Zašto je jedan upitnik Ministarstva prosvete o ličnim, imovinskim i porodičnim podacima učenika i nastavnika izazvao velika negodovanja građana Beograda
ŠTA JE MINISTARSTVO HTELO DA ZNA: Osmoškolci
Upitnik koji je prošle nedelje Ministarstvo prosvete i sporta dostavilo beogradskim osnovnim i srednjim školama o ličnim, porodičnim i školskim podacima učenika i nastavnika (imovinski, porodični status, verska i nacionalna pripadnost, učenje stranih jezika, standard stanovanja…) izazvao je dosta polemike u javnosti i odbijanje pojedinih roditelja, ali i nastavnika da popune upitnik. Neki roditelji su iz protesta u upitnik unosili lažne podatke.
O čemu je zapravo reč? Još pre tri godine u dogovoru sa Svetskom bankom kao finansijerom, Ministarstvo prosvete vlade premijera Zorana Đinđića napravilo je projekat „Razvoj školstva u Srbiji“, čiji je sastavni deo formiranje jedinstvenog obrazovnog informacionog sistema sa pouzdanim podacima objedinjenim na jednom mestu. Time bi se ubrzali administrativni poslovi, lakše planirao razvoj školstva, formirala baza podataka o školskom sistemu u Srbiji, učenicima i nastavnicima u srednjim i osnovnim školama, koja bi bila merljiva sa obrazovnim sistemima u Evropi. Sastavni deo ovog dela projekta je i sporni upitnik.
IGNORISANJE: Pripreme za realizaciju projekta traju dve godine, a od marta prošle godine i obuka ljudi iz školskih uprava (informatičari, direktori ili sekretari škola…) koji će dobijene podatke prikupljati, sortirati i unositi u matičnu bazu podataka. Da nisu baš najbolje savladali gradivo ni Ministarstvo ni školske uprave pokazuju odbijanje roditelja da popune ponuđeni upitnik i njihova uznemirenost ličnim pitanjima: o životu u porodici, egzistenciji, veroispovesti ili nacionalnosti. Niko nije našao za shodno da im saopšti o čemu je reč, za šta su potrebni ti podaci, ko garantuje zaštitu i diskreciju, ili, na primer, na koja pitanja moraju, a na koja ne moraju da odgovore. Umesto svega toga, Ministarstvo prosvete je uz svaki upitnik prosledilo kratko pismo u kome se mole roditelji da popune podatke o sebi i deci, kartone vrate razrednom starešini a sve u cilju uspostavljanja informacionog sistema u osnovnom i srednjem obrazovanju u Srbiji.
Pošto nije bilo nikakvog pisanog uputstva kojima bi Ministarstvo obavezalo direktore da postupe po predviđenoj proceduri, razredne starešine su brže-bolje podelile upitnike deci, rekli im da to odnesu kući da popune roditelji i da to ponovo donesu u školu.
U službi za odnose sa javnošću Ministarstva prosvete tvrde, da su „molili direktore da organizuju roditeljske sastanke, da detaljno upoznaju roditelje s tim o čemu je reč da ih zamole da to popune i da zapečaćene koverte sa odgovorima predaju razrednom starešini“. Napomenuli su nam, usput, da je popunjavanje upitnika bez ikakvih protesta roditelja završeno u svim školama u Srbiji južnije od Beograda i da isti posao sada čeka škole u Vojvodini koje već desetak godina bez ikakvih problema praktikuju slično popunjavanje upitnika.
Ljiljana Levkov sa Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta i koordinator programa i projekata u nevladinoj organizaciji Reformski obrazovni krugovi, kaže za „Vreme“ da je ideja o stvaranju jedinstvenog informacionog sistema jako dobra pošto moderni sistemi, uključujući i obrazovne, ne mogu da funkcionišu bez informatičke baze podataka: „Međutim, način na koji će se on formirati, priroda sadržaja koji se unose u bazu podataka, nešto je sasvim drugo i zahteva veoma visok nivo stručnosti posebno u ispitivanjima i razlikovanju javnih od privatnih informacija. Bojim se da to u ovom slučaju nije urađeno, pripremljeno niti plasirano kako treba. Neprofesionalno je dati nekome upitnik a da taj ne zna za koje svrhe on služi i pod kojim uslovima će njegovi odgovori biti korišćeni, da li postoji instrumentarij zaštite pojedinačnog podatka, ili pojedinačnog identiteta celih grupa. Apsolutno se nije smelo dozvoliti da upitnike nose i vraćaju deca.“
STRAH: Ljiljana Levkov podseća da je zadatak Ministarstva prosvete „da podiže nivo socijalnog funkcionisanja, a ne da izaziva konflikte u zonama koje su već narušene, ugrožene ili oštećene. Sve akcije Ministarstva prosvete trebalo bi da budu javne, da nose apsolutno prepoznatljiv i vidljiv pečat organizovanog artikulisanog ponašanja na jednom civilizacijskom i kulturnom nivou, i da svakim svojim gestom Ministarstvo promoviše prihvatanje takvog ponašanja i shvatanja.“
Umesto objašnjenja značaja projekta, garancija da podaci neće biti zloupotrebljeni, na neprijatne reakcije beogradskih roditelja od kojih su neki u polušali ili poluzbilji počeli javno da nagađaju ko stoji iza toga BIA, CIA i slično, ministar prosvete je odgovorio: „U redu, ne morate da popunjavate sva pitanja iz upitnika.“ Ovakva reakcija izazvala je dodatna reagovanja u javnosti a Ministarstvo se na svom sajtu oglasilo šturom informacijom o projektu u kome se pored ostalog kaže da „davanje podataka nije obavezno osim osnovnih podataka kao što su ime, prezime, godina rođenja“.
Loša komunikacija na relaciji Ministarstvo–škola–roditelji mogla bi da ugrozi validnost ovog izuzetno važnog projekta za budućnost obrazovnog sistema u Srbiji. Nije li trebalo pojasniti da lični podaci o svakom učeniku, pa i oni vezani za državljanstvo ili nacionalnost, već postoje u školi – kod pedagoga, psihologa, razrednog starešine. Da bi poštedeli službenike kopanja po arhivama, administraciji je bilo jednostavnije da se ti isti podaci osveže odgovorima iz novih upitnika. Ministarstvo nema pristup tim ličnim podacima. Njegove službe koje se bave organizacijom i razvojem obrazovanja interesuje druga vrsta podataka, tzv. zbirni podaci. Na primer, koliko i sa kojom školskom spremom imamo nastavnika engleskog jezika, koliko dece pohađa nastavu iz veronauke a koliko iz građanskog obrazovanja, koliko dece u toku školovanja menja školu, koliko njih u određenom okrugu svakodnevno prevaljuje dug put do škole… Kako nam je objašnjeno u Ministarstvu, na primer, pitanje vezano za standard življenja (da li dete ima svoju sobu ili u istoj prostoriji boravi više članova domaćinstva) važno je zbog planiranja organizacije celodnevne nastave u školama.
Sve u svemu, nije u pitanju nikakva zavera, već loš školski sistem i neodgovarajuć odnos na realciji roditelji–škola. Prosvetne vlasti su jednostavno pokušale da bez objašnjenja i nepromišljeno, zvaničnim upitnikom naruše privatnost porodica sa školskom decom. Dobile su primerenu reakciju građana koji imaju pravo da znaju čemu to služi i garanciju da podaci neće biti zloupotrebljeni. U ovom trenutku, povod za sukob na relaciji škola–roditelji–stvaranje baze podataka za jedinstveni informacioni sistem – i njegov udeo u izgradnji neke bolje, kvalitetnije, i racionalnije buduće škole, nikoga nije zainteresovao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!