foto: S. Miljević
Krajem januara, ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmenama Zakona o javnom beležništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazreti kraj agonije paralizovanog pravosuđa i protesta advokata
Natezanja oko pojmova solemnizacije i legalizacije ugovora većini građana ne znače ama baš ništa, ali višednevni mučni pregovori između predstavnika Ministarstva pravde i Advokatske komore Srbije (AKS), čini se, doveli su do (zasad usmenog) zaključka da se građanima vraća njihova poslovna sposobnost, da će sami i uz pomoć svojih advokata moći sastavljati ugovore, koje će potom javni bilježnici samo ovjeravati; nejasno je zašto tim Ministarstva insistira da se to i dalje naziva solemnizacijom, iako bi sasvim prirodan izbor termina bila obična ovjera ugovora.
Ima u rezultatima razgovora silnih najavljenih promjena, ali jedna od važnijih je i to da će javni bilježnici – ako se ostvari obećano – javnobilježnički zapis (vulgarni prevod za laike: formular koji notari ispunjavaju i masno naplaćuju, nakon što im građani donesu svu silu ne/potrebnih papira) moći sačinjavati samo kad su posrijedi ugovori o raspolaganju nepokretnostima poslovno nesposobnih osoba, nijemih, gluhih i slijepih, kao i sporazumi o zakonskom izdržavanju. U slučajevima, dakle, koji su bili predviđeni prvotnim Zakonom o javnom bilježništvu, koje je odgovorna skupštinska većina „presnimila“ na sve građane, i u slučajevima koje je, prije uvođenja notara u sistem, ionako radio sud u vanparničnom postupku.
KRAJ ILI NASTAVAK AGONIJE: Premali je prostor za zamaranje čitalaca detaljima dosadašnjih rezultata pregovora: Jasmina Milutinović, predsjednica Advokatske komore Čačka, za „Vreme“ precizira da će se konkretna slika vidjeti u četvrtak 8. januara, da bi potom predložene izmjene propisa trebao razmotriti Upravni odbor AKS, najvjerojatnije 10. januara, te bi konačnu odluku o (ne)prihvaćanju dogovorenog trebala 17. januara donijeti Skupština AKS. Potom, ako je vladajućima iz Ministarstva pravde vjerovati, izmjene bi – takve kakve (i ako ih) „ovjeri“ AKS – trebale, dakako po hitnom postupku – ući u parlamentarnu raspravu, a skoro četveromjesečni protest advokata bit će, ako se sve to ostvari, obustavljen danom objavljivanja zakonskih izmjena u „Službenom glasniku“.
Krajem januara, dakle, ako nadležni budu poštovali tajming koji su obećali, odnosno ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmjenama Zakona o javnom bilježništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazrijeti kraj agonije paraliziranog pravosuđa i protesta advokata.
Pregovarači AKS – advokatica Milutinović, Tanja Arsić i Mirjana Jovanović Tomić (Advokatska komora Vojvodine) – relativno su optimistični glede ishoda pregovora, iako ni advokatica Milutinović niti Arsić u razgovoru za „Vreme“ nemaju jasan odgovor na pitanje da li zaista vjeruju u dobre namjere vladajućih, s obzirom na to da je neophodno donijeti niz podzakonskih akata i niz izmjena sistemskih zakona (neke se već spremaju, ne znamo što nam nose). Inače, sve tri pregovaračice iz AKS mogle su, s obzirom na svoja znanja, u nekoj pauzi razgovara u Ministarstvu časkom položiti notarski ispit, nasuprot pregovaračima Ministarstva. Jest da je tu „tata na notare“ profesor Dejan Đurđević, pa pomoćnik ministra zadužen za međunarodnu suradnju Čedomir Backović, ali i pomoćnica Nela Kuburović, mlađahna funkcionarka koja je od pripravnice namah postala savjetnica, pa i položena notarka odnedavno, za koju apsolutno nije jasno što uopće – i s kojim znanjima – traži u pregovaračkom timu Ministarstva pravde.
PESIMIZAM VS. OPTIMIZAM: Ima u AKS i sasvim pesimističnih viđenja. Na primjer, advokat Vladimir Gajić tvrdi da dosadašnji pregovori nisu doprinijeli da se advokatura Srbije približi svojim ciljevima, te da se iz posljednjih nastupa ministra Nikole Selakovića i premijera Aleksandra Vučića advokatima „stavlja do znanja da vlast želi da iskoristi pregovore isključivo radi zaštite vitalnih interesa javnog beležništva, kao i da budući planovi Ministarstva pravde izraženi kroz ‘Akcioni plan za 2015’ ukazuju na plan proširenja nadležnosti javnih beležnika, kao i da pregovori kao jedan od glavnih ciljeva imaju konvalidaciju korupcije i aboliciju ministarske odgovornosti, kako ministra pravde tako i celog njegovog kabineta“.
Rasplet ćemo eventualno vidjeti za koji dan. U međuvremenu, raspisan je konkurs za imenovanje još 117 javnih bilježnika, koji traje do kraja januara. Usput, u posljednjim mjesecima 2014. godine nemali broj sudija je na vlastiti zahtjev razriješen funkcije; vidjet ćemo tko će od njih biti imenovan za notare, kao što ćemo vidjeti koliko će imenovanih biti među onima koji su u posljednjim rokovima, za razliku od onih u prvim i strožim, položili notarski ispit.
Očito cijela „notarska priča“ nema (sretnog?) kraja, ma kako završili pregovori advokata i ministarskih uzdanica.
A Ustavni sud šuti, kao što je šutio onomad kad su desetkovani sudije i tužioci (i oni danas šute) i kad je očito čekao promjenu vlasti. Što danas čeka, ne zna se. Savjest očito ne, čak su i na Ustav zaboravili.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
