

Novi broj „Vremena“
Kako pobediti SNS: Masom protiv sile
Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


Poslovni čovek u kopačkama


Rođen: „Rođen sam u Beogradu 12. aprila 1979. Ime sam dobio po dedi. Odrastao sam u Zemunu i na Ceraku, gde sam načinio prve fudbalske korake. To je bio fudbalski kraj i klinci su po ceo dan samo trčali za loptom.“
Porodica: Otac Zlatko bio je poznati golman, sada radi kao njegov menadžer. Stariji brat Igor možda je najzaslužniji zaa to što je Mateja prvi naš igrač koji je imao svoj sajt na internetu. Majka Mirjana pružala mu je veliku podršku. Osim što je oprala na tone blatnjavih dresova, Mateji, koji je dugo na restoranskoj hrani, najviše nedostaje njena kuhinja.
Počeci karijere: „Sa 17 godina obreo sam se u Pirotu. Nije mi bilo lako, ali sam bio svestan da od toga nema dalje – šta uradim, uradim, ako uradim kako treba, sigurno vredim.“ Posle Pirota, Mateja je s uspehom igrao i u Loznici, pa nakon toga u smederevskom Sartidu. Tada se moglo naslutiti da je sportska ličnost posebnog kova jer nije bio razmažen tatin sin koji je hteo u Partizan ili Zvezdu po svaku cenu. Sam je sebi prokrčio put jer je na vreme shvatio da je bolje dati deset golova za Loznicu nego celu sezonu sedeti na klupi velikog kluba.
O Partizanu: „Nisam se dvoumio ni sekund.“ Dao je Zvezdi pet golova u isto toliko utakmica. Posebno mu je bila uspešna sezona 1999–2000. kada je na 38 utakmica dao 28 golova. Po njegovim rečima, Partizan je klub koji će mu uvek ostati u srcu.
Šta se desilo potom: Mateja Kežman prešao je iz Partizana u PSV iz Ajndhovena. Odmah je dobio broj devet koji su pre njega nosili Romario, Ronaldo i Rud van Nistelroj. Baš kao i oni, postao je najbolji strelac Holandije, međutim, bio je najmlađi igrač u istoriji tamošnjeg šampionata kome je to pošlo za rukom. Opet je pravilno odabrao klub i ligu u kojoj se postiže mnogo golova.
Reprezentativna karijera: Možda više od svih utakmica i golova, u sećanju nam je ostao crveni karton koji je dobio u 44. sekundi po ulasku u igru protiv Norvežana na Prvenstvu Evrope u Belgiji i Holandiji. Mnogi su skloni mišljenju da je on bio kažnjen za grubu igru cele reprezentacije. Svi se sećamo kako smo prošli na tom prvenstvu. Na nama su pala dva rekorda – najbrži crveni karton, najubedljiviji poraz 6 – 1 protiv Holandije.
Poslovni potezi: Potpisao je ugovor sa JP „Ada Ciganlija“ po kome će otvoriti terene za rekreaciju na tom beogradskom kupalištu. Planira se otvaranje terena za bič-volej i fudbal na pesku. To lako može da označi prekretnicu u odnosima vrhunskih sportista prema investiranju u sopstvenu zemlju. Dosad su se bavili uglavnom samo humanitarnim radom, na primer, naši košarkaški reprezentativci. Možda su sada sigurni da neće ostati bez ulaganja i svakako spadaju među retke za koje niko ne može da kaže da su bogatsvo zaradili švercom i novcem iz primarne emisije.


Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


SNS je kampanju za netom raspisane izbore počeo već pre nekoliko meseci. Za naprednjake ovi izbori imaju ogroman značaj, popularnost im se strovalila, valja to nadoknaditi, prikazati da ih “narod još hoće”. Nema sumnje da će vreće novca, megavati energije i najširi slojevi batinaštva biti angažovani u ovu svrhu. Verovatno će biti i žešće nego prošle godine u Kosjeriću. A sa čim će opozicija – kako ova stranačka, tako i studentski pokret – protiv SNS i kako? U jednoj ili više kolona? Kakva ih situacija čeka? Gde će biti najgora borba? I, nije li zanimljiv pokazatelj da se sva mesta u kojima će izbori biti održani suočavaju sa zastrašujućom depopulacijom, a sve po pravilu – što je SNS jači, to je stanovnika manje


O iskustvima izbornog procesa govore za “Vreme” Vukosava Crnjanski, direktorka CRTE, Slobodan Orlović, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI)


Pravnik Milan Tasić je na skupu 14. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen rođak vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar


Otkud ovaj i ovakav kod Vučića na Tiktoku? Izbor nije slučajan, ali jeste besmislen. Namera onog ko je to smislio bila je da pošalje poruku kako je vlast “bliska”, “normalna”... To je potez očajnika, jer mladi su na ulici, razbijaju im glave, vijaju ih po mraku, dok deca čak i u vrtićima govore: “Kad porastem, biću student”. Vučić je zauvek izgubio mladost ove zemlje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve