

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Inauguracija predsjednika Republike uobičajen je naziv za ceremoniju preuzimanja dužnosti predsednika Republike i sastoji se od polaganja svečane zakletve izabranog predsednika i svečanog dela (koktela, prijema). U nekim slučajevima čin polaganja zakletve i prijem povodom stupanja na dužnost su odvojeni, a nekad teku istovremeno. Ali, kao i uvek kad je reč o politici, protokol govori i o odnosima i ima svojevrsne poruke. Ponekad i odsustvo govori više od prisustva, pa je važnije ko i zbog čega nije došao nego ko je prisutan. Te ceremonije su takođe i prilika za odašiljanje klasičnih poruka i ponuda, svojevrsnih pristupnih beseda političara.
Tomislav Nikolić, predsednik Republike Srbije, inauguracija 11. jun 2012.
Svečanost povodom inauguracije predsednika Srbije Tomislava Nikolića održana je 11. jun 2012. u Novom dvoru, zgradi Predsedništva u Beogradu, tri sedmice posle izbora.
Inauguracija Nikolića je „prošla bez regionalne podrške“, a svečanosti je prisustvovalo oko 1200 zvanica, među njima i bivši srpski predsednik Boris Tadić. Nekoliko sati pre ceremonije Nikolić se sastao s komesarom EU za proširenje Štefanom Fileom, koji je govorio i na inauguraciji. On je rekao da Brisel želi da se dobri odnosi EU i Srbije nastave.
Među gostima nije bilo lidera zemalja regiona, izuzev predsednika Crne Gore i Republike Srpske, Filipa Vujanovića i Milorada Dodika.
Predsednici Hrvatske Ivo Josipović, Slovenije Danilo Turk i Makedonije Đorđe Ivanov nisu prisustvovali inauguraciji, kao ni predsedavajući Predsedništva BiH Bakir Izetbegović.
Iz Turkovog kabineta je saopšteno da se neće odazvati pozivu jer on „nikada ne prisustvuje inauguracijama, ali je napravio izuzetak u slučaju inauguracije predsednika Hrvatske Ive Josipovića, zato što je reč o susednoj državi“.
Tomislav Nikolić je „bio u političkoj stranci koja se zalagala za agresiju, a bila je umešana i u rat. Međutim, svako se može promeniti. Nadam se da Nikolić može da promeni mišljenja o susedima, miru i ratu, i ako to učini možemo da sarađujemo“, obrazložio je Josipović.
Bakir Izetbegović, predsedavajući Predsedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, objasnio je da je za odlazak na inauguraciju, ipak, još prerano, jer je „Nikolić čovek koji je promenio retoriku, ali da li je promenio stavove, to će nam morati dokazati u vremenu koje dolazi. Ja se nadam da je promenio stavove, mi smo susedne zemlje i treba praviti korake pomirenja, ako je na to spreman, i mi smo spremni. U ovome času to je još uvek rano, čekaćemo da vidimo ima li gospodin Nikolić novo lice, novi pristup“, rekao je Izetbegović.
Predsednik Makedonije Đorđe Ivanov nije naveo razlog za odsustvo.
Lider Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić izjavio je da ga iznenađuje i ljuti to što danas na inauguraciju predsednika Srbije Tomislava Nikolića neće doći predsednici zemalja iz okruženja i ocenio da je „to uvreda za Srbiju, a ne za Tomislava Nikolića“.
Protokol svečanosti predvideo je da goste dočekaju članovi Kulturno-umetničkog društva „Gradimir“ u srpskim narodnim nošnjama, a himnu je izveo hor KUD-a „Lola“, precizirala je za Tanjug šef protokola u kabinetu predsednika Srbije Jasmina Mitrović Marić. Cela svečanost bila je propraćena zvucima etno-muzike od srednjeg veka do danas, koju je izvodio ansambl Renesans. Tomislav Nikolić je 31. maja položio zakletvu u parlamentu, čime je stupio na dužnost predsednika Srbije.
Po završetku svečanosti predviđen je i koktel, a na jelovniku su bili specijaliteti srpske kuhinje poput pita i roštilja. Zvanicama je služena i rakija koju je napravio Tomislav Nikolić na svom imanju u Bajčetini. Služba protokola vodila je računa o svakom detalju, pa je tako obavezan „dres kod“ uveden i za sedmu silu. Čak su i snimatelji i foto-reporteri morali da obuku tamna odela sa kravatama.
Ivo Josipović, predsednik Republike Hrvatske, inauguracija 2010.
Ivo Josipović položio je 18. februar 2010. godine u Zagrebu svečanu zakletvu i zvanično postao treći predsednik Hrvatske od njenog osamostaljenja 1992. godine.
Ova inauguracija je bila najspektakularnija ceremonija u regionu. Josipović je zakletvu položio u prisustvu više od 600 zvanica i 30 stranih delegacija, između ostalog i deset šefova država. Na ceremoniji su prisustvovali predsednici BiH, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Albanije, Bugarske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Kosova.
Inauguracija se održava na Trgu Svetog Marka u Zagrebu, simbolički između zgrada Vlade i Parlamenta.
Iako je najavljivan, tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić nije prisustvovao inauguraciji novoizabranog hrvatskog predsednika. Tadić nije otišao na Josipovićevu inauguraciju zbog najavljenog dolaska predsednika Kosova Fatmira Sejdijua, ali su zato inauguraciju iz prvog reda posmatrali predsednici svih zemalja regiona.
Ministar spoljnih poslova Švedske Karl Bilt izrazio je žaljenje zbog toga što predsednik Srbije Boris Tadić nije došao na inauguraciju Josipovića i najavio da će vrlo brzo morati da se pronađe „formulu ne samo za ovu inauguraciju, nego i za buduće sastanke“. Kasnije je dogovoren modus koji reguliše prisustvo predstavnika Kosova na regionalnim sastancima.
Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, inauguracija 2010.
Milorad Dodik, dotadašnji premijer Republike Srpske, inaugurisan je za predsednika Republike Srpske 15. novembar 2010. u Banja Luci. Njegovoj inauguraciji prisustvovao je i predsednik Srbije Boris Tadić, koji je u zgradu Narodne skupštine RS došao u pratnji bivšeg predsednika RS Rajka Kuzmanovića. Na inauguraciji Dodika, između ostalih, bilo je i 20 ambasadora u BiH, među kojima i ruski Aleksandar Bocan Harčenko, američki Patrik Mun i njihov britanski kolega Majkl Tejtam.
Boris Tadić, predsednik Srbije, 2004. i 2008.
Novi-stari predsednik Srbije Boris Tadić položio je zakletvu na Dan državnosti Srbije 15. februara – Sretenje. Sednica parlamenta bila je svečana jedino po tome što je održana u Domu Narodne skupštine, ali bez posebne ceremonije, stranih delegacija i gostiju. Posle polaganja zakletve priređen je koktel za poslanike, vladu, crkvene velikodostojnike i predstavnike stranih ambasada.
Kuriozitet je podatak da je vreme ceremonije pomerano čak tri puta. Prvo sa četvrtka na petak, čime se poklopilo sa centralnom proslavom Dana državnosti Srbije, a zatim sa 12 na 13 sati, da bi premijer, koji učestvuje na proslavi Dana državnosti, ipak mogao da stigne na inauguraciju Tadića.
Tadiću je ovo bilo drugi put da polaže predsedničku zakletvu, ali sve je bilo drugačije u odnosu na 11. jul 2004. godine kada je prvi put stupio na dužnost. Ovaj put Tadić će položiti zakletvu kao izabrani predsednik samostalne države Srbije, a ne Republike, članice državne zajednice Srbija i Crna Gora. I tekst zakletve je bio drugačiji, pa je čitan tekst koji je utvrđen novim Ustavom koji glasi: „Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.“
Na prijemu kod predsednika Tadića, pored domaćih gostiju, bilo je više od 40 inostranih delegacija. Tada je prvi put posle Drugog svetskog rata na nekoj zvaničnoj državnoj svečanosti izvedena nekadašnja himna Srbije „Bože pravde“, a otpevala ju je Divna Ljubojević. Na kraju inauguracije, hor „Španca“ otpevao je svečanu pesmu „Vostani Serbie“.
Na toj ceremoniji nisu važila stroga pravila oblačenja. Štaviše, odela su bila koliko neformalna toliko politički angažovana. Na ulazu u srpski parlament Tadića su čekali građani, ali i radikali u majicama sa likom svog lidera Vojislava Šešelja, pa je Dragan Šutanovac pitao Vučića: „Niste, valjda, došli svi tako obučeni?“ Vučić je odgovorio: „Pa, naravno.“ I zaista su svi bili u sali u majicama. Tadićevom polaganju zakletve, međutim, nije prisustvovao Tomislav Nikolić (tog dana je slavio 56. rođendan). Nikolić je i tada bio njegov protivkandidat i izgubio u drugom krugu. Zgrade Skupštine Srbije i Predsedništva Srbije povezivao je, tog 11. jula 2004. godine, crveni tepih preko ulice.
Filip Vujanović, predsednik Crne Gore, inauguracija 2008.
Filip Vujanović je 19. maja 2008. počeo svoj drugi mandat (a prvi u nezavisnoj Crnoj Gori) svečanim polaganjem zakletve pred poslanicima crnogorske Skupštine na Cetinju. Inauguraciji, zakazanoj za 18 sati i 45 minuta u Vladinom domu, nisu prisustvovali poslanici iz PZP-a, SL-a, SNP-a i NS-a. Počasna garda ispred Vladinog doma dočekala je i brojne goste, među kojima su bili premijer Crne Gore Milo Đukanović, vrhovni državni tužilac Vesna Medenica, predstavnici Vlade, sudstva, tužilaštva i diplomatskog kora.
Nakon polaganja zakletve crnogorski predsednik Filip Vujanović je sa suprugom Svetlanom, u bašti Vladinog doma na Cetinju, bio domaćin prijema za zvanice iz političkog, javnog, kulturnog i sportskog života Crne Gore, ali i za brojne predstavnike diplomatskog kora.
Novinari koji su pratili svečanost upitali su crnogorskog premijera Mila Đukanovića da ovu inauguraciju uporedi sa svojom iz 1997, dajući joj epitet glamuroznija. „Riječ je o različitim okolnostima. Tada smo, možda bili, pod većim emotivnim nabojem“, pisala je „Pobjeda“ u izveštaju sa ceremonije.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve