Kad je pre neki dan gradonačelnik Kraljeva dao ostavku i plasirao se u prvih deset koji su to učinili najbrže, reagujući na naredbu iz Beograda, po ko zna koji put dokazao je prirodu svoje podarene funkcije
Predrag Vostanic, Lokalni front, Kraljevo. 29.05.2023. Foto Marija Jankovic…
Kad se desi da vodim goste kroz svoj grad, toliko mi je stalo da im prikažem najlepše strane mesta u kome živim da i sam sebi zvučim neobično. Toliko je to različito od onoga što mnogo češće u javnosti radim, a to je prikazivanje svih gradskih disfunkcionalnosti, javašluka i osionosti lokalne takozvane vlasti. Kad mi neko dođe, ja želim da on moj grad zavoli. Da mu tu bude lepo i da ode sa lepim utiscima. A kada kritikujem gradsku disfunkcionalnost i ljude koji njime upravljaju, ja želim da moj grad zavole ljudi koji u njemu žive. Želim da bude njihov grad i da ga dožive na sličan način kao moji gosti kada im ga predstavljam.
U prvom slučaju sam sklon da romantizujem priče, dodajem anegdote, umešam imena lokalnih skitnica, boema i ljudi iz neprepričivih događaja, a u drugom slučaju pominjem mesta, okolnosti i imena ljudi koje poznajem, a koji ne osećaju preko potrebno pripadanje ovom gradu. Zbog toga mi je teško kad mi odu gosti i kad se vratim među ljude koji ovde žive, a ne pripadaju. I to zbog toga što ih uporno činjenjem ili nebrigom odbacuju ljudi koji navodno gradom upravljaju. A ti koji ih odbacuju su ljudi koji su samo izvršioci volje jednog nezrelog političkog sistema, onog koji vlada ohološću u skladu sa voljom svojih poslodavaca iz Beograda. Ponekad i iz Kosovske Mitrovice ili Novog Sada, ali uglavnom iz Beograda.
Kad je pre neki dan gradonačelnik Kraljeva dao ostavku i plasirao se u prvih deset koji su to učinili najbrže, reagujući na naredbu iz Beograda, po ko zna koji put dokazao je prirodu svoje podarene funkcije. Nije on na mesto gradonačelnika ovog grada došao tako što je svojim imenom, prezimenom i svojom omiljenom titulom stao na neku listu, već je sve tri stvari stavio u senku kulta koji agencije grade već nekoliko godina. Pokušao sam da se nad njim sažalim, al’ nije mi išlo, jer ljudi koji ne vladaju sobom i svojim potezima jesu za žaljenje, ali kada im u ponašanju dominira banalna oholost, onda nemam nikakve simpatije za njih. Pa, iako se njegov nalogodavac i skoro pa vlasnik svih političkih moći i volje ovog puta rugao svemu što u osnovi ima demokratsko u ovom političkom sistemu, ovog puta se užasno narugao i njemu. On nije znao čak ni da odgovori na pitanje zašto je podneo ostavku. E, tu mi ga jeste bilo malo žao.
Morao je to da zna – kako da odgovori, makar radi očuvanja elementarnog dostojanstva. Ili se to na akademiji ne uči? Ništa za evo skoro pa puna dva mandata nije u ovom gradu urađeno kao odgovor na neku stvarnu potrebu ljudi koji u njemu žive niti sa bilo kakvom potvrdom altruističke dobronamernosti. Nijedan dinar nije potrošen na taj način, već je sve što je činjeno moralo biti ili rezultat naredaba stranačkih punomoćnika, makar većim delom, ako ne i sasvim iskoristivo u predizbornoj kampanji.
Da, predizborna kampanja traje evo već jedanaest godina. I otuda su projekti i sve što se u gradu čini, pa čak i nužne aktivnosti na održavanju, zapravo deo te kampanje. Jer u pravu je Raša Nedeljkov kad kaže da su izbori u ovoj zemlji u stvari mehanizam vladanja, a ne način za osvajanje vlasti. U tom predizbornom uzbuđenju vlast sve vreme živi kao sirotinja u vreme svinjokolja. To je period izobilja, sitosti, razloga za slavlje, zasnovanih samo na praznim uverenjima da će hrane biti tokom cele godine. A kad razloga za slavlje ili hrane ponestane, uvek se iz budžeta može organizovati nova malograđanska fešta, samo ako se tom prilikom plate i partijske ulaznice za decenijsko orgijanje.
Imam utisak da bi oni ovako orgijali zauvek i da im čak ne bi smetalo da planeta nakon njih eksplodira. Ekstazu prikrivaju jadnim imitacijama svog vođe, usporenim obraćanjem, patetičnim rečenicama, uzdasima i jeftinom samodovoljnošću. Najgori utisak, međutim, ostavlja taj jaz između statusa za koji se bore i statusa ljudi kojima se primarno obraćaju u toj kampanji. Više je nego jasno da se obraćaju onima kojima je zaštita države najpotrebnija i kojima su neophodne pomoć i materijalna briga sistema.
A ovi sami sebe ne mogu da zadrže u ulozi skromnih, jer malograđanština mora da se pohvali malograđanštini. Moraju jedni drugima da pokažu sat, pričaju o vinu, jelovnicima, istaknu brend garderobe ili automobila. I onda tako nakinđureni zabasavaju među seljake, prostije ljude kojima treba metar asfalta, kontejner, posao u intenzivnoj proizvodnji ili javnoj službi. Ovi obećavaju i pozivaju se na bliskost sa predsednikom kao jedini zalog za ispunjenje tih obećanja. A u principu ne mare za te ljude. Vrate se u svoje skuplje uloge i počinje igra dodvoravanja. Jer od te uloge, a ne od ispunjenja zahteva ljudima, zavise njihove karijere. Svi se nadaju većoj poziciji, ministarstvima i preseljenju u Beograd. A ja bih tako voleo da svi mi živimo u Kraljevu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Besmisleno je reći da nas je iznenadila smrt čoveka koji je zagazio u 96. godinu, ali smo nekako počeli da verujemo da je besmrtan i da će, u najmanju ruku, dogurati do stote. Ali, Ivan Ivanji je uvek bio svojeglav. Obavio je što je imao na ovom svetu i otišao pod svojim uslovima
Ivana Ivanjija sam oduvek doživljavao vanvremenski, u neodređenoj starosnoj dobi. Ni mlad, ni star. Nikada ga nisam video u žurbi, nervoznog, već uvek smirenog. Plenio je razboritošću. Delovao je terapeutski na sagovormike
Naravno da je Ivan Ivanji mrzeo Hitlera i hitlerovce, ali nije mrzeo Nemce. Ćirilicu i latinicu nije video kao idejne protivnike, već kao bečkerečke komšije
Nakon što je nekoliko njihovih lista oboreno, “Biramo Beograd” i “Kreni-Promeni” nagovestili su da izlaze iz izborne trke. U ponedeljak 13. maja – na nekadašnji Dan bezbednosti – opozicione izborne liste počele su da padaju. Već sledećega dana najavljen je potencijalni izlazak iz izbornog procesa. Međutim, veče je donelo uverenje da će opozicione liste ipak biti proglašene i naći se pred građanima 2. juna. Možda
“Očigledno nije moguće izbeći kritičke tonove koje međusobno upućuju stranke koje su se opredelile za bojkot i stranke koje izlaze na izbore. To rezultira apsurdnom situacijom u kojoj opozicione stranke veliki deo energije usmeravaju na delegitimizaciju dojučerašnjih saveznika umesto da se posvete kritici aktuelne vlasti. Ne bi trebalo posebno ni naglašavati u kojoj meri sve ovo demotivišuće deluje na biračko telo, posebno na onaj ‘mekši’ deo koji ne glasa za vladajuću stranku, ali ne spada u sigurne glasače opozicije
Nakon blagoslova patrijarha srpskog Porfirija koji se u Hramu Svetog Save Bogu pomolio da mu da snage i mudrosti dok bije bitku protiv „antisrpske“ rezolucije o Srebrenici, Vučić će moći da se pozove na volju Božiju kada je Generalna skupština UN bude izglasala. Mile Dodik je za njim prosuo vodu
Ako u Srebrenici nije bilo genocida, znači li to i da su nevini pojedinci osuđeni za ovo delo, poput Ratka Mladića i Radovan Karadžića? Republika Srbija – čisto da se na zaboravi – priznaje Haški sud
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Postoje tvrdnje da je cela konfuzija brižljivo isplanirana kako bi se opoziciji ostavilo što manje vremena za kampanju i skrenula pažnja sa nekih drugih događanja. Govori se i o tome da će neki izbori biti izdvojeni zbog toga što bi se, kao posledica mogućeg naprednjačkog izbornog uspeha na ovim, povećala apatija opozicionog biračkog tela na redovnim lokalnim, eventualno pokrajinskim izborima, koji bi se održali na proleće
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!