Da li je hapšenje pukovnika Đoga, navodnog jataka Ratka Mladića, korak bliže odbeglom generalu ili još jedno zamazivanje očiju međunarodnoj zajednici
PO ŠUMAMA I GORANA: Ratko Mladić
U zemlji u kojoj su hapšenja sudija, bankara i menadžera svakodnavna pojava, privođenje jednog penzionisanog pukovnika ne bi trebalo da izazove preveliku pažnju. Ipak, vest o pritvaranju Jova Đoga, bivšeg oficira Vojske Republike Srpske, objavljena je u subotu, 28. januara, na naslovnoj strani dnevnog lista „Politika“, da bi tokom sledećih nekoliko dana nastavila da dominira srpskim medijskim prostorom. Na osnovu šturih saopštenja nadležnih organa, reklo bi se da je Đogo bio, a možda još uvek jeste, važna ličnost u mreži koja skriva Ratka Mladića, srpskog spoljnopolitičkog problema broj jedan. Ako je Mladić već godinama neuhvatljiv, do pukovnika nije bilo teško doći: on je u sredu, 25. januara, telefonom pozvan da dođe u Bezbednosno-informativnu agenciju (BIA) na informativni razgovor, što je uredno učinio; odatle je prosleđem u Odeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala, nakon čega mu je određen pritvor, najpre od 48 sati, a zatim od 30 dana, zbog pomaganja učiniocu krivičnog dela, to jest Mladiću. Đogo se za sada brani ćutanjem, a njegov predmet označen je kao državna tajna.
Pukovnik Jovo Đogo nije sasvim nepoznat ovdašnjoj javnosti. Njega je kao Mladićevog jataka još pre šest meseci označio Dragan Petrović, načelnik Državne bezbednosti iz doba prve demokratske vlade. Petrović je u „Blicu“ u julu prošle godine rekao da je njegova služba, koja je u međuvremenu promenila ime u BIA, još 2001. imala saznanja da Mladića štite vojske dveju sestrinskih srpskih zemalja. „Mladića su dugo koordinirano čuvali VSCG i Vojska Republike Srpske. Koordinator je bio pukovnik Jovo Đogo, a u Generalštabu čovek za vezu sa Mladićem jeste pukovnik (Dragomir) Krstović“, izjavio je tada Petrović, uz opasku da je istraga obustavljena na zahtev ondašnjeg predsednika savezne države Vojislava Koštunice. Petrovićeve reči niko nije demantovao, ali je pukovnik Krstović, do tada načelnik za logistiku pri beogradskom Generalštabu, na brzu ruku otpremljen u penziju. Nakon toga je, sve dok pukovniku Đogu nije zazvonio telefon, vladao tajac.
Inače, pukovnik Jovo Đogo rođen je 1956. godine u Kalinoviku, istom mestu odakle je rodom i Mladić, a rat u Bosni zatekao ga je kao kapetana JNA u kasarni u Nedžarićima kod Sarajeva. U istom mestu nalazilo se franjevački Teološki fakultet koji je vojska u maju 1992. zauzela a franjevce isterala. Evakuaciju franjevaca u Kiseljak organizovao je upravo kapetan Đogo, a fra Marko Karamatić, istoričar i sekretar Fakulteta, pamti ga kao oficira profesionalnog i, s obzirom na okolnosti, korektnog držanja. Đogo je nedugo potom bio ranjen u nekakvom okršaju kod Rajlovca, a nakon oporavka prekomandovan u Beograd. U prestonici je bio izaslanik VRS pri Birou RS – takoreći Mladićev vojni ataše – dok se na čelu Biroa nalazio Momčilo Mandić, još jedan Kalinovčanin. Zanimljivo je da je Mandić kasnije u više navrata optuživan kao jedan od glavnih jataka Radovana Karadžića, zbog čega je u Bosni i hapšen. Kad je o Đogu reč, u njegov opis radnog mesta ulazila je i „briga“ o vojnim obveznicima iz RS u Srbiji, odnosno njihovo liferovanje na front. Nakon rata je penzionisan, ali je, kako izgleda, bar neko vreme bio Mladićev „koordinator“. To znači da je bio oficir za vezu između ljudi iz Mladićevog neposrednog obezbeđenja (uglavnom bivših pripadnika VRS koje je odbegli general doveo sa sobom iz Bosne) i aktivnih oficira VSCG koji su davali, a možda još uvek daju, logističku i kontraobaveštajnu podršku. Krstić bi, dakle, mogao mnogo toga da kaže o mogućem Mladićevom prebivalištu, pod uslovom da odluči da progovori.
Da li je hapšenje pukovnika Đoga zaista korak bliže hvatanju Mladića tek će se videti, ali neke okolnosti daju razloga za skepsu. Najpre, za sada nema informacija da je osim pukovnika priveden ili saslušan bilo ko drugi – na primer pomenuti Krstović, ili onaj čuveni Puhalo iz Gardijske brigade. Zatim, ukoliko je Đogo zaista bio tako važna karika na putu do Mladića, zar nije bilo logičnije držati ga na „merama“, tj. neprimetno ga pratiti, a onda istovremeno uhvatiti ako ne samog Mladića, onda širi krug jataka? U obaveštajnim akcijama (a poziv iz BIA ukazuje da nije reč o čisto policijskoj stvari) hapšenje praćenog lica predstavlja finalni čin, i vrši se ili kada je prikupljeno dovoljno dokaza da se ide na sud, ili kada postoji opasnost da praćeno lice učini kakvo delo protiv bezbednosti ili provali operaciju. Za sada nema indicija da su ovi uslovi ispunjeni.
Ostaje, na kraju, i mogućnost da je pukovnik strpan u zatvor pre svega radi propagandnog efekta, na šta ukazuje tajming njegovog hapšenja. Đogo je uhapšen nedelju dana pre sednice Vrhovnog saveta odbrane (u sredu 1. februara, nakon predaje ovog teksta u štampu) na kojoj će biti predat izveštaj vojnih organa bezbednosti u vezi sa Mladićem, i deset dana pre dolaska Karle del Ponte u Beograd. Ako je suditi prema reakciji nemačkog ambasadora Andreasa Cobela, koji je pre neki dan oštro upozorio vlasti da „Srbiji ističe vreme, a ističe i strpljenje međunarodne zajednice“, kao i najavi Del Ponteove da će od Evropske unije tražiti prekid pregovora sa Srbijom zbog nesaradnje sa Tribunalom, reklo bi se da niko nije naročito impresioniran.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!