

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Krajem januara, ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmenama Zakona o javnom beležništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazreti kraj agonije paralizovanog pravosuđa i protesta advokata
Natezanja oko pojmova solemnizacije i legalizacije ugovora većini građana ne znače ama baš ništa, ali višednevni mučni pregovori između predstavnika Ministarstva pravde i Advokatske komore Srbije (AKS), čini se, doveli su do (zasad usmenog) zaključka da se građanima vraća njihova poslovna sposobnost, da će sami i uz pomoć svojih advokata moći sastavljati ugovore, koje će potom javni bilježnici samo ovjeravati; nejasno je zašto tim Ministarstva insistira da se to i dalje naziva solemnizacijom, iako bi sasvim prirodan izbor termina bila obična ovjera ugovora.
Ima u rezultatima razgovora silnih najavljenih promjena, ali jedna od važnijih je i to da će javni bilježnici – ako se ostvari obećano – javnobilježnički zapis (vulgarni prevod za laike: formular koji notari ispunjavaju i masno naplaćuju, nakon što im građani donesu svu silu ne/potrebnih papira) moći sačinjavati samo kad su posrijedi ugovori o raspolaganju nepokretnostima poslovno nesposobnih osoba, nijemih, gluhih i slijepih, kao i sporazumi o zakonskom izdržavanju. U slučajevima, dakle, koji su bili predviđeni prvotnim Zakonom o javnom bilježništvu, koje je odgovorna skupštinska većina „presnimila“ na sve građane, i u slučajevima koje je, prije uvođenja notara u sistem, ionako radio sud u vanparničnom postupku.
KRAJ ILI NASTAVAK AGONIJE: Premali je prostor za zamaranje čitalaca detaljima dosadašnjih rezultata pregovora: Jasmina Milutinović, predsjednica Advokatske komore Čačka, za „Vreme“ precizira da će se konkretna slika vidjeti u četvrtak 8. januara, da bi potom predložene izmjene propisa trebao razmotriti Upravni odbor AKS, najvjerojatnije 10. januara, te bi konačnu odluku o (ne)prihvaćanju dogovorenog trebala 17. januara donijeti Skupština AKS. Potom, ako je vladajućima iz Ministarstva pravde vjerovati, izmjene bi – takve kakve (i ako ih) „ovjeri“ AKS – trebale, dakako po hitnom postupku – ući u parlamentarnu raspravu, a skoro četveromjesečni protest advokata bit će, ako se sve to ostvari, obustavljen danom objavljivanja zakonskih izmjena u „Službenom glasniku“.
Krajem januara, dakle, ako nadležni budu poštovali tajming koji su obećali, odnosno ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmjenama Zakona o javnom bilježništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazrijeti kraj agonije paraliziranog pravosuđa i protesta advokata.
Pregovarači AKS – advokatica Milutinović, Tanja Arsić i Mirjana Jovanović Tomić (Advokatska komora Vojvodine) – relativno su optimistični glede ishoda pregovora, iako ni advokatica Milutinović niti Arsić u razgovoru za „Vreme“ nemaju jasan odgovor na pitanje da li zaista vjeruju u dobre namjere vladajućih, s obzirom na to da je neophodno donijeti niz podzakonskih akata i niz izmjena sistemskih zakona (neke se već spremaju, ne znamo što nam nose). Inače, sve tri pregovaračice iz AKS mogle su, s obzirom na svoja znanja, u nekoj pauzi razgovara u Ministarstvu časkom položiti notarski ispit, nasuprot pregovaračima Ministarstva. Jest da je tu „tata na notare“ profesor Dejan Đurđević, pa pomoćnik ministra zadužen za međunarodnu suradnju Čedomir Backović, ali i pomoćnica Nela Kuburović, mlađahna funkcionarka koja je od pripravnice namah postala savjetnica, pa i položena notarka odnedavno, za koju apsolutno nije jasno što uopće – i s kojim znanjima – traži u pregovaračkom timu Ministarstva pravde.
PESIMIZAM VS. OPTIMIZAM: Ima u AKS i sasvim pesimističnih viđenja. Na primjer, advokat Vladimir Gajić tvrdi da dosadašnji pregovori nisu doprinijeli da se advokatura Srbije približi svojim ciljevima, te da se iz posljednjih nastupa ministra Nikole Selakovića i premijera Aleksandra Vučića advokatima „stavlja do znanja da vlast želi da iskoristi pregovore isključivo radi zaštite vitalnih interesa javnog beležništva, kao i da budući planovi Ministarstva pravde izraženi kroz ‘Akcioni plan za 2015’ ukazuju na plan proširenja nadležnosti javnih beležnika, kao i da pregovori kao jedan od glavnih ciljeva imaju konvalidaciju korupcije i aboliciju ministarske odgovornosti, kako ministra pravde tako i celog njegovog kabineta“.
Rasplet ćemo eventualno vidjeti za koji dan. U međuvremenu, raspisan je konkurs za imenovanje još 117 javnih bilježnika, koji traje do kraja januara. Usput, u posljednjim mjesecima 2014. godine nemali broj sudija je na vlastiti zahtjev razriješen funkcije; vidjet ćemo tko će od njih biti imenovan za notare, kao što ćemo vidjeti koliko će imenovanih biti među onima koji su u posljednjim rokovima, za razliku od onih u prvim i strožim, položili notarski ispit.
Očito cijela „notarska priča“ nema (sretnog?) kraja, ma kako završili pregovori advokata i ministarskih uzdanica.
A Ustavni sud šuti, kao što je šutio onomad kad su desetkovani sudije i tužioci (i oni danas šute) i kad je očito čekao promjenu vlasti. Što danas čeka, ne zna se. Savjest očito ne, čak su i na Ustav zaboravili.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve