
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Foto: Dragan Kujundžić/Tanjug
Poslanica i potpredsednica Narodne stranke Sanda Rašković Ivić izjavila je da se predsednik Srbije Aleksandar Vučić "sprema za kapitulaciju“ na Kosovu i Metohiji umesto da zahteva povratak institucija Srbije na sever pokrajine jer je Briselski sporazum „mrtav“
„Ako obe strane čine ustupke, onda bi Prištinski ustupak bio da se malo pritisne oko formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO), koja je magla i paučina jer je pod kosovskim ustavom, a ustupak Srbije bi bio kapitulacija“, rekla je Sanda Rašković Ivić televiziji N1.
I dalje: insistiranje na ZSO i održavanju Briselskog sporazuma „nije ništa drugo nego kapitulacija“, jer se tim sporazumom „defakto zaokružuje državnost“ samoproglašenog Kosova.
„Ako bismo i dobili ZSO, to bi bilo implicitno priznavanje nezavisnosti samoproglašenog Kosova i zato je sada momenat da Vučić konačno pošalje pisma predsednicima Rusije i Kine sa zahtevom da ulože veto u Savetu bezbednosti ako na dnevni red dođe članstvo Prištine u UN“; objasnila Rašković Ivić.
Jer, kaže, „sada je trenutak da se vrate institucije Srbije na sever jer je Briselski sporazum mrtav“.
Potpredsednica Narodne stranke je odluku prištinskih vlasti da na 48 sati odlože izricanje kazni za registarske nazvala „kuvanjem žabe“ jer će sve „opet doći na sto“. Objasnila je da se tu radi o „pacifikovanju Srba“ jer je „prva reakcija uvek najsrčanija“, pa ako se odloži na 48 sati, onda će da splasne reakcija ljudi koji su se spremali da se bune.
Održavanjem tentija, objašnjava Rašković Ivić, i odlaganjem primene kaznenih mera ljude uplašene i umorne od sukoba hoće da dovedu do toga da kažu „bolje pakt nego rat“.
Ona je ocenila da bi ulazak „samoproglašenog“ Kosova u UN vodio ka stvaranju „velike Albanije“, odnosno ujedinjenju teritorije Kosova i Metohije sa Albanijom u jednu državu, a posledično do „gubitka našeg identiteta jer u toj državi ne bi mogla da postoji Srpska pravoslavna crkva, pošto po pravoslavnim kanonima na teritoriji jedne države može da postoji samo jedna pravoslavna crkva, pa bi svi naši manastiri postali albanski manastiri“. Mislila je, verovatno, na pravoslavnu crkvu u Albaniji.
M.N./FoNet
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve