Sudeći po najnovijim vestima, deca se od pelena imaju naučiti šta je muka i trpljenje, te da uobičajeno shvatanje po kom imaš neke obaveze prema sistemu, ali zauzvrat dobijaš prava – ne važi
Početkom septembra svi se setimo da u ovoj zemlji žive i deca, te da upravo polaze u škole i vrtiće, pa se po inerciji malo i njima bavimo. Ovog septembra, međutim, država se ne bavi samo školarcima. Sudeći po najnovijim vestima, deca se od pelena imaju naučiti šta je muka i trpljenje, te da uobičajeno shvatanje po kom imaš neke obaveze prema sistemu, ali za uzvrat dobijaš prava – ne važi. Negde se zagubio ovaj deo sa pravima.
foto: ivan šepićEKSPERIMENT NAD DECOM: Reforma školstva
Najnovija vest kaže da će od 1. januara naredne godine biti ukinut povraćaj PDV-a na opremu i hranu za bebe, a sve zbog četvrte i pete tranše aranžmana sa MMF-om. Kako bi utešili roditelje, donosioci odluka odlučili su da povećaju roditeljski dodatak. Lepo, samo ima jedna kvaka: povraćaj PDV-a iznosi između 12.000 i 16.000 dinara godišnje, a roditeljski dodatak, koji se isplaćuje jednokratno, biće povećan za svega nekoliko hiljada dinara. Za razliku ove dve sume može se kupiti između 10 i 12 paketa pelena. Ispada da je država Srbija svakoj bebi uskratila po jedno pakovanje pelena mesečno. Uz to je i pomešala dve različite mere: povraćaj PDV-a je poreska olakšica, a roditeljski dodatak mera stimulacije nataliteta.
Ali dobro, može dete da ide i gologuzo, pa i da se doji do pete godine života. PDV na majčino mleko još nisu uveli, ali, ako MMF zatraži… Nego, ne dao mu bog da tako tanko obučeno i neuhranjeno ima i tu nesreću da mu oba roditelja rade ili da ima samo jednog roditelja, pa da mora u vrtić. Iako kukamo na sve strane da je dece sve manje, na neki volšeban način smanjuje se i broj slobodnih mesta u vrtićima. Ne brinite, niču privatni vrtići na sve strane, a gradska vlast u Beogradu subvencioniše upis onih koji još nisu sasvim prohodali ili progovorili, ali vreme je da nauče kako život čine rang-liste, takmičenja i oštra konkurencija, te da velika većina uvek i zanavek ostaje ispod famozne „crte“.
Da crta nije crta, nego prečka koju neko stalno pomera sve više i više, do nedostižnih visina, mali balavci će shvatiti kad im se još malo razviju kognitivne funkcije. Uglavnom, sve i da „upadnu“ u subvencionisani privatni vrtić, mame i tate će samo u teoriji plaćati 6000 dinara, koliko bi ih inače koštao „državni“. U praksi, privatni vrtići, doduše ne svi, izmišljaju stalno nove i nove troškove, pa ko može – platiće. Ko ne može, nek proba svom trogodišnjaku da objasni šta su to klasne razlike. Uz to, prema podacima koji nam dolaze „sa terena“, od roditelja koji uz subvencije upisuju decu u privatne vrtiće, ove ustanove često nemaju dnevno svetlo ni dvorište, a izgledaju „kao da u menzi praviš žurku sa neonskim svetlima i stroboskopom“, kako za „Vreme“ jedan otac opisuje privatni vrtić u koji ga je uputila lokalna samouprava. Isti vrtić, namenjen deci uzrasta od 12 meseci do dve godine, nema dvorište, ali ima terasu na spratu. „Srećan sam što mi je dete bucmasto, pa ne može da proleti kroz ogradu“, dodaje isti roditelj.
Kad prežive rođenje, vrtić i predškolsko, za decu tek počinju prave muke, jer prvi put u životu imaju prave obaveze, kojih se neće ratosiljati do kraja života. Ali, to već spada u domen egzistencijalističkih sladunjavih sentimenata. Praktični problemi su mnogo ozbiljnija muka: koliko košta komplet udžbenika, kolika je prosečna težina đačkog ranca, može li polovan udžbenik ili ne, ko ima pravo na besplatne školske knjige… A to je samo delić problema proisteklih iz famozne „reforme školstva“ koja još od ranih dvehiljaditih do danas nije odmakla dalje od sumanutog društvenog eksperimenta koji vlasti sprovode nad tuđom decom.
Da od zla ima gore, govori i činjenica da ovaj dečji hod po mukama prolaze samo deca koja su se rodila, narodski rečeno, „zdrava i prava“. Deci sa smetnjama u razvoju ili sa posebnim potrebama život je još teži. Gotovo deset godina svima su usta puna „inkluzije“, a sada vidimo da sistem prećutno gura decu sa posebnim potrebama u specijalne škole.
Nedavno smo dobili novog ministra prosvete, pa, premda nijedan stari nije uveo red u obrazovni sistem, i od ovog imamo neka očekivanja. Taj se odmah setio kako da istera još para iz roditeljskih džepova: predlaže da budu novčano kažnjeni oni čija deca imaju mnogo izostanaka. Pa vi vidite šta ćete ako vam dete zakači mononukleozu ili, ako je u kolicima, zbog nedostatka rampe u školi, ne može da se dokobelja kabineta za likovno. Ah, da, nema veze, kao roditelj, imaćete priliku da se osvetite: najavljeno je da će odsad roditelji ocenjivati rad nastavnika, pa vi lepo ocrnite ovog što predaje deci crtanje. Malo mu je njegova muka i pretnja otkazom zbog „viška zaposlenih u prosveti“, utrljajte mu i vi so na ranu, kad već sebi i svom detetu ne možete da olakšate život. I ne zaboravite da se izvinite detetu što ste ga samim činom začeća doveli u jednu vrlo neprijatnu situaciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dijana Hrka i Milomir Jaćimović nisu samo pojedinci u štrajku glađu – oni su simbol moralne povrede koju oseća celo društvo. Kada moralnu povredu posmatramo u političkom kontekstu, postaje jasnije zašto inače razumni i pristojni ljudi mogu da osete snažan bes ili čak mržnju prema onima koji se ponašaju cinično i bez trunke empatije
“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”
Šta je ušlo u te male ljude po srednjim školama te su zaustavili svoje živote na dva dana kako bi poslužili kao leđa jednoj ženi, da ne leži bez ikoga dan i noć naspram Ćacilenda? U srednjoškolcima se razbuktao požar saosećanja i solidarnosti. Jer, Dijana Hrka je taman tih godina da bi mogla biti majka svakoga od njih. A majka se nikada ne ostavlja sama
Kako su poslanik SNS Milenko Jovanov i njegove kolege, nastojeći da u parlamentu dokažu kako je leks specijalis kojim će se omogućiti rušenje Generalštaba prava stvar za ovu državu, blatili Nikolu Dobrovića, autora tog zdanja, a u stvari pokazali koliko su on i njegovo delo veliki
Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!