Kako je pohvatana grupa razbojnika koja je izvela jednu od najspektakularnijih pljački u istoriji Beograda
Kad se bude pisala istorija kriminala u Beogradu, 10. mart tekuće godine svakako će biti upisan crvenim slovom. Tog dana je u Ustaničkoj ulici, praktično naočigled policajaca koji obezbeđuju zgradu Specijalnog suda, iz presretnutih vozila firme „Securitas“ oteto preko osamsto hiljada evra. Razbojnici su bili efikasni i sjajno organizovani: nešto pre jedan po podne, crni audi A8 sa policijskom signalizacijom isprečio se ispred kolone od tri vozila koja su prevozila novac, dok je iza stala škoda „superb“ sa rotacionim svetlom. Iz ova dva automobila su istrčali maskirani ljudi obučeni u uniforme nalik policijskim, sa automatskim oružjem koje su smesta uperili u radnike „Securitasa“. Za svega par minuta razoružali su pratioce od kojih su jednog lakše povredili, odneli četiri pištolja i pet džakova punih para, vlasništvo „Univerzal banke“, te pobegli auto-putem u pravcu Gazele. Nešto kasnije, ispred železničke stanice Prokop odjeknule su detonacije: eksplodirali su rezervoari automobila korišćenih u pljački, koje su razbojnici polili benzinom i zapalili kako bi uništili tragove. Od škode i audija ostale su samo omanje gomile pepela, a od pljačkaša ni traga ni glasa.
PITAĆE ME STAROST ŠTA SAM RADIO U MLADOSTI: Slikanje sa plenom posle pljačke
U Beogradu je bilo bezobzirnijih i brutalnijih pljački, ali ova se po kombinaciji drskosti i količine plena (cirka 830.000 evra) verovatno kvalifikuje kao pljačka veka. Ipak, razrešena je za samo dve nedelje, i to ne zahvaljujući dojavi nego, kako za „Vreme“ kaže direktor policije Milorad Veljović, „klasičnim policijskim metodama“. Naš list je, ekskluzivno, dobio uvid u detalje ove policijske drame dostojne filma Ulični psi Kventina Tarantina s tim što srećom, ako izuzmemo onog lakše povređenog radnika obezbeđenja, u beogradskoj verziji nema ranjenih i mrtvih.
OPERACIJA PANCIR: Zbog uniformi i dugih cevi koje su razbojnici koristili, kao i zbog vojničke preciznosti sa kojom je pljačka izvedena, u javnosti su se odmah pojavile spekulacije da je reč o pripadnicima neke od brojnih specijalnih jedinica koje su ratovale po Hrvatskoj i Bosni. Načelnik beogradske Uprave kriminalističke policije Darko Senić i operativni tim sa samostalnim inspektorom Radenkom Resanovićem na čelu imali su druge ideje, ali su ih mudro zadržali za sebe. „U stvari, od prvog momenta smo znali ko su izvršioci“, kaže Senić. „To su naši stari znanci.“ Reč je o grupi mladih Zemunaca na čelu sa Urošem Petrovićem i Novicom Elekom koji su policiji zapali za oko još pre četiri godine, kada su upali u firmu „Dip trejd“ na Novom Beogradu i pod pretnjom oružja odneli sef sa oko osam miliona dinara i nekoliko hiljada evra. Brzo su otkriveni i uhapšeni, ali su zahvaljujući nedokučivim putevima srpskog pravosuđa brzo pušteni da suđenje čekaju na slobodi (proces još traje). U međuvremenu su u nešto promenjenom sastavu izveli nekoliko drugih pljački, od kojih je najspektakularnija bila ona kod tržnog centra „Piramida“ u januaru prošle godine. I tada su presreli vozila iste firme („Securitas“) s tim što je plen bio oko 100.000 evra. „Mi smo ih držali na oku, videli smo da imaju nelegalne prihode, da šire vozni park i kupuju nekretnine, ali nismo imali dovoljno dokaza da ih pohapsimo“, objašnjava Senić. „Ipak, u saradnji sa tužilaštvom pojačali smo nadzor.“
U međuvremenu se Petrovićeva i Elekova grupa, pripremajući se za pljačku u Ustaničkoj, još bolje organizovala: izbacili su potencijalne slabe karike, a uvrstili nove članove, uključujući jednog aktivnog policajca i dva vozača hitne pomoći. Obojicu su, veruju u MUP-u, regrutovali zato što su bili izvrsni vozači i što su dobro poznavali teren. Uhapšeni policajac Petar Obradović, za koga su mediji odmah javili da je neko vreme obezbeđivao Čedomira Jovanovića, bio je sem toga šofer i pratilac jednoj sutkinji Specijalnog suda, tako da je znao sve prilaze mestu zločina. „Svako u bandi je imao svoju specijalnost“, kaže Senić. „Moglo bi se reći da smo bili impresionirani organizacijom.“
Spekulacije analitičara da bi razbojnici mogli biti pripadnici paravojnih jedinica iz Bosne ili Crne Gore dvostruko su pomogle policiji: najpre, uticali su da se Zemunci, koji su se posle pljačke raštrkali po „štekovima“ van Beograda, malo opuste, jer su verovali da istraga ide ka susednim republikama. Sem toga, zbog istog uverenja ostali su u Srbiji, gde ih je svakako bilo lakše pronaći i uhapsiti nego u susedstvu. Problem je, međutim, bio što su se razbojnici raštrkali po sigurnim kućama van Beograda, konkretno u Šapcu, Ivanjici i Soko Banji. Ako su uopšte komunicirali, činili su to preko posrednika, unapred dogovorenim šifrovanim kanalima koje je policiji bilo teško da provali.
VARKE: I opet se policija poslužila lukavstvom: pustili su u opticaj dezinformaciju da je opljačkano više novca (1.200.000 evra) nego što je to stvarno bio slučaj, kako bi među razbojnike uneli razdor i sumnju da plen nije pravedno podeljen. „Primili su se na to“, kaže inspektor Resanović. Vrhunska varka, međutim, bilo je ostavljanje policijske beležnice sa imenima nekih od osumnjičenih na mestu gde je bilo izvesno da će je neko od njih naći. „Oni su shvatili da ih ‘radimo’ i odmah poslali kurira da upozori ostale“, priča Senić. „Mi smo samo išli za tim ‘poštarom’ i hapsili ih redom.“ Do sada je privedeno devet članova grupe, od kojih je šest, uključujući Novicu Eleka, zadržano u pritvoru. Šef klana Uroš Petrović i još dvojica su u bekstvu, ali policajci ne sumnjaju da će i oni uskoro biti privedeni pravdi.
Zanimljivo je da su pripadnici ove grupe, i pored svog napora uloženog u organizaciju i konspiraciju, napravili nekoliko katastrofalnih grešaka. Kada su palili automobile, na primer, toliko su ih natopili benzinom da je jednog od njih opekao plamen i tom prilikom mu je ispao predmet na kome su posle nađeni njegovi otisci. Drugi su se posle pljačke slikali sa gomilama novca, a fotografije pronađene u njihovim mobilnim telefonima znatno će olakšati posao tužilaštvu kad suđenje počne.
Značaj uspešnog razbijanja ove grupe nikako ne bi trebalo potceniti. Pomenuti Uroš Petrović imao je ambicije da postane novi Dušan Spasojević i popuni vakuum nastao posle razbijanja Zemunskog klana. Policajci kažu da bi mu to, s obzirom na količinu novca koju su stekli nizom pljački, možda i uspelo da grupa nije otkrivena na vreme.
Pored činjenice da je glavni osumnjičeni u bekstvu, senku na ovaj uspeh baca okolnost da veći deo otetog novca uglavnom nije nađen, kao ni oružje korišćeno u pljački. I konačno, pred samo zaključenje ovog teksta stigla je vest da je u Kragujevcu uhapšena grupa od pet osoba koja je bez automata i kradenih automobila, samo zahvaljujući falsifikovanim fakturama za izvoz rude, pokrala nekih 10,5 miliona evra, dvanaest puta više nego što su Zemunci odneli u Ustaničkoj. Budućim aspirantima na sada (ponovo) upražnjeno mesto glavnog baje u Zemunu toplo se preporučuje da razmisle o tome.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!