
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
U jednoj televizijskoj emisiji, davne 1990. godine, grčka novinarka Ana Panagiotarea razgovarala je nekoliko minuta sa elokventnim šesnaestogodišnjakom, tada vođom đačkih protesta. Samouveren i smiren mladić ostavio je utisak na novinarku koja mu je kazala da će se jednoga dana ponovo sresti – ona će se i dalje baviti svojim poslom, a on će postati politički vođa. Grčka jeste zemlja najpoznatijih proročišta, još iz antičkog doba – lepuškasti klinac sa smešnom frizurom zvao se Aleksis Cipras i postaće, dvadeset i pet godina kasnije, najmlađi premijer Grčke
Aleksis Cipras rođen je 28. jula 1974. u Atini, nekoliko dana nakon što je u Grčkoj srušena vojna hunta. Iako nema iskustva u državničkim poslovima, u politici ga svakako ima. Vođa đačkih protesta i studentskih pokreta, u godini kada se u Evropi dogodio slom komunizma (1989) stupio je u Komunističku omladinu Grčke.
Osim što je u srednjoj školi napravio svoje prve političke korake, tamo je upoznao i Peristeru Batzijanu, takođe članicu Komunističke partije. Mladalačka ljubav se održala do danas. Beti, kako glasi nadimak prve dame Grčke, po zanimanju je IT inženjer, ne voli mnogo da se ističe u javnosti i kažu da je radikalnija u stavovima od svog muža. Žive u vanbračnoj zajednici i imaju dva sina. Srednje ime mlađeg je Ernesto, naravno u čast Če Gevare. Lako je pretpostaviti da je u sredini kakva je Grčka Cipras prvi neoženjeni premijer.
Aleksis Cipras se, nakon izlaska iz Komunističke partije, učlanio u partiju Sinaspismos, koja će potom postati baza Koalicije radikalne levice (Siriza), gde je postepeno napredovao. Kada je 2006, na izborima za gradonačelnika Atine, ispred pokreta „Otvoreni grad“ Cipras osvojio 10,5 odsto glasova, bio je to veliki uspeh. Dovoljno je reći da je to bilo tri puta više nego što je Siriza osvajala na parlamentarnim izborima tih godina. Već 2008. izabran je za predsednika Sinaspismosa. Time nije bio oduševljen celokupan partijski vrh – nekoliko vodećih članova je narednih meseci, potaknuto različitim razlozima, izašlo iz stranke. Cipras je 2009. postao član grčkog parlamenta i predsedavajući parlamentarne grupe Siriza. Konačno, zvezda levice i strepnja vladajućeg establišmenta Evrope postao je 2012, kada je Siriza osvojila 22 odsto glasova na izborima.
Inženjer po obrazovanju, Cipras je radio u građevinskoj industriji i bavio se urbanim planiranjem. Kao političar, pokazao se kao nekonvencionalan, od onoga kako se oblači (nikada ne nosi kravatu) do toga koje prevozno sredstvo koristi (ljubitelj je motora). Miran, kontrolisan i ubedljiv, on ima jako dobar i prisan odnos sa biračima. Prvi je premijer koji je položio sekularnu zakletvu, odbijajući da se zakune nad Biblijom i u prisustvu grčkog arhiepiskopa. Međutim, samoproklamovani ateista je prošlog leta ipak posetio Svetu Goru, da bi mesec dana kasnije otišao i kod pape Franje gde je bilo reči o potrebi da se napravi ekumenska alijansa protiv siromaštva i nejednakosti.
Zbog obećanja koje daje, kada je reč o ekonomskoj budućnosti Grčke, među političkim protivnicima nazvan je Hari Poter, dok su kritičari Evropske unije sa svih strana oduševljeno pozdravili pobedu Sirize. Pojedini evropski mediji, pogotovo nemački, nazivaju Ciprasa „grčkim podstrekačem“, „šarmantnim piromanom“, „neobuzdanim populistom“ i „čovekom kojega se Evropa plaši“.
Prva stvar koju je premijer Grčke učinio kada je stupio na dužnost, bila je polaganje cveća na spomenik grčkim borcima koje su ubili nacisti. I to je izazvalo buru negodovanja u Nemačkoj.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve