Preko razglasa pustiše neki marš, od desne korner zastavice stade napreduje, sa taze ministarsku namičem kosu na čelo frizuru, prvi policajac Dačić
Sportski teren Nastavnog centra policije u Makišu, šljaka atletska staza, tribina, i sve što tu spada. Ajde preciznije, svečana tribina, koja se puni zvanicama, ispred, na terenu, običan sto sa malim kutijama, jedna mnogo mala i na bordo itison stazica, na drugoj strani jarboli sa jednobojnim zastavama, da se nabroji, bela, pa žuta, roze, crvena, zelena, opet crvena, nebo plava, plava, i na kraju najplavlja zastava.
Na terenu postrojeni pripadnici jedinica i rodova policije, naspram, na tu svečanu tribinu sa terase i spratovi dva velika stiropor znaka policije, na gornju terasu jedan vladika, ispod ministar vojni Šutanovac u neku maskirnu jelen jaknu sa pripadajuće naočare zasunce, tu i Ministar sa ukoso šare kravatu Škundrić, niže, u svoje jelen ‘aljine, potpredsednica Skupštine Čomić. Tamo, iza gola, pojavi se velika kolona visoki’ zvanica, sve to zamače na zadnji ulaz tribine, na one spratove i terase izađe i stupi, sa veliku i crvenu kravatu, i sa sve veliko, onaj Palma, baš do njega se smesti Đilas, u gornju terasu sede predsednik Tadić sa premijerom Cvetkovićem.
IZ GLAVE I NAPAMET: Preko razglasa pustiše neki marš, od desne korner zastavice stade da napreduje sa taze ministarsku namičem kosu na čelo frizuru prvi policajac Dačić. Trava je bila kako treba podašišana, nije bila ni do članaka ministru, a ovaj je, marševski napredujući ka centru biv’o sve veći i četvrtastiji. Dok je tako temeljno napredov’o jedna policajka na početku špalira pade u nesvest, Dačić stiže do komandanta žandarmerije koji mu podnese raport, Gospodine ministre, pripadnici MUP-a su postrojeni i spremni za početak manifestacije. Ministar otpozdravi, pozdravi zastavu na čelu kolone, komandant žandarmerije komandova, Na mestu voljno, javiše se trube, javi se onaj sa Nacionalnu televiziju i sa neku zlatnu dugmad Memedović, Dan ministarstva, dan policije, dan Svete Trojice obeležavamo radno, i cilj ove manifestacije je da pokažemo spremnost i odlučnost pripadnika ministarstva… Bi himna, Jelena Tomašević u neku crnu neka bude koktel haljinu, svi ustadoše i sve kako treba, gospodin voditelj najavi Prvog potpredsednika Vlade, Zamenika predsednika Vlade, ministra Ministarstva unutrašnjih poslova, g. Ivicu Dačića. Pred mikrofon, u svoje crno i sa diskretne i takoreći maskirne prugice odelo, stade g ministar, Poštovani gospodine Predsedniče, g. predsedniče Vlade, predsednici Ustavnog i Vrhovnog suda, kolege ministri, uvaženi gosti iz okolnih zemalja, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, BIH, Hrvatske, ministre unutrašnjih poslova Republike Srpske, Vaše preosveštenstvo i visoki velikodostojnici drugih verskih zajednica, poštovani građani, draga deco, danas policija slavi svoju slavu, danas je dan našeg ministarstva i naše policije. Onda sve iz glave i napamet nastavi da su borba protiv kriminala i policije osnovni zadaci policije, da je u toj borbi potrebno jedinstvo svih, da postoji apsolutno jedinstvo i konsenzus, te da se varaju svi koji misle da su jači od države. Evo i tog citata, Varaju se svi oni koji, zato što su kupili sve u Srbiji, misle da su kupili Srbiju. U ovoj borbi protiv kriminala neće biti pošteđeni čak ni oni koji pišu, donose ili sprovode zakone, svim građanima želim da poručim – Ovo je vaša policija. Svim pripadnicima policije čestitam slavu Svetu Trojicu, čestitam Dan policije, neka vas bog čuva, a vi štitite građane Srbije.
Onda ministar – dok je voditelj čitao imena nagrađenih, pravilno i nacionalno stojeći pod uglom od 90 stepeni prema ministru – dodeli priznanja četrdesetorici policajaca, jedan, u ime svih, zahvali na ukazanom poverenju i priznanju, voditelj se malo i spontano i kako ume iskomendija, Dačić otkopča prikopčano dugme i ode u gornje terase na svečanoj tribini, predsednik Tadić se pomeri do premijera da Dačić sedne samo do njega. Poče taj program, voditelj predstavi prisutne pripadnike raznih rodova policije, interventna jedinica, žandarmerija, sve do vodiča pasa, polaznika centra za osnovnu policijsku obuku.
Gimnastičari, policajci
DOBAR GLAS: Odsvira se policijski orkestar, bi padobranski desant, padobranci sa zastavama skočiše gde treba, bi i parterna gimnastika plus borilačke veštine na strunjačama, nastupiše specijalne jedinice. Bi protivteroristička jedinica, žandarmerija, voditelj sve i lepo i direktno prenese o najsloženijim zadacima koji imaju praktičnu i upotrebnu vrednost. Kad se ovi odbraniše od noža i pištolja, polomiše daske i zapaljene crepove, nastupiše jedinice za zaštitu VIP ličnosti. I tu bi sve za aplauze, Specijalne antiterorističke jedinice se konopcima, na noge i na glave, spustiše iz helikoptera, istim putem vratiše u helikoptere i odoše, svi rekoše, svaka čast, pomoćnica dodade voditelju novu ‘artiju, nastupiše motociklisti, službeni psi grebanjem i lajanjem pronađoše opasnu drogu i eksploziv, gospođica Jelena Tomašević u tu crnu koktel haljinu otpeva jednu numeru, na stazu izađe konjička policija, još jedared se javi gospođica Jelena, Hajde, hajde, hej, hej…
Šta onda bi, onda stiže helikopter, pokaza šta zna i ume, poniranje, penjanje, zaokret i sve ostalo, na kraju se spusti na centar i ostavi fudbalsku loptu. Izneše na teren golove, voditelj najavi fudbalsku utakmicu između novinara i policije koju je predvodio komandant saobraćajnih snaga. Lično Vlade Divac, ne zna se da li u svojstvu Dačićevog savetnika, dunu u pištaljku, kapiten Reprezentacije Dejan Stanković izvede početni udarac, novinari prvi dadoše gol, policija zabi čet’ri komada, uz mnoge komendijatske komentare voditelja bi kraj i toga. Svečana tribina siđe na teren, ministar policije dodeli pehar pobedničkoj ekipi, svima i pojedinačno čestita Tadić, svima i pojedinačno čestita i Dačić, svi se slikaše za uspomenu i dugo sećanje, Tadić u predsednički zagrljaj do’vati reprezentativca Stankovića, podeli predsednička osećanja i sa prisutnim fudbalerom Dragutinovićem.
Sve to pređe fudbalski teren i stiže do ograde na kojoj su se deca bavila likovnom umetnošću na policijske i druge teme. Tadić pokaza veliko interesovanje za tu likovnu umetnost, krenu od rada do rada. Ni ministar Dačić nije zaostajao, obiđoše sve oblake, razno cveće i drugu simboliku, pomaziše decu, pohvališe svako nacrtano sunce, pozdraviše se, i čestitaše, svakom mladom umetniku i svakoj mladoj umetnici. Tadić se čak prihvati četkice i plavom bojom docrta krila jednom velikom srcetu.
Krenuše dalje, Tadić napred, Dačić do njega, a i premijer Cvetković je bio tu, stigoše u prostor gde bio taj tehnički zbor, Tadić iz prve pokaza interesovanje za taj džip „hamer“, policija stade da raportira, svi uđoše u jedan veliki i mnogo maskiran šator, Tadić razmeni pozdravne poljupce sa Tata Đokovićem, sa Stricem Đokovićem, pokazaše mu razno oružje, jednog policajca maskiranog u sneg, predsednik pokaza veliko interesovanje za neka peraja i druga vesla. Izađoše iz taj mnogo maskirni šator, predsednik predsednički prihvati jedno dete za slikanje, javiše se i druga deca za slikanje, nasta opšte slikanje, Tadić je predsednički sve postizao, Dačić se veoma trudio, premijer Cvetković je bio prisutan, kao u stripovima onog Somborca u „Blicu“. To uze traje, predsedniku su prilazila mala deca, predsedniku su prilazila malo veća deca, predsedniku su prilazila i velika deca, prilazile su mame, prilazile su bake, trudio se i ministar Dačić, preuzimao je decu od Tadića, i on se slikao. Dobar glas da se predsednik slika sa svima se daleko ču, od Ade Ciganlije krenuše kolone i redovi dece, predsednik je za svakog imao osmeh, zagrljaj i lepu reč, sve je prihvatao i fotografisao se. I Dačič je jedno vreme sve postizao, uzimao decu od Tadića da bi se i on sa decom slikao, na kraju odustade, diže ruke od tih i takvih aktivnosti.
Nedaleko bio koktel koji bio u punom jeku i atmosferi. Uniformisane policajke sa ti šeširići su činile živu ogradu, a na koktelu, muzika diskretna i kakva treba, meze kako ‘oćeš, pića raznog kol’ko ‘oćeš, tu svi i ko treba, ministri, diplomate, Tata Đoković, policajci u civilu i sa veliki činovi, Stric Đoković, novinari, urednici, još ljudi i žena, opšte jedinstvo i kohabitacija. Na koktelu skoro stigli do roštilja, Tadić je još i predsednički bio sa još dece, Dačić uz’o gleda kakvo je vreme, a premijer Cvetković, premijer Cvetković je bio prisutan.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.