

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Vlast je tvrdila da su opozicioni odbornici pozvani da prisustvuju sednici gradske skupštine, ali brojni snimci pokazuju upravo suprotno. Ne samo da su sprečeni da uđu u “svoju kuću”, nego su trpeli i nasilje od pripadnika policije i žandamerije. Možda je to model koji naprednjaci smišljaju i za druge lokalne, ali i za pokrajinski i republički parlament. Spreče opoziciju da prisustvuje sednicama, i onda – nema opozicije, nema problema
Sprečavanje odbornika opozicije da uđu u parlament Novog Sada, gde je održana jednostranačka skupština na kojoj je za novog gradonačelnika izabrana osobnost pod imenom Žarko Mićin, hapšenje opozicionih aktivista u glavnom gradu Vojvodine, te upad policije i tajne policije u velike beogradske nevladine organizacije – sasvim je izvestan pokazatelj da se vlast, uprkos izjavama naprednjačke vrhuške da je potrebno smiriti tenzije u društvu, opredelila za povećanje tenzija i progon oponenata po (belo)ruskom modelu.
Dakle, ušli smo u novu političku fazu, u kojoj vlast računa na izmenjene globalne političke okolnosti po dolasku Trampa na vlast u SAD, ali i pokušava otvoriti pukotine unutar raznih segmenata velikog, istorijskog bunta građana Srbije, predvođenog mladim ljudima, studentima i srednjoškolcima.


PAVLOVLJEV REFLEKS
Krenimo redom. U ponedeljak je sazvana sednica novosadskog parlamenta na kojoj je trebalo da se izabere novi gradonačelnik. Ovo mesto je ostalo upražnjeno nakon ostavke Milana Đurića, lokalnog bezličnog pravnika koji je na to mesto došao nakon avanzovanja dugogodišnjeg prvog čoveka Novog Sada Miloša Vučevića. Kao i Vučević, ostavku je podneo nakon što su naprednjački jalijaši izleteli iz prostorija stranke i skoro nasmrt pretukli jednu studentkinju. Njen kolega je prošao nešto bolje.
Vučević, čovek koji je bio beskrajno odan porodici Vučić i kriminalnim organizacijama koje kontrolišu glavni grad Vojvodine, prošao je sve testove poslušnosti i kao takav postao prvo državni ministar odbrane, a potom i predsednik Srpske napredne stranke i premijer. On je, kako neki tvrde, surogat Andreja Vučića, jer se “predmetna institucija” još nije osmelila da rođenog brata postavi za premijera. Đurić, kao njegova desna ruka i stari jaran, bio je logičan odabir. Pokazalo se u naprednjačkim stručnim studijima, naslednik takođe baštini “pavlovljev refleks”, bezuslovno i instiktivno klima glavom na nadražaj stranačkih gazda i gazda kriminalaca.


Pokazalo se da Đurić ipak nema tako jak želudac. Već je nekoliko puta, kažu, želeo da podnese ostavku, ali nije mu se dalo od gore. Na kraju je otišao zajedno sa svojim neposrednim nadređenim, jer im je rečeno tako. Malo da se žrtvuju, pa će u sledećoj podeli karata već dobiti pokoji jači adut. Izbor Žarka Mićina za naslednikovog naslednika ne samo da je promena na isto (čovek je verni Vučevićev pratilac, šef svih njegovih kabineta i “lojalista” sa dna kace), nego i promena nagore. Naime, sudeći po tvrdnjama opozicije, ali i brojnih građana na društvenim mrežama, Mićin je stranačka majka batinaša. Ako je tako, onda je gradonačelnik podneo ostavku zbog batinanja studenata, a šef batinaša je došao na njegovo mesto. Tipično za Vučićevu Srbiju.
Opozicija je pozvala građane na protest ispred gradske skupštine zbog samog Žarka Mićina, ali i zbog kršenja brojnih procedura od gradske vlasti i skupštine. Naravno, i zbog njihove sprege sa kriminalom. Međutim, policija je sprečila opozicione odbornike da uđu u parlament. Vlast je tvrdila da su opozicioni odbornici pozvani da prisustvuju sednici, ali brojni snimci pokazuju upravo suprotno. Ne samo da su sprečeni da uđu u “svoju kuću” nego su trpeli i nasilje od pripadnika policije i žandamerije. Možda je to model koji naprednjaci smišljaju i za druge lokalne, ali i pokrajinski i republički parlament. Spreče opoziciju da prisustvuje sednicama, i onda – nema opozicije, nema problema!


JAJA, BRAŠNO I JOGURT
Građani Novog Sada su na nasilje ispred gradskog parlamenta odgovorili jajima, brašnom i jogurtom. Policija je “pohovana”. Naravno, pojavila se tu i crvena boja, krvave šake. Državna sila je uzvraćala, koristila pirotehnička sredstva, jaja je bacala na odbornike i građane, gađala ih i bojom i jogurtom. Scene su, naravno, bile megahit na društvenim mrežama.
Nakon što su se građani razišli, krenulo je hapšenje opozicionih aktivista. Priveden je šef novosadskog SSP Vladimir Vrsajkov, aktivista pokreta “Bravo” Brajan Brković (naravno, režimski tabloidi su u udarnim naslovima odmah izvestili da ovaj “ustaša” udara na pripadnike svete srpske policije), stari policijski znalac, osnivač novog političkog pokreta “Solidarnost” Goran Ješić, pokrajinski poslanik NSP Predrag Dragojević i član PSG Srđan Đurić. Noć su proveli u pritvoru, a u trenutku pisanja ovog teksta Vrsajkov, Ješić i Đurić pušteni su na slobodu, a navodno će uskoro iz pritvora izaći i Brković i Dragojević. Svi će, tvrdi se, fasovati prekršajne prijave osim Dragojevića, koji će biti krivično gonjen zbog napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti.


A onda je, u međuvremenu, stigla vest iz Beograda o upadu policije i BIA u Građanske inicijative, Fondaciju Trag i Crtu. Navodno, istražni organi hoće da pomognu Trampu i Masku u njihovoj borbi protiv “kriminalne organizacije” USAID. Ne treba komentarisati koliko je ovaj motiv licemeran i kretenski, ako ni zbog čega drugog a ono zbog toga što su upravo državni organi najviše koristili sredstva američke državne pomoći.
Iza svega se očituje nova strategija režima, koji računa da će uspeti otvoriti podele unutar velikog pokreta otpora. Prvenstveno između opozicije i nevladinog sektora na jednoj i studenata na drugoj strani.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve