Preko razglasa pustiše neki marš, od desne korner zastavice stade napreduje, sa taze ministarsku namičem kosu na čelo frizuru, prvi policajac Dačić
Sportski teren Nastavnog centra policije u Makišu, šljaka atletska staza, tribina, i sve što tu spada. Ajde preciznije, svečana tribina, koja se puni zvanicama, ispred, na terenu, običan sto sa malim kutijama, jedna mnogo mala i na bordo itison stazica, na drugoj strani jarboli sa jednobojnim zastavama, da se nabroji, bela, pa žuta, roze, crvena, zelena, opet crvena, nebo plava, plava, i na kraju najplavlja zastava.
Na terenu postrojeni pripadnici jedinica i rodova policije, naspram, na tu svečanu tribinu sa terase i spratovi dva velika stiropor znaka policije, na gornju terasu jedan vladika, ispod ministar vojni Šutanovac u neku maskirnu jelen jaknu sa pripadajuće naočare zasunce, tu i Ministar sa ukoso šare kravatu Škundrić, niže, u svoje jelen ‘aljine, potpredsednica Skupštine Čomić. Tamo, iza gola, pojavi se velika kolona visoki’ zvanica, sve to zamače na zadnji ulaz tribine, na one spratove i terase izađe i stupi, sa veliku i crvenu kravatu, i sa sve veliko, onaj Palma, baš do njega se smesti Đilas, u gornju terasu sede predsednik Tadić sa premijerom Cvetkovićem.
IZ GLAVE I NAPAMET: Preko razglasa pustiše neki marš, od desne korner zastavice stade da napreduje sa taze ministarsku namičem kosu na čelo frizuru prvi policajac Dačić. Trava je bila kako treba podašišana, nije bila ni do članaka ministru, a ovaj je, marševski napredujući ka centru biv’o sve veći i četvrtastiji. Dok je tako temeljno napredov’o jedna policajka na početku špalira pade u nesvest, Dačić stiže do komandanta žandarmerije koji mu podnese raport, Gospodine ministre, pripadnici MUP-a su postrojeni i spremni za početak manifestacije. Ministar otpozdravi, pozdravi zastavu na čelu kolone, komandant žandarmerije komandova, Na mestu voljno, javiše se trube, javi se onaj sa Nacionalnu televiziju i sa neku zlatnu dugmad Memedović, Dan ministarstva, dan policije, dan Svete Trojice obeležavamo radno, i cilj ove manifestacije je da pokažemo spremnost i odlučnost pripadnika ministarstva… Bi himna, Jelena Tomašević u neku crnu neka bude koktel haljinu, svi ustadoše i sve kako treba, gospodin voditelj najavi Prvog potpredsednika Vlade, Zamenika predsednika Vlade, ministra Ministarstva unutrašnjih poslova, g. Ivicu Dačića. Pred mikrofon, u svoje crno i sa diskretne i takoreći maskirne prugice odelo, stade g ministar, Poštovani gospodine Predsedniče, g. predsedniče Vlade, predsednici Ustavnog i Vrhovnog suda, kolege ministri, uvaženi gosti iz okolnih zemalja, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, BIH, Hrvatske, ministre unutrašnjih poslova Republike Srpske, Vaše preosveštenstvo i visoki velikodostojnici drugih verskih zajednica, poštovani građani, draga deco, danas policija slavi svoju slavu, danas je dan našeg ministarstva i naše policije. Onda sve iz glave i napamet nastavi da su borba protiv kriminala i policije osnovni zadaci policije, da je u toj borbi potrebno jedinstvo svih, da postoji apsolutno jedinstvo i konsenzus, te da se varaju svi koji misle da su jači od države. Evo i tog citata, Varaju se svi oni koji, zato što su kupili sve u Srbiji, misle da su kupili Srbiju. U ovoj borbi protiv kriminala neće biti pošteđeni čak ni oni koji pišu, donose ili sprovode zakone, svim građanima želim da poručim – Ovo je vaša policija. Svim pripadnicima policije čestitam slavu Svetu Trojicu, čestitam Dan policije, neka vas bog čuva, a vi štitite građane Srbije.
Onda ministar – dok je voditelj čitao imena nagrađenih, pravilno i nacionalno stojeći pod uglom od 90 stepeni prema ministru – dodeli priznanja četrdesetorici policajaca, jedan, u ime svih, zahvali na ukazanom poverenju i priznanju, voditelj se malo i spontano i kako ume iskomendija, Dačić otkopča prikopčano dugme i ode u gornje terase na svečanoj tribini, predsednik Tadić se pomeri do premijera da Dačić sedne samo do njega. Poče taj program, voditelj predstavi prisutne pripadnike raznih rodova policije, interventna jedinica, žandarmerija, sve do vodiča pasa, polaznika centra za osnovnu policijsku obuku.
Gimnastičari, policajci
DOBAR GLAS: Odsvira se policijski orkestar, bi padobranski desant, padobranci sa zastavama skočiše gde treba, bi i parterna gimnastika plus borilačke veštine na strunjačama, nastupiše specijalne jedinice. Bi protivteroristička jedinica, žandarmerija, voditelj sve i lepo i direktno prenese o najsloženijim zadacima koji imaju praktičnu i upotrebnu vrednost. Kad se ovi odbraniše od noža i pištolja, polomiše daske i zapaljene crepove, nastupiše jedinice za zaštitu VIP ličnosti. I tu bi sve za aplauze, Specijalne antiterorističke jedinice se konopcima, na noge i na glave, spustiše iz helikoptera, istim putem vratiše u helikoptere i odoše, svi rekoše, svaka čast, pomoćnica dodade voditelju novu ‘artiju, nastupiše motociklisti, službeni psi grebanjem i lajanjem pronađoše opasnu drogu i eksploziv, gospođica Jelena Tomašević u tu crnu koktel haljinu otpeva jednu numeru, na stazu izađe konjička policija, još jedared se javi gospođica Jelena, Hajde, hajde, hej, hej…
Šta onda bi, onda stiže helikopter, pokaza šta zna i ume, poniranje, penjanje, zaokret i sve ostalo, na kraju se spusti na centar i ostavi fudbalsku loptu. Izneše na teren golove, voditelj najavi fudbalsku utakmicu između novinara i policije koju je predvodio komandant saobraćajnih snaga. Lično Vlade Divac, ne zna se da li u svojstvu Dačićevog savetnika, dunu u pištaljku, kapiten Reprezentacije Dejan Stanković izvede početni udarac, novinari prvi dadoše gol, policija zabi čet’ri komada, uz mnoge komendijatske komentare voditelja bi kraj i toga. Svečana tribina siđe na teren, ministar policije dodeli pehar pobedničkoj ekipi, svima i pojedinačno čestita Tadić, svima i pojedinačno čestita i Dačić, svi se slikaše za uspomenu i dugo sećanje, Tadić u predsednički zagrljaj do’vati reprezentativca Stankovića, podeli predsednička osećanja i sa prisutnim fudbalerom Dragutinovićem.
Sve to pređe fudbalski teren i stiže do ograde na kojoj su se deca bavila likovnom umetnošću na policijske i druge teme. Tadić pokaza veliko interesovanje za tu likovnu umetnost, krenu od rada do rada. Ni ministar Dačić nije zaostajao, obiđoše sve oblake, razno cveće i drugu simboliku, pomaziše decu, pohvališe svako nacrtano sunce, pozdraviše se, i čestitaše, svakom mladom umetniku i svakoj mladoj umetnici. Tadić se čak prihvati četkice i plavom bojom docrta krila jednom velikom srcetu.
Krenuše dalje, Tadić napred, Dačić do njega, a i premijer Cvetković je bio tu, stigoše u prostor gde bio taj tehnički zbor, Tadić iz prve pokaza interesovanje za taj džip „hamer“, policija stade da raportira, svi uđoše u jedan veliki i mnogo maskiran šator, Tadić razmeni pozdravne poljupce sa Tata Đokovićem, sa Stricem Đokovićem, pokazaše mu razno oružje, jednog policajca maskiranog u sneg, predsednik pokaza veliko interesovanje za neka peraja i druga vesla. Izađoše iz taj mnogo maskirni šator, predsednik predsednički prihvati jedno dete za slikanje, javiše se i druga deca za slikanje, nasta opšte slikanje, Tadić je predsednički sve postizao, Dačić se veoma trudio, premijer Cvetković je bio prisutan, kao u stripovima onog Somborca u „Blicu“. To uze traje, predsedniku su prilazila mala deca, predsedniku su prilazila malo veća deca, predsedniku su prilazila i velika deca, prilazile su mame, prilazile su bake, trudio se i ministar Dačić, preuzimao je decu od Tadića, i on se slikao. Dobar glas da se predsednik slika sa svima se daleko ču, od Ade Ciganlije krenuše kolone i redovi dece, predsednik je za svakog imao osmeh, zagrljaj i lepu reč, sve je prihvatao i fotografisao se. I Dačič je jedno vreme sve postizao, uzimao decu od Tadića da bi se i on sa decom slikao, na kraju odustade, diže ruke od tih i takvih aktivnosti.
Nedaleko bio koktel koji bio u punom jeku i atmosferi. Uniformisane policajke sa ti šeširići su činile živu ogradu, a na koktelu, muzika diskretna i kakva treba, meze kako ‘oćeš, pića raznog kol’ko ‘oćeš, tu svi i ko treba, ministri, diplomate, Tata Đoković, policajci u civilu i sa veliki činovi, Stric Đoković, novinari, urednici, još ljudi i žena, opšte jedinstvo i kohabitacija. Na koktelu skoro stigli do roštilja, Tadić je još i predsednički bio sa još dece, Dačić uz’o gleda kakvo je vreme, a premijer Cvetković, premijer Cvetković je bio prisutan.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.