Da bi referendum uspeo, vladajući suverenistički blok biće suočen sa izazovom da najmanje 220.000 građana Crne Gore ubedi da 21. maja zaokruže "da", pošto razlika između dva bloka, zavisno od izlaznosti, mora biti od 38.000 do 42.000 glasova
Specijalno za „Vreme“ od novinara „Vijesti“
Crnogorska drama za nešto više od sedam dana dobiće svoj rasplet, samo što niko, ni glavni akteri ni publika, nije siguran kako će on izgledati. Nakon 14 godina od prvog referenduma, kada su građani Crne Gore procijenili da im je bolje da ostanu u zajednici sa Srbijom, Crna Gora je ponovo na raskrsnici, suočena sa nesvakidašnjim izazovom da samo nekoliko hiljada glasača prevagne na jednu ili drugu stranu.
Ta situacija, i prema istraživanjima javnog mnjenja i prema internim podacima suverenističkog i unionističkog bloka, vrlo je moguća, s tim što se ne postavlja pitanje koja opcija će imati više glasova. Kako sada stvari stoje, glavna dilema je da li će vladajuće partije, sa premijerom Milom Đukanovićem na čelu, uspjeti da za projekat obnove državne nezavisnosti Crne Gore dobiju više od 55 odsto glasova, što je minimalni prag za uspjeh referenduma. Kada se to prevede u cifre, uz projektovanu izlaznost od čak 85 odsto glasača, suverenistički blok mora dobiti preko 220.000 glasova, što je 20.000 više nego što su partije koje preferiraju samostalnost Crne Gore ikada osvojile. Đukanovićeva Demokratska partija socijalista, Krivokapićeva Socijaldemokratska partija, Liberalni savez, te albanske i bošnjačko-muslimanske na izborima su do sada maksimalno imale ukupno 198.000 glasova.
S druge strane, unionistički blok, sa Socijalističkom narodnom partijom Predraga Bulatovića na čelu, nikada nije išao preko 170.000, a na posljednjim parlamentarnim izborima u oktobru 2002. dobili su oko 150.000 glasova. U tom bloku računaju da će 21. maja opcija opstanka državne zajednice imati najmanje 180.000 pristalica, s tim što uvjeravaju javnost da ih može biti i 200.000. Kako objašnjavaju funkcioneri opozicije, na referendumu ne mogu ići ispod 170.000, koliko je u oktobru 1997, poslije raskola u DPS-u, imao Momir Bulatović u okršaju sa Milom Đukanovićem na izborima za predsjednika Republike. Uz to, vjeruju da će im se pridružiti oko 10.000 dosadašnjih Đukanovićevih pristalica, kojima se ne sviđa ideja razlaza sa Srbijom.
MREŽA AKTIVISTA: Ukoliko se takve procjene ispostave kao tačne, da bi referendum uspio, vladajući suverenistički blok biće suočen sa izazovom da najmanje 220.000 građana Crne Gore ubijedi da 21. maja zaokruže „da“, pošto razlika između dva bloka, zavisno od izlaznosti, mora biti od 38.000 do 42.000 glasova.
Iako su bili šokirani zahtjevom Evropske unije, ispostavljenim preko ličnog Solaninog izaslanika Miroslava Lajčaka, da referendum bude validan samo ako na najmanje 55 odsto važećih glasačkih listića bude zaokruženo „da“, u vladajućim krugovima izračunali su da bi ipak mogli preskočiti zadatu ljestvicu. Prema martovskim podacima sa terena sakupljenim iz više od 1000 mini štabova DPS-a, raspoređenih na svakom biračkom mjestu, suverenisti imaju od 35.000 do 40.000 glasova više od unionista, što znači da su na samoj granici i da je ishod krajnje neizvjestan.
Prema tim podacima, koje sakuplja mreža aktivista najveće indipendističke partije, unionisti na sjeveru Crne Gore imaju veliku prednost u Pljevljima i Beranama – po 5000 do 7000 glasova, ali je anulira suverenistička većina u Bijelom Polju i Rožajama, što je slučaj i sa manjim opštinama, tako da će u suštini utakmica na sjeveru biti izjednačena. Na primorju unionisti u Herceg Novom sigurno pobjeđuju sa 5000 do 7000 glasova prednosti, ali taj gubitak blok za nezavisnost smatra da će neutralisati pobjedom u Kotoru, Tivtu, Budvi i Baru. Prema istim procjenama, suverenističkom bloku ostaje čista prednost na Cetinju (oko 9000), u Podgorici (od 10.000 do 15.000), u Ulcinju (oko 9000), Danilovgradu (oko 1500) i Nikšiću (oko 5000), s tim što će dio prednosti iz Nikšića progutati očekivana pobjeda unionista u Plužinama, na Žabljaku i eventualno Šavniku.
Da je potpuno neizvjesno ko će slaviti u noći između 21. i 22. maja pokazuju i istraživanja javnog mnjenja relevantnih agencija. Podgoričke agencije Damar i CEDEM, prema odvojenim anketama sprovedenim krajem aprila, prognoziraju da će opcija obnove državne nezavisnosti dobiti između 56 i 57 odsto glasova, dok su ranije beogradski Stratedžik marketing i Marten bord saopštili da je ta većina između 52 i 53 odsto. Mogućnost statističke greške je kod svih agencija + – 3 odsto.
Jedina agencija koja je prognozirala premoć pristalica opstanka državne zajednice jeste pančevački Mark plan, po kome je protiv nezavisnosti Crne Gore prošle sedmice bilo 50,3 odsto građana, dok bi „da“ zaokružilo 49,7 odsto. Kod Mark plana, kako su na pres konferenciji u Podgorici saopštili njegovi analitičari, mogućnost odstupanja može biti tri, ali i deset odsto.
NACIONALNI RASPORED: Što se tiče nacionalne zastupljenosti u jednom i drugom bloku, istraživanje CEDEM-a je pokazalo da će anketirani Albanci u 95 odsto slučajeva glasati za državnu samostalnost. Od Crnogoraca, 72,7 odsto glasaće za nezavisnost, 14 odsto biće protiv, a 12,7 odsto neće glasati, dok među Srbima ima šest odsto suverenistički opredijeljenih, 11,6 odsto neće glasati, a 82,5 odsto će podržati zajednicu sa Srbijom. Za nezavisnost će glasati i 80,2 odsto Bošnjaka/Muslimana, 2,3 odsto zaokružiće opstanak SCG, dok 17,5 odsto neće izlaziti na referendum.
Činjenica da još ima skoro deset odsto neopredijeljenih i da je među njima oko 50.000 građana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, oko 50.000 Srba, 10.000 Bošnjaka, 5000 Muslimana i oko 3000 Albanaca, može da sugeriše da bitku dobija onaj ko ostvari prevlast među kolebljivim pravoslavnim biračkim tijelom. Odnosno, ko bude bolje igrao na nacionalnu kartu, na ovaj ili onaj način, zato što je nacionalna pripadnost, kako tvrde analitičari, najvažniji parametar prilikom odlučivanja. To se najbolje vidi po tome što su gotovo svi građani Crne Gore sa srpskim nacionalnim predznakom protiv razlaza sa Srbijom. Pri tom, Crnogorci koji su protiv gašenja zajednice uglavnom su oni koji su se na popisu 2003. izjasnili kao Crnogorci srpskog porijekla i vjernici Srpske pravoslavne crkve.
Možda se baš zato kampanja unionista uglavnom oslanja na poruke da će u slučaju pobjede nezavisnosti biti teško preći granicu sa Srbijom, da će biti potrebni pasoši i vize, da će crnogorski studenti i svi državljani koji žive u Srbiji postati stranci…
S druge strane, suverenisti pokušavaju da uvjere neodlučne da samostalnost ne znači zatvorenu granicu i prekid veza sa Srbijom, što je Vlada nastojala dodatno da potkrijepi usvajanjem deklaracije kojom se i nakon referenduma građanima Srbije u Crnoj Gori garantuju sva prava osim izbornog. Suštinski, vladajuće partije ubjeđuju javnost da se nakon referenduma ništa neće promijeniti u svakodnevnom životu, da će građani Crne Gore i dalje moći slobodno da se viđaju sa svojim rođacima i prijateljima iz druge države članice.
RAZLIČITI SCENARIJI: Ako ne uspiju, Crnu Goru od 22. maja najvjerovatnije čeka „siva zona“, u kojoj suverenisti imaju većinu između 50 i 55 odsto, što je, prema novom zakonu o referendumu, usvojenom nakon posredovanja izaslanika EU-a, nedovoljno za uspjeh referenduma i međunarodno priznanje. Tada bi i jedna i druga strana proglasile pobjedu – suverenisti zato što imaju većinu, a unionisti zato što je očuvana državna zajednica. A u stvari bi, kako upozoravaju analitičari, svi izgubili. Istinske i sveobuhvatne reforme, koje treba da Crnu Goru učine normalnom državom sa uspostavljenom vladavinom prava, ponovo bi bile pod sjenkom unutrašnjih političkih borbi oko državnog statusa i prijekih pogleda između Beograda i Podgorice, koje bi neminovno proizveo postojeći aranžman nefunkcionalne zajednice. Đukanović je već nekoliko puta najavio da mu ne pada na pamet da radi na jačanju institucija SCG u slučaju da ne pređe 55 odsto, a dobije većinu za nezavisnost, što neminovno ponovo u igru uvodi evropske pregovarače. Umjesto Bulatovića, ovoga puta bi sa druge strane pregovaračkog stola bio Vojislav Koštunica, a tema kreiranje nove zajednice. Prema nezvaničnim informacijama iz diplomatskih izvora, još labavije od postojeće, ali funkcionalnije. Neka vrsta saveza nezavisnih država, ali sa jednim međunarodnim subjektivitetom. Nove pregovore i neki novi beogradski sporazum, prema tvrdnjama Svetozara Marovića, ne žele čak ni u Briselu, tako da svi priželjkuju čista rješenja – ili dvije nezavisne države ili čvrsta zajednica.
I dok Predrag Bulatović sa skupova iz centara za kulturu i sportskih sala poručuje da suverenistima „fale glasovi za 55 odsto“, u vladajućim partijama samouvjereno najavljuju da poslije 22. slijedi „plansko gašenje SCG“ i dogovor sa Beogradom o „tehničkom, administrativnom razlazu“.
„Ovih dana se u Evropi radi na scenarijima svih mogućih rješenja poslije 21. maja. Rješenja su ili da državna zajednica dobije većinu u Crnoj Gori, što nije realno, ili da Crna Gora dobije većinu u Crnoj Gori, što je realno. Zato treba očekivati da nakon 21. otpočnu razgovori o tom tehničkom, administrativnom razlazu i moguće istovremeno početak pregovora o tome kako da se čitav taj korpus prava, imovine na neki način uredi u interesu jedne i druge države, odnosno kako urediti naše buduće odnose“, bile su riječi predsjednika SCG Svetozara Marovića sa jednog skupa u Mojkovcu, što je istog dana saopštio i šef parlamenta Ranko Krivokapić.
„Iza projekcije dogovornog razdruživanja stoje i analitički krugovi u EU-u i mi ćemo nakon 21. maja predložiti plansko gašenje institucija državne zajednice. Treba u dogovoru sa EU-om utvrditi dinamiku poteza do septembra, kada će Crna Gora biti primljena u UN. U OEBS treba da uđemo na junskom godišnjem zasijedanju, ali da bismo sve postupke završili trebaće nam par mjeseci. I Srbiji će trebati par mjeseci da efektivno naslijedi međunarodni subjektivitet SCG.“
U opoziciji ovakve najave dočekuju sa čuđenjem kako se može spremati ražanj dok je zec još u šumi i istovremeno pojačavaju medijsku kampanju koja ide u prilog opstanku zajednice. Za razliku od svih dosadašnjih izbora, kada su vladajuće partije dominirale i u oglasnom prostoru, unionisti ovaj put ne zaostaju na tom planu. Osim što zakupljuju mnogo više reklamnog prostora u najuticajnijim dnevnim novinama, uz „Vijesti“ i „Dan“ svakodnevno izdaju propagandni podlistak u kojem pokušavaju da mlađoj populaciji približe svoju ideju. S druge strane, suverenisti karte mahom ulažu u neposredan kontakt sa građanima, tako da su svi zvaničnici, sa Đukanovićem na čelu, angažovani u kampanji od vrata do vrata.
Poslije afere „Zeta-film“, koja je prijetila da diskredituje vladajuće strukture, policija je ustanovila da se i drugi blok služio nedozvoljenim radnjama, poput falsifikovanja isprava i upisivanja mrtvih u biračke spiskove, tako da je po pitanju (ne)fer-pleja rezultat neriješen. Pitanje je da li je to dovoljno da poslije 21. maja jedni drugima pruže ruke, šta god da piše na posljednjoj strani scenarija.
Iako se u Podgorici na licima ljudi ni po čemu ne može zaključiti da Crnu Goru 21. maja čeka sudbonosni izbor, prošle sedmice lansirane su najave da ipak možda sve neće proteći bez incidenata, sa aluzijom da ostaci nekadašnje jake vojne službe namjeravaju da likvidiraju nekoga iz samog vrha političkog establišmenta, prvenstveno iz opozicije.
To je prvi, na neki način, saopštio Svetozar Marović.
„Mislim da posao ljudi koji se bave obavještajnim ili informativnim poslovima nikad ne prestaje, formalno vjerovatno više ne rade za KOS, ali možda stvarno nekome šalju negdje podatke. Najvažnija je opasnost od proizvođenja događaja, oni su aktivni kreatori po pravilu neprilika i toga se treba čuvati. Uvijek ima nekih tajnih ‘ramboa’ koji misle da mogu poput Bila Kida da riješe situaciju negdje na nekom marginalnom mikrokosmosu, koji smatraju problematičnim. Vjerovatno u glavama raznih ‘političkih inžinjera’ postoje i ideje da bi bilo jednostavno riješiti slučaj Crne Gore kad ne bi nekoga bilo. Ili, obrnuto, da je idealna situacija da ‘otvorite’ problem destabilizacije Crne Gore ugrožavanjem sigurnosti nekoga iz bloka za zajedničku državu. Zato je naša najveća obaveza u Crnoj Gori u ovom trenutku da štitimo posebno ljude iz tog bloka“, kazao je Marović u intervjuu „Vijestima“.
Ipak, kako je poručio, „likvidacijom bilo kog pojedinca ne može se ugroziti proces“.
Šef parlamenta Ranko Krivokapić indirektno je saopštio da je državni vrh upozorio relevantne međunarodne adrese da postoji opasnost od „sistema koji u sebi ima još jake tragove Miloševićevog aparatusa, istog onog koji je ubio premijera Đinđića i predsjednika Stambolića“.
Mada je uoči novogodišnjih praznika najavio da će poslije referenduma promijeniti profesiju, iz vladajućih partija stižu signali da će predsjednik Vlade Milo Đukanović ostati u političkom vrhu Crne Gore ukoliko opcija nezavisnosti osvoji većinu.
Iz manje vladajuće, Socijaldemokratske partije, uz isticanje da je Crna Gora „na pragu cilja skupljeg vijeka“, saopštavaju da je i nakon toga potrebno odbraniti i stabilizovati državu „tako da imamo obavezu sljedeće četiri godine da budemo tu“.
„Očekujemo da će Đukanović i dalje biti lider tima“, naglasio je lider SDP-a Ranko Krivokapić.
U DPS-a su kategorični da premijer ostaje.
„Đukanović se neće povući jer predvodi pokret koji će realizovati strategiju razvoja moderne i evropske Crne Gore. Alternative nema. Ili ćemo obnoviti državu predvođenu Đukanovićem ili država nestaje. Pošto pobjeđuje naša opcija, još dugo će se čekati na Đukanovićev odlazak“, poručio je predsjednik Izvršnog odbora DPS-a Miodrag Bobo Radunović.
Svetozar Marović, jedan od crnogorskih političara čije se izjave čitaju najmanje dvaput, ovako je objašnjavao glasačima zašto ne valja zaokružiti „ne“.
„Iz ‘ne’ ne možete dobiti ‘da’. Onaj ko kaže ‘ne’ vjerovatno želi nešto, a to znači da želi i ‘da’. Ali, ako kažete ‘ne’, posljedica toga nije ‘da’. U ovom trenutku mi ne odlučujemo o državnoj zajednici već o Crnoj Gori, pa čak ni implicitno ideja ‘ne’ nije ‘da’ za državnu zajednicu, a znači ‘ne’ Crnoj Gori. Često se u kampanji briše razlika između državne zajednice dvije države i zajedničke države koja znači gubitak jedne, a to znači vjerovatno Crne Gore, ako je ‘ne’ Crnoj Gori. Zato mislim da ‘ne’ neće dugo trajati osim u kampanji, a već sada treba razmišljati o 22. maju. Tada će svima biti potrebno ‘da’ za jednu stabilnu, demokratsku, evropsku Crnu Goru koja će biti dom i za one koji danas kažu ‘ne’.“
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
