

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Poslanica i potpredsednica Narodne stranke Sanda Rašković Ivić izjavila je da se predsednik Srbije Aleksandar Vučić "sprema za kapitulaciju“ na Kosovu i Metohiji umesto da zahteva povratak institucija Srbije na sever pokrajine jer je Briselski sporazum „mrtav“
„Ako obe strane čine ustupke, onda bi Prištinski ustupak bio da se malo pritisne oko formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO), koja je magla i paučina jer je pod kosovskim ustavom, a ustupak Srbije bi bio kapitulacija“, rekla je Sanda Rašković Ivić televiziji N1.
I dalje: insistiranje na ZSO i održavanju Briselskog sporazuma „nije ništa drugo nego kapitulacija“, jer se tim sporazumom „defakto zaokružuje državnost“ samoproglašenog Kosova.
„Ako bismo i dobili ZSO, to bi bilo implicitno priznavanje nezavisnosti samoproglašenog Kosova i zato je sada momenat da Vučić konačno pošalje pisma predsednicima Rusije i Kine sa zahtevom da ulože veto u Savetu bezbednosti ako na dnevni red dođe članstvo Prištine u UN“; objasnila Rašković Ivić.
Jer, kaže, „sada je trenutak da se vrate institucije Srbije na sever jer je Briselski sporazum mrtav“.
Potpredsednica Narodne stranke je odluku prištinskih vlasti da na 48 sati odlože izricanje kazni za registarske nazvala „kuvanjem žabe“ jer će sve „opet doći na sto“. Objasnila je da se tu radi o „pacifikovanju Srba“ jer je „prva reakcija uvek najsrčanija“, pa ako se odloži na 48 sati, onda će da splasne reakcija ljudi koji su se spremali da se bune.
Održavanjem tentija, objašnjava Rašković Ivić, i odlaganjem primene kaznenih mera ljude uplašene i umorne od sukoba hoće da dovedu do toga da kažu „bolje pakt nego rat“.
Ona je ocenila da bi ulazak „samoproglašenog“ Kosova u UN vodio ka stvaranju „velike Albanije“, odnosno ujedinjenju teritorije Kosova i Metohije sa Albanijom u jednu državu, a posledično do „gubitka našeg identiteta jer u toj državi ne bi mogla da postoji Srpska pravoslavna crkva, pošto po pravoslavnim kanonima na teritoriji jedne države može da postoji samo jedna pravoslavna crkva, pa bi svi naši manastiri postali albanski manastiri“. Mislila je, verovatno, na pravoslavnu crkvu u Albaniji.
M.N./FoNet
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve