Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Da li srpska policija čeka da je od krivice u prikrivanju zločina Milošević u Hagu "odbrani" kao što sebe brani

U sredu 20. februara agencija Beta objavljuje izjavu zamenika okružnog javnog tužioca i rukovodioca krivičnog odeljenja Milana Sarajlića, po kojoj Okružno javno tužilaštvo u Beogradu do sada nije dobilo nikakvu službenu informaciju iz MUP-a Srbije u vezi s masovnim grobnicama koje su prošle godine otkrivene na policijskom poligonu u Batajnici, mada ju je tražilo „još pre nekoliko meseci“. U nedelju 24. februara B92 emituje izjavu okružnog javnog tužioca Radeta Terzića, po kojoj je tužilaštvo nakon otkrivanja masovnih grobnica na teritoriji Beograda podnelo zahtev za ekshumaciju, obdukciju, utvrđivanje uzroka smrti i identifikaciju pronađenih tela. Po njegovoj izjavi, sredinom juna 2001. tužilaštvo je svoj prvi zahtev MUP-u Srbije proširilo dodatnim zahtevom za prikupljanje posebnih obaveštenja. Na oba zahteva, tvrdi okružni tužilac Terzić, do danas nije odgovoreno. Radi se o „faktografskim informacijama koje se tiču pitanja ko su bile lokalne vlasti na mestima gde je zločin izvršen, ko je bio komandir policije, koje jedinice vojske i policije su delovale na određenom terenu, da li je bilo paravojnih formacija, da li eventualne okolnosti ukazuju na to da se radi o zločinu protiv civila“.
Istog dana, u nedelju 24. februara, posredstvom agencije Beta MUP Srbije negira tvrdnje okružnog javnog tužioca i njegovog zamenika. U saopštenju MUP-a navedeno je da je 6. jula 2001. beogradskom tužilaštvu dostavljen izveštaj s obimnom dokumentacijom u vezi s otkrivanjem masovne grobnice u Batajnici, a opštinskim tužilaštvima u Bajinoj Bašti i pravosudnim organima u Negotinu izveštaji u vezi s grobnicama otkrivenim kod jezera Perućac, odnosno uz poligon Specijalnih antiterorističkih jedinica MUP-a Srbije u Petrovom Selu. Odgovornost za neispunjenje zahteva tužilaštva prebacuje se na pravosudne organe, od kojih MUP Srbije „još nije zvanično obavešten o rezultatima ekshumacije, identifikaciji žrtava, uzrocima smrti, tako da policija ne može utvrditi mesto zločina, način izvršenja i otkriti počinioce“. O ovoj razmeni vatre saopštenjima, službeno, tako i toliko.
Istraživanja koje je „Vreme“ započelo aprila prošle godine, ukršteno sa u međuvremenu objavljenim i neobjavljenim zvaničnim podacima, ukazuju da su od maja do kraja septembra 2001. iz pet masovnih grobnica na teritoriji Srbije (bez Kosova i Metohije) ekshumirani ostaci najmanje 427 osoba. Afera hladnjača, tj. Dubina 2, što je bila službena kodna oznaka operacije potapanja i/ili uklanjanja kamiona hladnjače potopljene u Dunav kod Tekije neposredno pred početak NATO bombardovanja SRJ 1999, do danas je, javno bar, još nerešena, uprkos činjenici da je za nju znalo nekoliko stotina ljudi, a u njoj direktno ili indirektno učestvovalo bar nekoliko desetina policajaca. Policijski general Vlastimir Đorđević, jedan od izvršilaca navodnog naloga Slobodana Miloševića o „asanaciji terena“, danas se pominje kao krunski svedok tužilaštva Haškog tribunala, ali i kao osoba koja je odavno nestala u nepoznatom pravcu. MUP Srbije je, sa ministrom Dušanom Mihajlovićem na čelu, u nekoliko navrata objašnjavao da su policajci u prikrivanju tragova zločina učestvovali protiv svoje volje, u strahu ili da su – radili za platu.
Nezavisno od težine pomenutih „objašnjenja“, nepoznato je – izgleda i Okružnom tužilaštvu u Beogradu – da li je istraga načinila i jedan korak dalje ka otkrivanju počinilaca zločina. Prema rečima kapetana Dragana Karleuše („Vreme“ br. 565 od 1.11.2001), bar u nekoliko slučajeva, na osnovu pronađenih ličnih dokumenata, utvrđivanje prisustva određenih vojnih ili policijskih jedinica na određenim mestima u određeno vreme i potom utvrđivanje ostalih okolnosti trebalo bi da su stvar policijske rutine. Ako je verovati beogradskom okružnom tužlaštvu, taj deo procedure policija još nije obavila.
A na otkopavanje čekaju još najmanje tri masovne grobnice u Batajnici i bar jedna ispod autoputa na području Vranja. Strašno „otkriće“ njihovog postojanja nekako se podudarilo s hapšenjem i kasnijim izručenjem Slobodana Miloševića. Nije valjda da sad srpska policija čeka da je od krivice u prikrivanju zločina on u Hagu „odbrani“ kao što sebe brani.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve