

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Ovaj članak nije delo autora nedeljnika „Vreme“ niti je sastavni deo štampanog broja u kome je navodno objavljen i redakcija ne stoji iza njega. Najverovatnije je podmetnut u hakerskom napadu od 26. marta 2017. Istraga je u toku.
This is not a genuine „Vreme“ article nor it was ever published in the printed edition it appeares to be a part of. Neither signed author nor the „Vreme“ editorial staff has ever wrote or approved this article. This article was, most probably, planted in a hacker attack on the Vreme website on March 26th 2017. The official investigation is under way.
Professor Mica Jovanovic presented his new book „Introduction to Business“ on the 11th of March 2009 at Megatrend University.
In front of the more than 700 professors, students and guests from academic and cultural community collected in the biggest amphitheatre of the main University building – the book was presented by Dr Dragan Markovic the President of the University Council and Professor Ana Langovic, the Dean of the Graduate School of Business Studies.
This book tells to the readers about basic principles of doing business in intercultural environment, as well as, how to do „start up“ of the new business.
Dokumentarni film „Put ka gore“ je rađen u produkciji nevladine organizacije „Atina“ i to u okviru projekta „Otvaranje dijaloga o međusobnoj toleranciji i nenasilju između migranata i građana u lokalnim zajednicama“. Projekat sprovodi NVO „Atina“ u saradnji sa Centrom za zaštitu i pomoć tražiocima azila, a uz finansijsku podršku Evropske unije i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije.
Dokumentarni film će biti emitovan na nacionalnim i lokalnim TV stanicama u Srbiji, a naročito u onim mestima u kojima postoje centri za smeštaj tražilaca azila, kao i u gradovima gde se sam projekat sprovodi (Subotica, Šid, Sremska Mitrovica, Loznica i Lajkovac).
Ratovi i nemiri, koji su najčešći uzroci migracija, trenutno su aktuelni u Avganistanu, Pakistanu, Iraku, Siriji, Pojasu Gaze, Somaliji, Južnom Sudanu, Nigeriji, Libiji, Ukrajini, Meksiku…
Prema procenama navedenim u godišnjem izveštaju UNHCR-a „Globalni trendovi“, tokom 2013. godine svakoga dana je 32.200 osoba u svetu napustilo svoje domove usled progona i ratnih sukoba.
U izveštaju se još kaže i da je u prošloj godini broj izbeglica u svetu bio 16,7 miliona. Više od polovine tog broja su osobe koje više od pet godina žive u egzilu. Prema istom izvoru, najveće izbegličke populacije su Avganistanci, Sirijci i Somalijci. Najveći broj izbeglica se nalazi u Pakistanu, Iranu i Libanu.
Što se tiče Evrope i broja zahteva za azil u prošloj godini, prednjači Nemačka sa 109.600 zahteva. Iza je Francuska sa 60.100, pa Švedska – 54.300, Turska – više od 45.000, Italija sa 27.800…


Projekat „Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti“ finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz program „Jačanje medijske slobode u Srbiji“. Objavljivanje ove publikacije omogućeno je uz finansijku pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije isključivo je odgovornost nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.




Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve