
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Na prvim višestranačkim izborima 9. decembra 1990. godine u trci za prvog čoveka Srbije bilo je čak 32 kandidata. Miloševića su tada, između ostalih, pokušavali da ugroze Vuk Drašković, Vojislav Šešelj, Ivan Đurić, Sulejman Ugljanin…
Slobodan Milošević, kandidat SPS-a, ubedljivo je pobedio već u prvom izbornom krugu jer je osvojio 65,35 odsto, odnosno, 3.285.799 glasova birača. Drugi je bio Vuk Drašković, kandidat SPO-a koji je dobio 824.674 glasa. Ivan Đurić, kandidat Saveza reformskih snaga i UJDI-ja dobio je poverenje 277.398 građana, Sulejman Ugljanin, kandidat SDA, osvojio je 109.459, a Vojislav Šešelj je u izbornu trku ušao kao kandidat Grupe građana i dobio 96.277 glasova.
Na drugim, prevremenim izborima 20. decembra 1992. godine učestvovalo je sedam kandidata. U trku sa Miloševićem upustili su se Milan Panić, Milan Paroški, Dragan Vasiljković – Kapetan Dragan, Jezdimir Vasiljević. Slobodan Milošević, kandidat SPS-a, ponovo je izabran već u prvom krugu jer je dobio 2.515.047 glasova, odnosno 56 odsto glasova birača koji su izašli na izbore. Milan Panić, kandidat iza koga je stao Depos, dobio je 1.516.693 glasa, odnosno 34,02 odsto, Milan Paroški, kandidat Narodne stranke, dobio je 147.693, odnosno 3,31 odsto glasova.
Naredni, ovog puta redovni izbori za predsednika održani su 1997. godine, i to dva puta i u dva kruga. Prvi put izbori su održani 21. septembra i na njima je bilo 17 kandidata: Zoran Lilić bio je kandidat SPS-a, JUL-a i ND-a, Vuk Drašković kandidat SPO-a, Vojislav Šešelj, kandidat Srpske radikalne stranke, Vuk Obradović, kandidat Socijaldemokratije, Miodrag Mile Isakov, kandidat koalicije Vojvodina, Dragoljub Mićunović, kandidat Demokratskog centra, Nebojša Čović, kandidat Demokratske alternative i Seljačke stranke Srbije… Ali ni posle drugog kruga, u koji su ušli Lilić i Šešelj, Srbija nije dobila predsednika. Zoran Lilić dobio je 1.474.924 glasa. Vojislav Šešelj je bio drugi sa 1.126.940 glasova.
U drugom pokušaju, 7. decembra 1997, blok levice koju su tada činili SPS, JUL i ND promenio je kandidata. Novi trkač je bio Milan Milutinović koji je uspeo da pobedi lidera SRS-a Vojislava Šešelja. Za kandidata leve koalicije Milana Milutinovića glasalo je 2.181.808 ili 59,23 odsto onih koji su izašli na birališta. Vojislav Šešelj dobio je 1.383.868 glasova ili 37,57 odsto glasova.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve