

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Visoki predstavnik UN-a za Bosnu i Hercegovinu


Osnovni podaci: Lajčak je rođen 20. marta 1963. u Popradu, Slovačka. „Moj otac mi nije ukazao na ovakav životni put, ali je širio moje horizonte. Nikada nisam želeo ništa drugo do mesta diplomate.“
Diplomirao je pravo na Komenskijevom univerzitetu u Bratislavi. Međunarodne odnose je studirao i na Državnom institutu za međunarodno pravo u Moskvi. Studirao je i u evropskom centru za studije bezbednosti „Džordž Maršal“ u Garmiš Partenkirhenu u Nemačkoj.
Govori engleski, nemački, ruski i bugarski, kao i srpsko-hrvatski jezik.
Oženjen je i ima dve kćerke. Njegova supruga je poznata televizijska voditeljka Jarmila Hargašova.
Vide ga kao čoveka „koji se temeljito priprema za svoje zadatke, zna da sluša druge i trudi se da shvati njihovo razmišljanje. Kada treba zna biti tolerantan, ali istovremeno i odlučan.“
Karijera: Dvadeset godina, od 1988, gradi karijeru u Ministarstvu spoljnih poslova Slovačke. Njegov prvi posao u inostranstvu odveo ga je 1991. u Moskvu, gde je radio u ambasadi Čehoslovačke, a posle razdvajanja Češke i Slovačke, od januara 1993, radi u slovačkoj ambasadi u ruskoj prestonici.
Radio je i u Bugarskoj i Grčkoj, a od 1994. do 1998. u Japanu.
Između 1993. i 1994. bio je šef kabineta ministra spoljnjih poslova Jozefa Moravčika, kada je ovaj postao premijer Slovačke (1994). Lajčak je dobio posao ambasadora Slovačke u Japanu, i na toj funkciji je bio do 1998. ,,Japan mi je odgovarao svojim mentalitetom jer kod njih je osnovno da se održi reč, a ne da se obećava ono što se ne može ispuniti.“
Balkanski poslovi: Lajčak je odigrao ključnu ulogu u nadziranju referenduma za nezavisnost u Crnoj Gori 21. maja 2006, na funkciji ličnog predstavnika šefa spoljne politike EU-a Havijera Solane. Bio je duboko angažovan u višemesečnom procesu priprema za plebiscit, postupajući kao medijator u unutrašnjem sporu između vladajuće i opozicione partije. Lajčak je predložio limit od 55 odsto glasova za nezavisnost Crne Gore.
Od 1998. do 2001. bio je šef kabineta slovačkog ministra spoljnih poslova Eduarda Kukana i njegov pomoćnik u svojstvu specijalnog izaslanika za Balkan generalnog sekretara UN-a.
Između 2001. i 2005. Lajčak je poslan u Beograd kao slovački ambasador za Saveznu Republiku Jugoslaviju (kasnije Srbiju i Crnu Goru), Albaniju i Makedoniju.
Od 30. juna 2007. je na dužnosti visokog predstavnika Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercegovinu. Zamenio je Kristijana Švarc-Šilinga. „Ja nameravam graditi dalje na temeljima postavljenim tokom proteklih 12 godina implementacije mira i sarađivati s liderima BiH na tome da se ova zemlja čvrsto postavi na put ka EU-u“, izjavio je po preuzimanju svoje nove funkcije. Tada je najavio da će, za razliku od svog prethodnika, koristiti bonska ovlašćenja, kojima ima pravo da smenjuje i kažnjava političare, kao i da nameće zakone, „kada to bude trebalo“.
O profesiji diplomate: „Imate mogućnost da saznate mnoge detalje o svetu, da se sretnete sa mnogim interesantnim i važnim ljudima. Ali sa druge strane, to je pravi nomadski život. Moja jedanaestogodišnja kćerka išla je u školu u pet različitih zemalja. Učila je četiri različita jezika. Srećan sam kad se vraćam kući, ali želim da radim i utičem na spoljnu politiku.“
Dolazak u Beograd: „Prvo što sam osetio po dolasku u prestonicu Srbije, krajem oktobra 2000. godine, bio je talas euforije, vulkan pozitivne energije i ogromna želja da se što brže reše svi problemi. Ista euforija vladala je i Slovačkom 1998, kada je demokratsku vladu formiralo 11 stranaka. Realan život se razlikuje od naših želja i nije se lako suočiti s ogromnim problemom koji stiže posle euforije – razočaranjem zbog sporih promena. Srpski političari su mislili da će euforija kao talas uneti zemlju u centar evropske politike, ali nije tako.“
Da li je neprijatelj Srba: „Izabrali su pogrešnu temu i pogrešnog čoveka. Nikako nisam neprijatelj Srba. Oni koji me optužuju da jesam – lažu! Nijedna mera koju sam doneo nije usmerena protiv Republike Srpske ili Srba, i nisam čuo nijedan argument koji bi govorio suprotno. A u samoj Srbiji ima stotine ljudi koji me dobro poznaju i koje niko ne može da ubedi da sam neprijatelj Srba.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve