

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
„Nema pregovora sa otmičarem“, stoji na naslovnici novog broja „Vremena“ koji je na kioscima od ovog četvrtka (28. avgust). Tu u više tekstova raspetljavamo sudbinu Vučićevog „poziva na dijalog“ i ostalih nijansi protesta.
Predsednik, dakle, zove na razgovor one koje inače naziva „teroristima“ i „izdajnicima“. Pri tome, jasno je da predsednik mnogo i rado priča, ali da se od razgovora odučio, ako je ikada to i umeo.
Trinaest godina monologa
Poslednju TV debatu imao je u maju 2012. godine kada mu je protivnik bio Dragan Đilas, tadašnji gradonačelnik Beograda. Debata se događala neposredno pred predsedničke izbore na kojima je kandidat SNS-a Tomislav Nikolić odneo pobedu.
Dakle, još je bio u opoziciji. I iz te se debate videlo da on ne ume da razgovara, da ne ume da bude učesnik u dijalogu.
„Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog“, piše u naslovnom tekstu Jovana Gligorijević.
„Zašto je jedan deo medijske scene, onaj koji danas nazivamo nezavisnim, izložio satanizaciji, kriminalizaciji“, pita se dalje, „zašto je ovaj drugi deo medijske scene, koji se medijima više ne može zvati, taj isti Vučić ukrotio, podjarmio i sveo na nešto gore i od propagandnog oružja, na platforme za uterivanje straha u kosti neistomišljenicima?“
Zloupotreba moći
Dok, kao, nudi dijalog, Vučić istovremeno galvanizuje svoje biračko telo. Opet se obraća „bakama i dekama“, u situaciji kad istraživanja pokazuju da se protestima većinski protive samo penzioneri i ljudi koji imaju najviše osam razreda škole. Njima se sada nude niže cene.
„Ta (zlo)upotreba se zasniva na redovnosti primanja penzija kao insigniji sigurne egzistencije, iako ta egzistencija zapravo podrazumeva nizak nivo kvaliteta života“, kaže za „Vreme“ antropolog Miloš Matić. „A sigurnost je ono što je ljudima uvek potrebno. Sa starošću potreba za sigurnošću preovladava.“
Naš kolumnista Aleksandar Dimitrijević, psiholog, posvetio je tekst moći koja korumpira ljude. Ona je odvajkada težnja i ljudi i životinja, obuzima i razvijene demokratije, a kamoli Vučića na čelu Srbije.
„Neman potčinjavanja ima bezbroj glava, a moć i bogatstvo umanjuju kapacitet za empatično reagovanje. Moćnik vidi samo svoju perspektivu i svoj interes, za suptilnosti je previše zauzet.“
**Sve ove članke, intervjue i kolumne pročitajte u novom broju „Vremena“ koji je na kioscima od četvrtka (28. avgust) ili se **pretplatite na digitalno izdanje


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve