
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
"Jovan Prijić, specijalni tužilac me je da li sam poneo pečat jer treba nešto da potpišem. Dao mi je dva zapisnika o saslušanju Markovića u kojima je pisalo da sam ja prisustvovao saslušanjima i s Markovićem obavio poverljiv razgovor. Odbio sam jer to jednostavno nije bila istina"

Suđenje optuženima za ubistvo premijera Zorana Đinđića dovoljno je teško i bez dosadašnjeg prepucavanja branilaca okrivljenih i predsednika sudskog veća sudije Marka Kljajevića. Advokati su se držali obaveze da koriste svaku zakonsku mogućnost (demonstrativno napuštanje sudnice nedopustivo je) u odbrani prava svojih klijenata tvrdeći da su načinjeni mnogobrojni procesualni propusti u pretkrivičnom postupku, posebno kada je reč o Zvezdanu Jovanoviću, optuženom da je pucao i ubio premijera Đinđića. On je to u policiji pred specijalnim tužiocem, kako se tvrdi, i advokatom Vesnom Radomirović postavljenom po službenoj dužnosti, priznao i do detalja opisao šta se sve događalo pre i posle ubistva.
„Ne, Zvezdan Jovanović nije bio fizički zlostavljan, ali je policija upotrebila suptilnije metode pominjući mu njegovu porodicu“, kaže Jovanovićev advokat Nenad Vukasović. Inače, Vukasović, kao i mnogi drugi branioci optuženih, predložio je sudskom veću da se iz sudskih spisa izuzmu izjave okrivljenih date u policiji, kad već to nije učinio istražni sudija, budući da optuženi, tvrde advokati, nisu bili upozoreni da sve što budu izjavili može biti upotrebljeno kao dokaz protiv njih u sudskom procesu. Međutim, iako je prema Zakonu o krivičnom postupku sudsko veće moralo da odluči o predlogu odbrane, odnosno o tome da li je predlog prihvaćen ili ne, sudija Kljajević je, uprkos žestokom protivljenju advokata i insistiranju da sud prvo odluči o predlogu, pročitao pomenuto priznanje Zvezdana Jovanovića. A potom saopštio: suđenje se prekida na neodređeno vreme zaboravljajući da kaže zašto se proces prekida.
Advokat Biljana Kajganić, branilac Dejana Milenkovića Bagzija (u bekstvu) najavila je tužbu protiv Vesne Radomirović zbog navodnog falsifikata izjave Zvezdana Jovanovića, uz tvrdnju da njena koleginica uopšte nije prisustvovala saslušanju. Na tu temu o svom iskustvu sa Vesnom Radomirović govori za „Vreme“ advokat Dušan Mašić, branilac jednog od optuženih i bivšeg načelnika DB-a Radeta Markovića, okrivljenog takođe pred Specijalnim sudom zbog „neprijavljivanja krivičnog dela učinioca“ (ubistvo Ivana Stambolića (prim. aut.). „Budući da sam advokat Radomira Markovića od njegovg hapšenja pre dve i po godine, 11. aprila pozvao me Bora Banjac, načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala (UBPOK) da dođem kod njih. Jovan Prijić, specijalni tužilac koga sam tada prvi put video pitao, me je da li sam poneo pečat jer treba nešto da potpišem. Dao mi je dva zapisnika o saslušanju Markovića u kojima je pisalo da sam ja prisustvovao saslušanjima i s Markovićem obavio poverljiv razgovor. Odbio sam jer to jednostavno nije bila istina“, kaže za „Vreme“ advokat Radeta Markovića Dušan Mašić. Prijić me je potom odveo u sobu u kojoj je sedeo Rade Marković. Na moje pitanje šta je sve ovo izjavio, odgovorio je da se s prisutnim Prijićem dogovorio da to ispriča uz obećanje da će najdalje za mesec dana biti pušten. Objasnio sam mu da specijalni tužilac nema ta ovlašćenja niti mandat i da je reč o prevari. Uzgred, pitao sam Prijića šta će biti ako on u međuvremenu bude smenjen sa te dužnosti, na šta je on odgovorio da u tom slučaju ne može da garantuje Radetovo puštanje na slobodu. ‘Prijiću, nismo se tako dogovorili’, primetio je Marković.“
U pomenutom zapisniku sa saslušanja R. Markovića piše i da mu je u daljem postupku obećan status svedoka saradnika, što bi praktično značilo da će biti oslobođen svih optužbi. Međutim, istražni sudija Specijalnog suda Aleksandar Vujičić je 16. septembra prošle godine doneo rešenje da se zapisnik o saslušanju Radeta Markovića izdvoji iz spisa predmeta. U tom rešenju piše:
„Uvidom u navedene zapisnike utvrđuje se da je okrivljenom Radomiru Markoviću pre saslušanja nakon što je obavešten o krivičnom delu za koje se tereti, osnovima sumnje i pravima u postupku, obećan status svedoka saradnika u daljem postupku u smislu člana 504-D Zakonika o krivičnom postupku, a što je konstatovano u oba zapisnika u trećem stavu na drugoj strani… Odredbom o krivičnom postupku određeno je da se prema okrivljenom ne smeju upotrebiti sila, pretnja, obmana, obećanja, iznuda, iznurivanje i druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave, priznanja ili nekog činjenja koje bi se protiv njega moglo upotrebiti kao dokaz, s tim što je stavom 10. istog člana ZKP-a određeno da se na iskazu okrivljenog ne može zasnivati sudska odluka ako je postupano protivno stavu osam ovog člana.“
Zanimljivo je inače da Vesna Radomirović, iako se odnedavno bavi advokaturom, kao potpisnik pomenutih zapisnika nije uočila kršenje Zakonika o krivičnom postupku, odnosno da tužilac nije smeo da okrivljenom obeća status svedoka saradnika. To bi moglo da znači da ona uopšte nije prisustvovala saslušanju Radeta Markovića a što on i tvrdi niti čitala zapisnik. Međutim, to nije kraj priče. Specijalni tužilac se na rešenje istražnog sudije žalio posebnom odeljenju Okružnog suda u Beogradu, odnosno Veću sastavljenom od sudija Marka Kljajevića, Dragoljuba Albijanića i Milimira Lukića koje su ukinule rešenje istražnog sudije i uvažile žalbu zamenika specijalnog tužioca uz mišljenje da je „preuranjena odluka istražnog sudije“. Inače, pravnici govore da do sada nikad nije upotrebljena formulacija da je neko rešenje, odluka ili presuda doneta „preuranjeno“. Jednostavno, ta reč nije pravni termin. Kao što reče sudija Kljajević, suđenje se odlaže na neodređeno vreme.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve