
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Kakav god CV da pišem, kome god da prepričavam to šta sam u životu radio, stavka – kolporter, na Kalenić pijaci, nikada nije višak
Neke sam stvari poneo od kuće, vaspitavali su me roditelji, češće mi se čini da su bili uspešni. Svašta sam naučio u školi ili školama, pa na fakultetu, pokazaće se da nije baš neka sjajna investicija, ali sam taj zadatak, koji sam sam sebi postavio, obavio uspešno. Odlučio da radim nešto sasvim drugo, dešava se…
Neka iskustva stekao sam u vojsci.
U svom poslu sam postigao dovoljno, nadam se da ovo nije sve, ali sam i izveštavao sa Olimpijskih igara i komentarisao finala Lige šampiona.
Na pijaci sam uspeo da naučim više nego što sam i slutio da ću. Jedna ravan je najšareniji mogući skup ljudi, od vračarske aristokratije, brojnih intelektualaca, studentarije koja kupi ili zastane da pogleda novine, pita može li da ih prelista, prokomentariše nešto od aktuelnih događaja preko prodavaca, uzgajivača krompira ili malina, zbunjenih prolaznika koji bi nešto da kupe, ali za ono malo para što imaju, kolega Roma koji „valjaju sve i svašta“, mahom gaće, cigarete ili toalet papir, policije, inspekcija, pa do sitnih ili krupnih prevaranata, dilera deviza, lopova…
Nije redosled bitan, uopšte, samo su morali nekim redom da budu pomenuti. Skoro svi su, skoro svakog dana, na istom mestu, na pijaci. I ja, kao kolporter koji studira, pa u poslednjoj trećini „kolporterske karijere“ studira i podiže dete, češće promrzao i umoran nego nasmejan. Uglavnom ljubazan i uvek pričljiv i znatiželjan.
I milion tema, pitanja, saznanja, čini mi se, toliko i ljudi. Od onih koji mi, u prolazu, opsuju majku izdajničku ili me, tek tako, nazovu kriminalcem, do onih koji mi zimi donesu čaj ili čak jaknu ako procene da bih mogao da se prehladim.
Slike koje i danas imam pred očima često.
Nekih „redovnih kupaca“ nema odavno, neke vidim ili sretnem i dan-danas, neki su tada bili ili kasnije postali poznati, važni, uticajni… Sećam ih se, čini mi se, svih, i bilo bi nepristojno pominjati imena jer ih ne znam sva, a da pominjem one „poznate“ ne mogu, to bi značilo da takvu podelu sveta priznajem i da na nju pristajem.
I verujem da ću se sećati dok me bude, ne samo zbog povremenih susreta ili priča, nego zbog značaja tog vremena i tog posla. Uostalom, trojica kumova su mi tadašnji kolporteri. I bar još toliko prijatelja. I nekoliko pravih drugara…
U jedno sam siguran – kakav god CV da pišem, kome god da prepričavam to šta sam u životu radio, stavka – kolporter, na Kalenić pijaci, nikada nije višak…
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve