedan od najbitnijih ciljeva svog rada
Šta se režim nada da će dobiti čekanjem? Jesu li te nade opravdane? Šta pobunjeno društvo – studenti, građani, opozicione partije – može da učini da natera Vučića da što pre raspiše vanredne parlamentarne izbore? Koje su lekcije iz Mionice, Negotina i Sečnja? Da li išta više znamo
Ko god je na rukovodećim pozicijama u Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA) do skoro bio ili se sprema da ih preuzme – dobro je za vlast, loše je za narod. Time su otklonjene sve dileme oko toga šta znači to što je umesto “druga Marka” šef operative u BIA postao “drug Nidža”
Krajem 2025. godine, zahvaljujući potpunoj nezainteresovanosti vlasti da rešava probleme, Srbija se našla u trostrukom energetskom problemu – nije poznato kako će se rešiti saga sa Naftnom industrijom Srbije, nije poznato odakle će Srbija ubuduće kupovati gas, a ni Elektroprivredi Srbije ne piše se dobro
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti
Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!