

Saopštenje
Stiže dvobroj „Vremena“ i vredi svake pare
„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče


Visoki predstavnik UN-a za Bosnu i Hercegovinu


Osnovni podaci: Lajčak je rođen 20. marta 1963. u Popradu, Slovačka. „Moj otac mi nije ukazao na ovakav životni put, ali je širio moje horizonte. Nikada nisam želeo ništa drugo do mesta diplomate.“
Diplomirao je pravo na Komenskijevom univerzitetu u Bratislavi. Međunarodne odnose je studirao i na Državnom institutu za međunarodno pravo u Moskvi. Studirao je i u evropskom centru za studije bezbednosti „Džordž Maršal“ u Garmiš Partenkirhenu u Nemačkoj.
Govori engleski, nemački, ruski i bugarski, kao i srpsko-hrvatski jezik.
Oženjen je i ima dve kćerke. Njegova supruga je poznata televizijska voditeljka Jarmila Hargašova.
Vide ga kao čoveka „koji se temeljito priprema za svoje zadatke, zna da sluša druge i trudi se da shvati njihovo razmišljanje. Kada treba zna biti tolerantan, ali istovremeno i odlučan.“
Karijera: Dvadeset godina, od 1988, gradi karijeru u Ministarstvu spoljnih poslova Slovačke. Njegov prvi posao u inostranstvu odveo ga je 1991. u Moskvu, gde je radio u ambasadi Čehoslovačke, a posle razdvajanja Češke i Slovačke, od januara 1993, radi u slovačkoj ambasadi u ruskoj prestonici.
Radio je i u Bugarskoj i Grčkoj, a od 1994. do 1998. u Japanu.
Između 1993. i 1994. bio je šef kabineta ministra spoljnjih poslova Jozefa Moravčika, kada je ovaj postao premijer Slovačke (1994). Lajčak je dobio posao ambasadora Slovačke u Japanu, i na toj funkciji je bio do 1998. ,,Japan mi je odgovarao svojim mentalitetom jer kod njih je osnovno da se održi reč, a ne da se obećava ono što se ne može ispuniti.“
Balkanski poslovi: Lajčak je odigrao ključnu ulogu u nadziranju referenduma za nezavisnost u Crnoj Gori 21. maja 2006, na funkciji ličnog predstavnika šefa spoljne politike EU-a Havijera Solane. Bio je duboko angažovan u višemesečnom procesu priprema za plebiscit, postupajući kao medijator u unutrašnjem sporu između vladajuće i opozicione partije. Lajčak je predložio limit od 55 odsto glasova za nezavisnost Crne Gore.
Od 1998. do 2001. bio je šef kabineta slovačkog ministra spoljnih poslova Eduarda Kukana i njegov pomoćnik u svojstvu specijalnog izaslanika za Balkan generalnog sekretara UN-a.
Između 2001. i 2005. Lajčak je poslan u Beograd kao slovački ambasador za Saveznu Republiku Jugoslaviju (kasnije Srbiju i Crnu Goru), Albaniju i Makedoniju.
Od 30. juna 2007. je na dužnosti visokog predstavnika Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercegovinu. Zamenio je Kristijana Švarc-Šilinga. „Ja nameravam graditi dalje na temeljima postavljenim tokom proteklih 12 godina implementacije mira i sarađivati s liderima BiH na tome da se ova zemlja čvrsto postavi na put ka EU-u“, izjavio je po preuzimanju svoje nove funkcije. Tada je najavio da će, za razliku od svog prethodnika, koristiti bonska ovlašćenja, kojima ima pravo da smenjuje i kažnjava političare, kao i da nameće zakone, „kada to bude trebalo“.
O profesiji diplomate: „Imate mogućnost da saznate mnoge detalje o svetu, da se sretnete sa mnogim interesantnim i važnim ljudima. Ali sa druge strane, to je pravi nomadski život. Moja jedanaestogodišnja kćerka išla je u školu u pet različitih zemalja. Učila je četiri različita jezika. Srećan sam kad se vraćam kući, ali želim da radim i utičem na spoljnu politiku.“
Dolazak u Beograd: „Prvo što sam osetio po dolasku u prestonicu Srbije, krajem oktobra 2000. godine, bio je talas euforije, vulkan pozitivne energije i ogromna želja da se što brže reše svi problemi. Ista euforija vladala je i Slovačkom 1998, kada je demokratsku vladu formiralo 11 stranaka. Realan život se razlikuje od naših želja i nije se lako suočiti s ogromnim problemom koji stiže posle euforije – razočaranjem zbog sporih promena. Srpski političari su mislili da će euforija kao talas uneti zemlju u centar evropske politike, ali nije tako.“
Da li je neprijatelj Srba: „Izabrali su pogrešnu temu i pogrešnog čoveka. Nikako nisam neprijatelj Srba. Oni koji me optužuju da jesam – lažu! Nijedna mera koju sam doneo nije usmerena protiv Republike Srpske ili Srba, i nisam čuo nijedan argument koji bi govorio suprotno. A u samoj Srbiji ima stotine ljudi koji me dobro poznaju i koje niko ne može da ubedi da sam neprijatelj Srba.“


„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče


Premijer Mađarske Viktor Orban krenuo je rano jutros ka granici sa Srbijom da proveri da li je na mađarskoj strani sve u redu sa gasovodom Turski tok nakon što su srpske obaveštajne službe, policija i vojska navodno kod Kanjiže sprečile diverziju


Smrt jedne devojke zahteva istinu i dostojanstvo, ali način na koji se o njoj govori i način na koji se koristi pokazuje da je pretvorena u sredstvo političkog obračuna. U tome leži najveći problem, jer kada smrt postane sredstvo za odmazdu vlasti nad univerzitetom, ostaje zastrašujuće pitanje – na šta su sve spremni


Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”


U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve