Overa pobede

Specijalno za „Vreme“ iz Podgorice

Crnogorski unionisti za osam dana pretrpjeli su dva poraza i tako širom otvorili vrata Đukanovićevoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i Krivokapićevoj Socijaldemokratskoj partiji (SP) da lako ponovo osvoje vlast na jesenjim redovnim parlamentarnim izborima. Nakon za njih neočekivanog poraza na referendumu o nezavisnosti Crne Gore 21. maja odbili su da priznaju rezultate ponavljajući priču koju su napamet naučili pravdajući konstantne izborne poraze od 1997. naovamo – nijesmo mi izgubili nego nas je Đukanović pokrao.

I samo što je lider unionista i Socijalističke narodne partije (SNP) Predrag Bulatović poslao pismo visokom predstavniku Evropske unije obavještavajući ga o tome, Havijer Solana mu je, nakon sastanka sa Đukanovićem u Briselu, uzvratio tvrdeći da je za EU referendum zaključen i da je bio uspješan, slobodan i pošten. Da će predstavnik EU-a zauzeti takav stav najavio je predsjednik Referendumske komisije dr František Lipka, reprezent EU-a, koji je, stajući na stranu suverenista, presudio da svih 240 prigovora unionista na rad glasačkih odbora i rezultate referenduma budu odbačeni.

Osim što su se iskompromitovali u očima Zapada, što je otvoreno saopštio Solanin izaslanik Miroslav Lajčak govoreći da je razočaran ponašanjem čelnika opozicije koji ne žele do kraja da odigraju utakmicu po pravilima na koja su prethodno pristali, unionisti su na putu da sebe zaključaju u geto iz kojeg mogu samo da bespomoćno posmatraju šta vlast radi. I da se međusobno bore za prevlast na svojoj teritoriji.

Milu Đukanoviću i Ranku Krivokapiću vjerovatno će biti dovoljno da pozovu birače da sačuvaju samostalnost Crne Gore glasajući za njih, uz jednostavno obrazloženje da će opozicija ponovo htjeti da Crnu Goru vrati u okrilje državne zajednice sa Srbijom.

Mogućnost da Bulatovićev SNP u perspektivi preuzme dio glasača DPS-a, promovišući borbu za socijalnu pravdu, raskrinkavanje zamršenog klupka korupcije u i oko vlasti i ambijent u kojem moćnici bliski Đukanoviću neće biti svemoćni, sada je svedena na minimum. Da je priznala rezultate referenduma i konstatovala da je Crna Gora nezavisna država, sugerišući tako da neće dovoditi više u pitanje njen državni status, SNP bi, uz kadrovska osvježenja, možda mogao biti novo utočište za dobar dio glasača DPS-a. Onih koji su do sada tu stranku podržavali samo zato što im je obećavala referendum, ali koji su nezadovoljni standardom i ukupnim društvenim ambijentom.

Ovako, oni teško mogu pronaći alternativu, tim prije što se i Grupa za promjene (GZP) Nebojše Medojevića tokom kampanje faktički svrstala uz unionistički blok. Iako je nekoliko puta ponovio da on podržava nezavisnost i da će tako glasati 21. maja, Medojević je objektivno držao stranu unionistima jer je tokom cijele kampanje jedino napadao Đukanovića. Tako je dekuražirao suverenističko glasačko tijelo, što mu se odmah osvetilo pošto je, po nekim istraživanjima javnog mnjenja, rejting Grupe za promjene opao, a on izgubio mjesto najbolje ocijenjenog političara u Crnoj Gori. U korist Đukanovića. Uz to, njegovo pojavljivanje na tribini sa Predragom Bulatovićem, Andrijom Jovićevićem i Miodragom Lekićem dva i po mjeseca uoči referenduma, te put u SAD sa predsjednikom Narodne stranke Predragom Popovićem, u javnosti su stvorili nesigurnost u iskreno Medojevićevo opredjeljenje za nezavisnost Crne Gore.

Tome je znatno doprinijela odluka predsjednika Upravnog odbora i ideologa GZP-a prof. dr Svetozara Jovićevića da napusti GZP, nakon što, kako je objašnjavao, nije dobio podršku za zahtjev da GZP, makar indirektno, pozove svoje pristalice da glasaju za obnovu državnosti Crne Gore. Zbog svega toga Medojević će imati mnogo muke da se u suverenističkom biračkom tijelu, koje je po svim anketama činilo više od polovine pristalica Grupe za promjene, ponovo nametne kao moguća alternativa DPS–SDP koaliciji.

S tim poduhvatom počeo je nekoliko dana nakon referenduma pozivajući crnogorske intelektualce, novinare i borce za nezavisnost da odmah krenu sa ispunjenjem obećanja da će, čim Crna Gora postane nezavisna, kritike usmjeriti „ka totalitarnom i korumpiranom režimu“.

Lider GZP-a promovisao je i slogan unionista, modifikujući ga po svom ukusu: „Zaista je vrijeme da se gospodinu Đukašenku kaže ne.“

Ako ne vrati doskorašnje suverenističke pristalice, Medojević će se samo pridružiti pretendentima na prosrpske glasove u Crnoj Gori – Mandićevoj Srpskoj narodnoj stranci (SNS), Popovićevoj Narodnoj stranci (NS), Kadićevoj Demokratskoj srpskoj stranci (DSS) i Bulatovićevoj Socijalističkoj narodnoj partiji. Oni su, između ostalog i zato da bi zauzeli što bolju poziciju uoči parlamentarnih izbora, počeli da se utrkuju ko će slikovitije dočarati sa kakvim su sve neregularnostima bili suočeni 21. maja.

Čim je postalo jasno da su gubitnici na referendumu, krenulo je zapravo novo nadmetanje stranaka koje se zalažu za zajednicu sa Srbijom za premoć u prosrpskom biračkom tijelu, zbog čega nikada nijesu mogle da formiraju iskreni savez.

Da bi realizovao namjeru da se predstavi kao jedini pravi zastupnik srpstva u Crnoj Gori, SNS će morati da otvori front prema ostalim strankama, naročito SNP-u. Za sada, čini se da Andrija Mandić priprema teren za to. Prvi probni balon pustio je sredinom prošle sedmice poručujući da treba organizovati proteste ukoliko im Republička referendumska komisija (RRK) odbije sve prigovore. U ostalim strankama nijesu baš raspoloženi da prihvate takvu inicijativu, pogotovo nakon što im je Evropska unija jasno stavila do znanja da je referendumska priča završena. To će biti dobar povod Mandiću da optuži ostale lidere opozicije za neiskrenost, tako da se, uz ranije interne žalbe iz SNS-a da Bulatović i Popović ne vode dobro kampanju, može očekivati polako otvaranje fronta između unionističkih stranaka.

Da će krenuti u napad na ostale tri članice unionističkog bloka ubrzo nakon referenduma, iz SNS-a su otvoreno najavili čelnicima SNP-a.

„To nam je jasno rečeno. Uz to, na skoro svim našim skupovima oni su u salu ulazili posljednji, petnaestak metara iza nas i kolega iz NS-a i DSS-a, kako bi posebno dobili aplauz. Morali smo da ih trpimo, ali poslije referenduma nećemo morati“, kaže, u neformalnom razgovoru, sagovornik iz SNP-a.

Da su lideri unionističkog „bloka“ misli već preselili u septembar ili početak oktobra, kada su planirani parlamentarni izbori, potvrdio je predsjednik NS-a Predrag Popović pozivajući kolege da ostanu zajedno i na izbroima.

Gradeći svoju ponudu na tezi da blok za zajedničku državu ovakav rezultat referenduma ne smije prihvatiti kao odraz demokratski izražene volje građana i da je Đukanović izdejstvovao lažnu pobjedu na referendumu, Popović je sve članice bloka pozvao u koaliciju.

Predragu Popoviću i Ranku Kadiću ta koalicija bi najviše odgovarala s obzirom na to da se, po svim istraživanjima javnog mnjenja, Narodna, a naročito Demokratska srpska stranka, bori za census. S druge strane, Mandićeva Srpska narodna stranka posljednjih par godina ide uzlaznom linijom, tako da se teško može očekivati da SNS pristane na tu koaliciju. S obzirom na to da na jesenjim izborima unionisti imaju samo teoretske šanse da pobijede, prije će se SNS odlučiti da ide sam na izbore, pokušavajući da sa političke scene izbaci NS i DSS kao direktne konkurente. Isto tako, i SNP-u, od kada se profilisao kao građanska partija kojoj ne trebaju više velikosrpski nacionalisti, pada rejting na račun SNS-a.

U SNP-u, za početak, nastoje da zadrže veze sa zapadnim diplomatama i ostave utisak partije na koju se može računati. Zbog toga nijesu odgovarali na pozive SNS-a i NS-a da svi zajedno odbace rezultate referenduma.

Najjača opoziciona stranka uporno potencira da je EU ta koja, zapravo, preko svog predstavnika dr Františeka Lipke presuđuje. Tako je predsjednik SNP-a Predrag Bulatović prošle subote saopštio predsjedniku Srbije Borisu Tadiću da bi EU „morala da stavi pečat na rezultate referenduma ako članovi RRK-a iz bloka za zajedničku državu ne prihvate njen konačan izvještaj o referendumu“. Drugim riječima, SNP će se pomiriti sa onim što kaže EU, priznajući njen stav o ishodu referenduma. Time bi Predrag Bulatović, koji je dugo bio opterećen hipotekom Miloševićevog vojnika u Crnoj Gori, u kakvom-takvom evropskom maniru otišao u političku penziju.