Labus izdržao kišu jaja koja su stizala iza plakata Velje Ilića. Velja ima alibi, ali će tek rezultati izbora pokazati koga su jaja pogodila
IZBORNO SITO I REŠETO: Paradajz i jaja
Kao što se zna, Velja Ilić i predsednički kandidat Koštunica, gde nego u Čačku, baš srpski su se izljubili i izgrlili kad ono Velja istorijski pokloni sebe i pristalice Voji. Biće da se zna i da se Velja, dok je ono vik’o da ga narod ‘oće, najviše bavio Labusom „u kome Đinđić traži novog Milutinovića“. Sad se zna da je u Čačak, da li uprkos tome, baš u ponedeljak 23. septembra, stigao i predsednički kandidat Miroljub Labus, kao što se zna da je ovo bilo najincidentnije predstavljanje u ovoj predsedničkoj kampanji.
Dakle, Čačak, ponedeljak, podne. Roditelji stotinak srednjoškolaca koji nisu uspeli da se upišu u Čačku protestuju u opštini. Zašto u opštini, zato što je Velja rekao da će decu da vrati u Čačak, ali ne može, jerbo ga miniraju oni iz republike, a naročito ministar Gaša. I roditelji, kako nego spontano, izađu i blokiraju raskrsnicu ispred opštine. Nedaleko od opštine, na Gradskom trgu, tekle su pripreme za Labusov miting koji je trebalo da počne u 19 sati. Bina je bila postavljena, organizovano, podrazumeva se sa zastavama, podrazumeva se takoreći u stroju, pristizali su članovi DS-a, GSS-a, G17, iz Čačka, Arilja, pa i Bajine Bašte. Sve teklo kako treba, „Građanski narodni orkestar“ trubača je pržio, davali su se i Dragoljub Đuričić, Lazar Ristovski. Dok je sve teklo kako treba, trgu su se primakli i oni koji su protestovali pred opštinom, njima se primače i nekoliko stotina, biće građana, s Veljinim slikama, ili će biti plakatima, plus jedan s plakatom onog što zna put.
Šta je onda bilo, onda su na binu stali Labus, Đelić, viđeni lokalni aktivisti stranaka koje podržavaju Labusovu kandidaturu, nekoliko Čeda koji nisu bili Čede… Reče se Lazar, treba glasati za pamet, a ne za nacionalizam koji se, gle metafore, gle parabole, gle figure, ne maže na hleb, pa se izvika bubnjar Dragoljub: „Hoćemo li za Labusa, hoćemo, Hoćemo li za Labusa, hoćemooo“… Skup pozdravljaju načelnik Moravičkog okruga Slobodan Đukić (DS), predsednica lokalnog GSS-a… Pred mikrofon stade ministar Đelić, počeše da lete jaja na binu, jedan od onih što su se primakli preskoči improvizovanu ogradu do bine, poče tuča s onima iz Labusovog okruženja, umeša se brojna policija, šta umeša, napravi kordon između nekoliko hiljada onih sa zastavama i transparentima „Najbolje za Srbiju“ i nekoliko stotina „jajara“ s Veljinim slikama. Nasta opšte prepucavanje, pa verbalno, kričalo se i vrištalo, Đelić, već sav ojajisan, kako nego hrabro, kako nego ponosan na Srbiju, povika da ga neće oterati iz Srbije, da je ovde jer voli Srbiju, sve uz drečavu podršku i histerično, odlazi, obeća manje poreze, veće penzije.
Jaja se nisu štedela, to je prštalo, to je bljuskalo, jedan stade s jaknom pred već umazanog Labusa, ovaj ga „fizički lično“ sklanja, istupa, sklonite to, emotivno reaguje: „Mislili ste da me uplašite, pogodili ste me jajetom, nećete me uplašiti“… Pita zašto ga gađaju, govori šta je uradio na mestu potpredsednika savezne vlade, o dugovima, kreditima, otvaranju tržišta, da je sudbina u našim rukama, da sve zavisi od nas, do 2010. smo u Evropskoj zajednici, jaja i dalje padaju, pogađaju ove na bini, cede se, predsednik Arilja Zoran Mićović (DS) staje pred Labusa, maše stranačkom zastavom, zaklanja ga, ovaj, već iznerviran, već napuklog glasa, viče da mu ne trebaju glasovi onih koji neće u Evropu, da neće pobedu po svaku cenu… Zavesa se spušta, razlaz u miru i redu, Labus i Đelić u zagrljaju, brišu jedan drugog, sve nije trajalo ni 20 minuta, a sramote za večnost.
To nije bilo sve, isto veče Labus je stigao da u beogradskom Urgentnom centru poteši dva brata ili će biti dva junaka iz Građanskog saveza, koje je neko, na Novom Beogradu, opleo štanglom dok su porodično lepili njegove izborne plakate.
Za kraj, pa teksta, okrenemo „drugu stranu“. Velja Ilić nam, biće uvodno, kaže da na jajare idu jaja, da narod zna šta kome fali. Pa uze da razrađuje temu, on je odštampao 150.000 plakata, i to što su ih građani nosili ne znači ništa, može svako da ih uzme. Šta su zaslužili, to su i dobili, Čačane su nazivali fašistima, Koštunicu su nazivali fašistom, njega su nazivali fašistom, provocirali su građane, i još su dobro prošli, hiljade ljudi bilo revoltirano. S tim nema ništa, bio u Beogradu, čak je na molbu Koštunice da omogući promociju Labusa razgovarao s načelnikom policije, bio je kordon, bili su maksimalno zaštićeni. A što se tiče jaja, pa šta, gađali su i Nikolu Pašića, a njegove slike, to ništa ne dokazuje, i oni su, kad su gađali Miloševića, nosili Šešeljeve slike.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!