Kako je pohvatana grupa razbojnika koja je izvela jednu od najspektakularnijih pljački u istoriji Beograda
Kad se bude pisala istorija kriminala u Beogradu, 10. mart tekuće godine svakako će biti upisan crvenim slovom. Tog dana je u Ustaničkoj ulici, praktično naočigled policajaca koji obezbeđuju zgradu Specijalnog suda, iz presretnutih vozila firme „Securitas“ oteto preko osamsto hiljada evra. Razbojnici su bili efikasni i sjajno organizovani: nešto pre jedan po podne, crni audi A8 sa policijskom signalizacijom isprečio se ispred kolone od tri vozila koja su prevozila novac, dok je iza stala škoda „superb“ sa rotacionim svetlom. Iz ova dva automobila su istrčali maskirani ljudi obučeni u uniforme nalik policijskim, sa automatskim oružjem koje su smesta uperili u radnike „Securitasa“. Za svega par minuta razoružali su pratioce od kojih su jednog lakše povredili, odneli četiri pištolja i pet džakova punih para, vlasništvo „Univerzal banke“, te pobegli auto-putem u pravcu Gazele. Nešto kasnije, ispred železničke stanice Prokop odjeknule su detonacije: eksplodirali su rezervoari automobila korišćenih u pljački, koje su razbojnici polili benzinom i zapalili kako bi uništili tragove. Od škode i audija ostale su samo omanje gomile pepela, a od pljačkaša ni traga ni glasa.
PITAĆE ME STAROST ŠTA SAM RADIO U MLADOSTI: Slikanje sa plenom posle pljačke
U Beogradu je bilo bezobzirnijih i brutalnijih pljački, ali ova se po kombinaciji drskosti i količine plena (cirka 830.000 evra) verovatno kvalifikuje kao pljačka veka. Ipak, razrešena je za samo dve nedelje, i to ne zahvaljujući dojavi nego, kako za „Vreme“ kaže direktor policije Milorad Veljović, „klasičnim policijskim metodama“. Naš list je, ekskluzivno, dobio uvid u detalje ove policijske drame dostojne filma Ulični psi Kventina Tarantina s tim što srećom, ako izuzmemo onog lakše povređenog radnika obezbeđenja, u beogradskoj verziji nema ranjenih i mrtvih.
OPERACIJA PANCIR: Zbog uniformi i dugih cevi koje su razbojnici koristili, kao i zbog vojničke preciznosti sa kojom je pljačka izvedena, u javnosti su se odmah pojavile spekulacije da je reč o pripadnicima neke od brojnih specijalnih jedinica koje su ratovale po Hrvatskoj i Bosni. Načelnik beogradske Uprave kriminalističke policije Darko Senić i operativni tim sa samostalnim inspektorom Radenkom Resanovićem na čelu imali su druge ideje, ali su ih mudro zadržali za sebe. „U stvari, od prvog momenta smo znali ko su izvršioci“, kaže Senić. „To su naši stari znanci.“ Reč je o grupi mladih Zemunaca na čelu sa Urošem Petrovićem i Novicom Elekom koji su policiji zapali za oko još pre četiri godine, kada su upali u firmu „Dip trejd“ na Novom Beogradu i pod pretnjom oružja odneli sef sa oko osam miliona dinara i nekoliko hiljada evra. Brzo su otkriveni i uhapšeni, ali su zahvaljujući nedokučivim putevima srpskog pravosuđa brzo pušteni da suđenje čekaju na slobodi (proces još traje). U međuvremenu su u nešto promenjenom sastavu izveli nekoliko drugih pljački, od kojih je najspektakularnija bila ona kod tržnog centra „Piramida“ u januaru prošle godine. I tada su presreli vozila iste firme („Securitas“) s tim što je plen bio oko 100.000 evra. „Mi smo ih držali na oku, videli smo da imaju nelegalne prihode, da šire vozni park i kupuju nekretnine, ali nismo imali dovoljno dokaza da ih pohapsimo“, objašnjava Senić. „Ipak, u saradnji sa tužilaštvom pojačali smo nadzor.“
U međuvremenu se Petrovićeva i Elekova grupa, pripremajući se za pljačku u Ustaničkoj, još bolje organizovala: izbacili su potencijalne slabe karike, a uvrstili nove članove, uključujući jednog aktivnog policajca i dva vozača hitne pomoći. Obojicu su, veruju u MUP-u, regrutovali zato što su bili izvrsni vozači i što su dobro poznavali teren. Uhapšeni policajac Petar Obradović, za koga su mediji odmah javili da je neko vreme obezbeđivao Čedomira Jovanovića, bio je sem toga šofer i pratilac jednoj sutkinji Specijalnog suda, tako da je znao sve prilaze mestu zločina. „Svako u bandi je imao svoju specijalnost“, kaže Senić. „Moglo bi se reći da smo bili impresionirani organizacijom.“
Spekulacije analitičara da bi razbojnici mogli biti pripadnici paravojnih jedinica iz Bosne ili Crne Gore dvostruko su pomogle policiji: najpre, uticali su da se Zemunci, koji su se posle pljačke raštrkali po „štekovima“ van Beograda, malo opuste, jer su verovali da istraga ide ka susednim republikama. Sem toga, zbog istog uverenja ostali su u Srbiji, gde ih je svakako bilo lakše pronaći i uhapsiti nego u susedstvu. Problem je, međutim, bio što su se razbojnici raštrkali po sigurnim kućama van Beograda, konkretno u Šapcu, Ivanjici i Soko Banji. Ako su uopšte komunicirali, činili su to preko posrednika, unapred dogovorenim šifrovanim kanalima koje je policiji bilo teško da provali.
VARKE: I opet se policija poslužila lukavstvom: pustili su u opticaj dezinformaciju da je opljačkano više novca (1.200.000 evra) nego što je to stvarno bio slučaj, kako bi među razbojnike uneli razdor i sumnju da plen nije pravedno podeljen. „Primili su se na to“, kaže inspektor Resanović. Vrhunska varka, međutim, bilo je ostavljanje policijske beležnice sa imenima nekih od osumnjičenih na mestu gde je bilo izvesno da će je neko od njih naći. „Oni su shvatili da ih ‘radimo’ i odmah poslali kurira da upozori ostale“, priča Senić. „Mi smo samo išli za tim ‘poštarom’ i hapsili ih redom.“ Do sada je privedeno devet članova grupe, od kojih je šest, uključujući Novicu Eleka, zadržano u pritvoru. Šef klana Uroš Petrović i još dvojica su u bekstvu, ali policajci ne sumnjaju da će i oni uskoro biti privedeni pravdi.
Zanimljivo je da su pripadnici ove grupe, i pored svog napora uloženog u organizaciju i konspiraciju, napravili nekoliko katastrofalnih grešaka. Kada su palili automobile, na primer, toliko su ih natopili benzinom da je jednog od njih opekao plamen i tom prilikom mu je ispao predmet na kome su posle nađeni njegovi otisci. Drugi su se posle pljačke slikali sa gomilama novca, a fotografije pronađene u njihovim mobilnim telefonima znatno će olakšati posao tužilaštvu kad suđenje počne.
Značaj uspešnog razbijanja ove grupe nikako ne bi trebalo potceniti. Pomenuti Uroš Petrović imao je ambicije da postane novi Dušan Spasojević i popuni vakuum nastao posle razbijanja Zemunskog klana. Policajci kažu da bi mu to, s obzirom na količinu novca koju su stekli nizom pljački, možda i uspelo da grupa nije otkrivena na vreme.
Pored činjenice da je glavni osumnjičeni u bekstvu, senku na ovaj uspeh baca okolnost da veći deo otetog novca uglavnom nije nađen, kao ni oružje korišćeno u pljački. I konačno, pred samo zaključenje ovog teksta stigla je vest da je u Kragujevcu uhapšena grupa od pet osoba koja je bez automata i kradenih automobila, samo zahvaljujući falsifikovanim fakturama za izvoz rude, pokrala nekih 10,5 miliona evra, dvanaest puta više nego što su Zemunci odneli u Ustaničkoj. Budućim aspirantima na sada (ponovo) upražnjeno mesto glavnog baje u Zemunu toplo se preporučuje da razmisle o tome.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
O studentsko-građanskom buntu već sada bi se mogla napisati višetomna enciklopedija. Iz hronološkog pregleda koji smo priredili izostavljena su, zbog manjka prostora, mnoga važna zbitija i mnoge važne ličnosti koje su pretprele torturu. Izabrani su događaji koje smo smatrali najindikativnijim
Jedini plan koji imaju sitni prevaranti iz režima jeste da od sebe naprave energetsku žrtvu “zle Evrope”, mada je to jedina adresa koja će nas tokom zime spasavati
Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu
“Moje mišljenje je da će studentska lista imati sve veću i veću podršku. Neki misle da će podrška da opadne s vremenom, ja mislim suprotno. Sve je veće nezadovoljstvo vlastima i ako izbori budu za godinu dana, mislim da će studenti imati još veću podršku nego sada, bez obzira šta se u međuvremenu bude dešavalo”
Klima u Briselu prema srpskim vlastima se menja. To se vidi i po izjavi predsednice Evropske komisije prilikom posete Srbiji, koja je uzdržanija nego prošlogodišnja, kao i po najavama teksta dolazeće rezolucije. Šta to u stvari znači? Na čemu je predsednica EK zasnovala svoje jedine pohvale i imaju li građani Srbije razloga da se tome raduju? Za “Vreme” govore Srđan Majstorović, Maja Kovačević, Andreas Šider, Vula Ceci i Nemanja Nenadić
Pošto ne može da kaže „odanost je meni važnija od časti“, Aleksandar Vučić će reći da je častan čovek. Bezbroj je takvih primera. U filozofiji, to se zove performativna protivrečnost: izricanjem vrednosnog suda upada samome sebi u usta
Umesto da se distancira od studenata iz Novog Pazara, narod je duboko postiđen beščašćem policije koju plaća, ogorčen nepravdom i sada samo gleda kako da im pomogne na maršu do Novog Sada
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!