
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Visoki predstavnik UN-a za Bosnu i Hercegovinu
Osnovni podaci: Lajčak je rođen 20. marta 1963. u Popradu, Slovačka. „Moj otac mi nije ukazao na ovakav životni put, ali je širio moje horizonte. Nikada nisam želeo ništa drugo do mesta diplomate.“
Diplomirao je pravo na Komenskijevom univerzitetu u Bratislavi. Međunarodne odnose je studirao i na Državnom institutu za međunarodno pravo u Moskvi. Studirao je i u evropskom centru za studije bezbednosti „Džordž Maršal“ u Garmiš Partenkirhenu u Nemačkoj.
Govori engleski, nemački, ruski i bugarski, kao i srpsko-hrvatski jezik.
Oženjen je i ima dve kćerke. Njegova supruga je poznata televizijska voditeljka Jarmila Hargašova.
Vide ga kao čoveka „koji se temeljito priprema za svoje zadatke, zna da sluša druge i trudi se da shvati njihovo razmišljanje. Kada treba zna biti tolerantan, ali istovremeno i odlučan.“
Karijera: Dvadeset godina, od 1988, gradi karijeru u Ministarstvu spoljnih poslova Slovačke. Njegov prvi posao u inostranstvu odveo ga je 1991. u Moskvu, gde je radio u ambasadi Čehoslovačke, a posle razdvajanja Češke i Slovačke, od januara 1993, radi u slovačkoj ambasadi u ruskoj prestonici.
Radio je i u Bugarskoj i Grčkoj, a od 1994. do 1998. u Japanu.
Između 1993. i 1994. bio je šef kabineta ministra spoljnjih poslova Jozefa Moravčika, kada je ovaj postao premijer Slovačke (1994). Lajčak je dobio posao ambasadora Slovačke u Japanu, i na toj funkciji je bio do 1998. ,,Japan mi je odgovarao svojim mentalitetom jer kod njih je osnovno da se održi reč, a ne da se obećava ono što se ne može ispuniti.“
Balkanski poslovi: Lajčak je odigrao ključnu ulogu u nadziranju referenduma za nezavisnost u Crnoj Gori 21. maja 2006, na funkciji ličnog predstavnika šefa spoljne politike EU-a Havijera Solane. Bio je duboko angažovan u višemesečnom procesu priprema za plebiscit, postupajući kao medijator u unutrašnjem sporu između vladajuće i opozicione partije. Lajčak je predložio limit od 55 odsto glasova za nezavisnost Crne Gore.
Od 1998. do 2001. bio je šef kabineta slovačkog ministra spoljnih poslova Eduarda Kukana i njegov pomoćnik u svojstvu specijalnog izaslanika za Balkan generalnog sekretara UN-a.
Između 2001. i 2005. Lajčak je poslan u Beograd kao slovački ambasador za Saveznu Republiku Jugoslaviju (kasnije Srbiju i Crnu Goru), Albaniju i Makedoniju.
Od 30. juna 2007. je na dužnosti visokog predstavnika Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercegovinu. Zamenio je Kristijana Švarc-Šilinga. „Ja nameravam graditi dalje na temeljima postavljenim tokom proteklih 12 godina implementacije mira i sarađivati s liderima BiH na tome da se ova zemlja čvrsto postavi na put ka EU-u“, izjavio je po preuzimanju svoje nove funkcije. Tada je najavio da će, za razliku od svog prethodnika, koristiti bonska ovlašćenja, kojima ima pravo da smenjuje i kažnjava političare, kao i da nameće zakone, „kada to bude trebalo“.
O profesiji diplomate: „Imate mogućnost da saznate mnoge detalje o svetu, da se sretnete sa mnogim interesantnim i važnim ljudima. Ali sa druge strane, to je pravi nomadski život. Moja jedanaestogodišnja kćerka išla je u školu u pet različitih zemalja. Učila je četiri različita jezika. Srećan sam kad se vraćam kući, ali želim da radim i utičem na spoljnu politiku.“
Dolazak u Beograd: „Prvo što sam osetio po dolasku u prestonicu Srbije, krajem oktobra 2000. godine, bio je talas euforije, vulkan pozitivne energije i ogromna želja da se što brže reše svi problemi. Ista euforija vladala je i Slovačkom 1998, kada je demokratsku vladu formiralo 11 stranaka. Realan život se razlikuje od naših želja i nije se lako suočiti s ogromnim problemom koji stiže posle euforije – razočaranjem zbog sporih promena. Srpski političari su mislili da će euforija kao talas uneti zemlju u centar evropske politike, ali nije tako.“
Da li je neprijatelj Srba: „Izabrali su pogrešnu temu i pogrešnog čoveka. Nikako nisam neprijatelj Srba. Oni koji me optužuju da jesam – lažu! Nijedna mera koju sam doneo nije usmerena protiv Republike Srpske ili Srba, i nisam čuo nijedan argument koji bi govorio suprotno. A u samoj Srbiji ima stotine ljudi koji me dobro poznaju i koje niko ne može da ubedi da sam neprijatelj Srba.“
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve