
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Američki skepticizam prema Beogradu je u poslednji čas prevladan, mada ne sasvim
Ko god baci pogled na proteklu nedelju steći će utisak da smo taj film već videli, i to ne tako davno. Baš kao pre tri meseca, kada je DOS čekao poslednji čas da bi uhapsio Miloševića i za nekoliko sati probio rok američkog Kongresa, isti obrazac je primenjen u vezi sa 29. junom, danom Donatorske konferencije. U oba slučaja, značajna američka pomoć i učešće u međunarodnim finansijskim institucijama visila je o koncu, a o istom koncu visila je i budućnost DOS-a. U oba slučaja vlasti su delovale nekoordinisano i trapavo, da bi ne u pet do dvanaest, već u dvanaest i pet jedva spasle stvar. I opet, oklevanje je dalo municiju pobornicima teorije da se u Srbiji ništa suštinski nije promenilo uklanjanjem Miloševića.
ZATVORENIK BROJ 039: U celoj predstavi Evropi je zapala uloga dobrog, a Americi lošeg policajca, sa Jugoslavijom između. Čelnici Evropske unije su, jedan po jedan, ponavljali da Donatorska konferencija, što se njih tiče, nije uslovljena predajom optuženih Hagu, dok su Amerikanci uslovili svoje učešće isporučivanjem bilo koga, mada nisu insistirali da to nužno bude Milošević. Kako se rok približavao i kako je postajalo sve jasnije da do kraja juna niko neće doleteti u Hag, bilo je nužno povući drastičan potez. Moralo se posegnuti za „najprofitabilnijim izvoznim artiklom u Srbiji“, kako je jedan od čelnika DOS-a još ranije nazvao Miloševića. Time je ispunjeno proročanstvo premijera Đinđića da će odbijanje poslanika Socijalističke narodne partije da podrže Predlog zakona o saradnji sa Tribunalom, paradoksalno, ubrzati Miloševićev put u Hag. Da je Zakon prošao moglo se početi sa nekom od „sitnih riba“, pa bi Milošević mogao da računa na bar još nekoliko meseci boravka u Beogradu, a možda i duže. Ovako, prodaja porodičnog nakita morala je da počne od krunskog dragulja.
Tužilaštvo Tribunala bilo je, sasvim predvidljivo, zagrejano upravo za ovakav ishod. Zamenik šefa istražitelja Graham Bluit rekao je da će dan kada Milošević dođe u Hag biti dan slavlja za ceo svet, dok je portparol Tribunala Florans Artman poručila da će Mioševiću tamo biti lepo jer je Ševeningen, gradić u kome se nalazi pritvorska jedinica, „lepo primorsko mesto“. Društvo će mu praviti 38 sinova naših naroda i narodnosti koji tamo čekaju suđenje, ishod žalbe ili transfer. Ukoliko bude osuđen, kaznu će izdržavati u jednoj od šest zemalja koje su pristale da ustupe ćelije haškim krivcima – Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Francuskoj, Španiji ili Italiji – mada za sada nijedna nije pokazala vidljiv interes za Miloševića.
NETRPELJIVOST: Još više od Tribunala, na što hitnijem izručenju Miloševića insistira „Hjuman rajts voč“, moćna nevladina organizacija čiji je stepen nepoverenja prema Koštunici merljiv jedino Koštuničinim nepoverenjem prema Tribunalu. Još pre donošenja uredbe savezne vlade, HRV je u javnom saopštenju pozvao lidere zapadnih zemalja da obustave svaku pomoć Jugoslaviji, izrazivši zabrinutost zbog novca koji je „preuranjeno i nezasluženo“ već stigao u Beograd. Nakon donošenja Uredbe i pokretanja postupka za predaju Miloševića, ista organizacija se oglasila novim, samo za zericu blažim saopštenjem. „Obećanja (Vlade SRJ – prim. nov.) su dobrodošla, ali nema dovoljno dokaza o saradnji“, izjavio je Ričard Diker, jedan od direktora HRV-a. „Evropska unija ne bi smela da smanjuje pritisak u poslednji čas, baš kad je najpotrebniji.“ Slične nepoverljive izjave i pozivi na oprez čuli su se i iz političkih krugova bliskih albanskom lobiju, koji uprkos smanjenom uticaju još deluje.
Ispostavilo se, međutim, da Bušova administracija još uvek veruje DOS-u na reč, doduše uz izvesnu zadršku. To je bilo jasno još u ponedeljak, nakon dugog razgovora premijera Đinđića sa američkim ambasadorom Vilijamom Montgomerijem. Nakon susreta nije izdato nikakvo saopštenje, ali je nekoliko sati kasnije iz Vašingtona stigao glas da će sve biti u redu. „Čini nam se da su Jugosloveni povukli neke veoma značajne poteze. Verujemo da su ovog puta ozbiljni“, rekao je jedan anoniman izvor iz Stejt departmenta. U sredu, nakon predaje ovog teksta u štampu, očekuje se i zvaničan pristanak Amerikanaca na učešće na Konferenciji. Nakon svega, ipak, ostaje malo otužan utisak već viđenog filma, i nada da će sledeći biti u nekom veselijem žanru.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve