
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Preminuo je Zoran Slavujević, profesor u penziji Fakulteta političkih nauka u Beogradu i nekadašnji saradnik Centra za politikološka istraživanja i javno mnjenje Instituta društvenih nauka.

Zoran Slavujević je bio dobri duh Centra. Onaj koji nas okuplja na prvoj jutarnjoj kafi, na ručku, potom i na večeri. Sve to, naravno, u našoj kancelariji. Tako je bilo uvek kada smo radili istraživanja javnog mnjenja. A radili smo ih stalno od 1992. do 2001. godine, kada je Veliki Zoki bio u Institutu društvenih nauka. To mu je bio nadimak. U to vreme, dok smo radili zajedno, ja sam bio Mali Zoki, mlađi kolega koji je imao čast i zadovoljstvo da deli kancelarijski prostor sa njim.
Kada je radio bio je potpuno zaokupljen poslom, a kada smo se družili niko nije bio zapostavljen. Duhovit, zabavan, sjajan kuvar, muzikalan… Sve ono što je potrebno da imate da biste bili omiljeni u društvu. Nije se svima svidelo to što je bez ustručavanja bio spreman da svakome u lice kaže šta nije u redu. Nije bio od onih koji su pazili da se ne zamere. Princip mu je bio važniji od nezameranja. A u poslu, pravi profesionalac, perfekcionista.
Bavio se medijski vrlo atraktivnim temama, ali je za medije isključio govorio o istraživanjima i knjigama. Nije hteo da se bavi dnevno-političkim tumačenjem stvarnosti.
Zadužio je Institut društvenih nauka, Fakultet političkih nauka, politikološku zajednicu i sve one koji su čitali njegove radove. Ostavio nam je kapitalna dela iz oblasti političke propagande i mnoštvo empirijskih istraživanja. Predavao je i pisao o političkom marketingu, političkom komuniciranju, o savremenom političkom mitu, o političkim kampanjama, legitimnosti i izbornim borbama… Predano je prenosio svoja dragocena znanja i iskustva generacijama studenata koji su imali sreću da sarađuju s njim.
Imao se, stvarno, rašta i roditi.
Hvala ti Veliki Zoki.
Hvala ti na svemu.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve