
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Ambasador Japana u penziji i počasni građanin Beograda
Osnovni podaci: Tadaši Nagai je rođen u Tokiju, pre 67 godina. Još od sedmog razreda osnovne škole bavi se muzikom. Kao mali mislio je da će biti učitelj, a ne diplomata. „Detinjstvo pamtim po velikoj nemaštini i tradicionalnom pravljenju moči kolačića od glaziranog pirinča, uoči Nove godine. Otac je insistirao da nas troje, moj mlađi brat, sestra i ja, sami pravimo moči. Obično su to bila dva velika, okrugla kolača u obliku punog meseca, jer se veruje da to donosi sreću.“ Diplomirao je društvene nauke na Međunarodnom hrišćanskom univerzitetu u Tokiju, 1968, a zatim je tri godine studirao i na univerzitetima u Beogradu i Zagrebu, tako da dobro govori srpski jezik. Vrstan je poznavalac ekonomskih sistema nekadašnjih socijalističkih zemalja.

Diplomatska karijera: U Beogradu je proveo 16 godina radeći na raznim diplomatskim funkcijama: ataše, sekretar i zamenik šefa misije. Ambasador Japana u Srbiji bio je od 2005. do oktobra 2009. godine. Vojislav Koštunica, tadašnji predsednik SRJ, u januaru 2002. godine odlikovao je Nagaija Ordenom jugoslovenske zvezde drugog stepena zbog „dugogodišnjeg zalaganja na unapređivanju prijateljskih odnosa između Japana i Jugoslavije“. Za proteklih deset godina, Vlada Japana Srbiji je dala oko 200 miliona evra materijalne pomoći, uključujući i otpis duga od 84 miliona evra. Vrednost donacija koje je Beograd dobio iznosi više od 30 miliona evra.
Ambasador Nagai je već skoro dve godine penzioner. Živi u San Francisku. Od Beograda se oprostio u decembru 2008. koncertom u Beogradskoj filharmoniji.
Hobi: Odličan je flautista. Hobi mu je i fotografija, u Beogradu je imao izložbe. Voli da igra golf.
Kuvar: Njegova ekselencija osim što voli da uživa u jagnjećoj kapami, odlično i kuva, a posebno zadovoljstvo mu je da uz obed sluša klasičnu muziku. „Jedan prijatelj vodio me je u kafanu ‘Proleće’. Tamo sam jeo škembiće, i dopala su mi se ta crevca, moram priznati. Kad sam bio mlađi, mogao sam da pojedem celu porciju mešanog mesa, a sada volim malo i dobro, recimo, jagnjeću kapamu. Počeo sam da kuvam u vreme kada u Beogradu nije postojao nijedan japanski restoran i kada smo za svežu ribu, dimljeni losos i neke začine išli u Beč. S obzirom na to da mi je nedostajala hrana kakvu sam jeo u detinjstvu, sâm sam pravio tonkacu. Umem da napravim i omlet na japanski način, ali radije vreme trošim na neke ozbiljnije stvari.“
Beogradski dani: „Imao sam sreće da radim u Srbiji u pravo vreme i siguran sam da bi se slično meni ponašao i bilo koji drugi ambasador iz Japana. U Beograd sam prvi put došao pre 42 godine, imao sam četiri mandata, a za to vreme na ovim prostorima puno toga se desilo. Sećam se da je naša ambasada bila otvorena i za vreme bombardovanja 1999. godine.“
Srbi i Japanci: „Za razliku od Japanaca, Srbi su samouvereni. Jedina osobina koju kod vas ne razumem jeste da na svaki sastanak kasnite pola sata.“
Počasni građanin Beograda: Bivšem ambasadoru Japana u Srbiji Tadašiju Nagaiju svečano je uručeno priznanje „Počasni građanin Beograda“ u petak 20. avgusta 2010. Ovo priznanje za 56 godina dobile su 23 ličnosti. Na svečanost dodele priznanja došao je direktno iz bolnice. „Veoma sam uzbuđen, ovoliku čast nisam očekivao. Izuzetno priznanje za mene, nadam se da ćemo i u narednom periodu nastaviti ovu, odličnu saradnju Srbije i Japana.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve